Mnogi Plenkovićevi ministri itekako su zaslužni za činjenicu da gotovo tri četvrtine Hrvata misli da zemlja ide u pogrešnom smjeru, stoga nije čudno da potpora Vladi praktički stalno pada
Za razliku od svog prethodnika na čelu HDZ-a, Tomislava Karamarka, Andrej Plenković sasvim sigurno nije križar konzervativne revolucije. Plenković tu priču, koja se valja kroz javni pritisak udruga, molitelja, Crkve i dijela njegove stranke, uglavnom ignorira.
Nastoji je ne poticati, bar ne namjerno, ali svakako i dobro pazi da mu ne izleti, primjerice, osuda okupljanja molitelja pred bolnicama u kojima se izvršava pobačaj, ili neko slično »lijevo skretanje« koje bi moglo loše pasti na želudac simpatizerima stranke kao vodi.
Plenković je tako skoro kao Muhammad Ali, najslavniji boksač svih vremena, koji je za sebe znao reći da leti kao leptir, ali ubada kao pčela. Točnije, Plenković je uglavnom kao pola Alija – on svakako leti kao leptir kad god je u pitanju neka vrijednosno osjetljiva materija, ili uglavnom bilo koji potencijalno kontroverzni potez (recimo, povučeni porez na nekretnine).
Ipak, premijer se tu i tamo znao odlučiti na ubod. I to baš ondje gdje je – gadno.
Šakom o stol
Ne radi se tu o skoro pa koreografiranim okršajima s Davorom Bernardićem oko selfija s kupusom, to i nadmudrivanja s »kraljem Facebooka« Gordanom Marasom spada u običan dan u uredu predsjednika HDZ-a (jednako kao i kod dvojice spomenutih SDP-ovaca). Tu se radi o redovnom, manje ili više zabavnom odmjeravanju političkih snaga vlasti i oporbe, bez suvišnog rizika.
Obračun s neokonzervativcima u vlastitoj stranci, međutim, za Plenkovića je daleko bremenitije štivo. Ipak, dva puta dosad je premijer – lupio šakom o stol.
Prvo je ovog proljeća vratio na doradu Nacionalni i Akcijski plan borbe protiv diskriminacije, koji je pod patronatom bivšeg ministra vanjskih i europskih poslova Davora Ive Stiera bio solidno očišćen od suvišnih detalja vezanih za pobačaj, prava LGBT osoba, obrazovanjem sudaca, nastavnika i novinara u borbi protiv diskriminacije… Uglavnom, na dokument koji bi vjerojatno udruga Vigilare ili netko iz tog ideološkog korpusa dočekali s ovacijama, Plenković je stavio veto.
Isto se dogodilo i s nevjerojatnim Zakonom o obitelji koji je pušten u javnu raspravu. Sve znate; obitelj bez djece ispala je iz zakonske definicije obitelji, brak se imao čuvati kao zjenica oka svoga, djeca obrazovati prvenstveno u skladu s uvjerenjima roditelja… Plenković je javno opalio packu resornoj ministrici Nadi Murganić, zakonski prijedlog je povučen i promoptno napravljen novi – u kojem će, čini se, biti izbačeni ama baš svi sporni detalji.
Premijer je tako dvaput, dok oko najnezgodnijih pitanja i dalje uglavnom »leti kao leptir«, zaletio »kao pčela« i dvaput izvršio ubode na ono što je očito ocijenio kao pokušaj diverzije od strane vlastite stranačke desnice.
Bitka svih bitaka se, međutim, tek iščekuje; svi oni koji su vjerojatno ogorčeni s ovim premijerovim intervencijama već su iskopali rov i ukopali se uz prikladno »naoružanje«. Plenković je, pak, najavio brzi juriš i u narednim mjesecima mogli bi svjedočiti prvom otvorenom sukobu s »izmjenom vatre« između dva ideološki suprostavljena pola jedne stranke.
Radi se o Istanbulskoj konvenciji, koja regulira borbu protiv nasilja nad ženama. Stranačka i izvanstranačka desnica tvrde kako je riječ o svojevrsnom trojanskom konju koji u Hrvatsku uvodi »rodnu ideologiju«. Pale su teške riječi i prvi prosvjedi. U Europskom parlamentu su se zastupnici HDZ-a nedavno podijelili glasajući o tom dokumentu, a slično bi se moglo dogoditi i u Saboru.
Stoga je, ipak, možda najvjerojatnije očekivati da će se Plenković opet »pretvoriti u leptira« i cijelu priču odložiti, u ime stabilnosti, naravno, za neka bolja vremena.
No, problem koji ima premijer možda je dublji od ovog ideološkog, koji mu pomalo iznutra nagriza stranku.
Ahilove pete na svakom koraku
Riječ je o ekipi koju je odabrao da vodi Vladu. Mnogi Plenkovićevi ministri, naime, itekako su zaslužni za činjenicu da gotovo tri četvrtine Hrvata misli da zemlja ide u pogrešnom smjeru.
Zdravko Marić je tu najočitiji primjer. Na stranu njegova stručnost koju će mu priznati i politički protivnici, nekad čak i kad mikrofoni nisu ugašeni. Marić je zbog Agrokora politički nepovratno kompromitiran i tu tvrdnju doista nakon svega nema potrebe posebno argumentirati.
Nije tu više bitno je li doista »morao znati«, činjenica je da ništa više neće moći izbrisati dojam da je ministar financija neraskidivo povezan s koncernom koji se raspada uz golemu medijsku buku, milijarde novca dugova i stalno prijeteću mogućnost da će dobar dio svega toga morati platiti upravo građani.
Zdravko Marić je jednostavno politički kontaminiran i najbolja je oklada za prvog ministra koji će odletjeti iz Plenkovićeve ekipe.
Na drugom mjestu je spomenuta Nada Murganić, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Nevjerojatan obiteljski zakon koji je predložila sasvim je dovoljan razlog za preispitivanje korisnosti njenog ostanka u Vladi, ali kad se na sve to doda njena isprika i promptna radikalna izmjena zakona stvari poprimaju groteskne razmjere.
Ali, i ovo dvoje je tek početak nabrajanja slabih točaka u ekipi Andreja Plenkovića.
Ministar obrane Damir Krstičević tako planira aktivirati skoro pola milijuna pričuvnih ročnika na višednevnim vojnim vježbama. A što ako netko dobije otkaz jer je morao usred posla pod oružje i na planinu u borbu »crvenih« protiv »plavih«? Vodit će računa o tome da se to ne događa, kaže ministar, beskrajno ulijevajući povjerenje ovako razrađenim i preciznim planom.
Dalje? Stručnu i inu javnost je Vlada razbjesnila idejom o donošenju tzv. »lex šerifa«, zakona koji praktički onemogućava smjenjivost čelnika jedinica lokalne samouprave i daje im u ruke gotovo svu moć, obezvrjeđujući postojeća predstavnička tijela. Iza ove ideje stoji cijela Vlada, uključujući i Andreja »Stabilnost« Plenkovića, ali izjava ministra Kušćevića o tome da nije »čuo suvisle primjedbe na zakon« je jedna od onih koje političara promptno stave na listu prezrenih i na poziciju Ahilove pete cijele Vlade.
Ima još. Ministar zdravstva Milan Kujundžić je, promatrajući eksploziju duga u sektoru koji vodi već nekoliko puta predložio razna poskupljenja usluga, nove poreze i ine divote oko kojih je brzo zašutio čuvši reakciju javnosti. Dug i dalje buja. Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić je skoro izazvao regionalni trgovinski rat kad je, navodno bez znanja Vlade, donio pravilnik kojim je za 22 puta povećao cijenu uvoza voća i povrća iz susjednih zemalja koje nisu u EU. Pravilnik je povučen, Tolušić (još) nije.
Kad se stvari ovako poredaju, nije čudno da potpora Vladi, unatoč vrlo solidnim gospodarskim rezultatima Hrvatske, praktički stalno pada.
I da će vladajući ako misle da im je teže nego ijednoj Vladi dosad a, vjerovali ili ne, misle – Goran Jandroković primjerice za to krivi facebook i twitter – vrlo brzo na svoju prvu godinu mandata gledati sa – sjetom.
