Američki odvjetnik hrvatskih korijena Luka Mišetić, koji je u Haagu obranio generala Antu Gotovinu, nije jedan od onih koji misle da je nakon oslobađajuće haške presude Vojislavu Šešelju Haški sud izgubio svoj smisao, iako zbog toga nije ništa manje uvjeren u skandaloznost i neprihvatljivost presude Jean-Claudea Antonettija.

Što se to, po vašem mišljenju, krivo dogodilo u predmetu Šešelj, u kojem je, čini se, sve što je moglo krenuti krivo i krenulo krivo?

– Sve je krenulo nizbrdo u trenutku kada je Šešelj na početku suđenja započeo štrajk glađu. Sudac Alphons Orie, koji je tada predsjedao sudskom vijeću, nastavio je suđenje onako kako bi to učinio bilo koji drugi sudac, smatrajući da optuženik ima pravo na takvo ponašanje, kojim vlastitom krivicom gubi pravo da bude prisutan na suđenju. Međutim, odlukom žalbenog vijeća prihvaćeni su svi Šešeljevi zahtjevi i promijenjeno je cijelo sudsko vijeće, a na Oriejevo mjesto dolazi sudac Antonetti. To je bio ključ svega.

I drugi ključni trenutak je slanje jedne besmislene elektronske poruke suca Frederika Harhoffa (u kojoj je Harhoff prije nekoliko godina povodom oslobađajućih presuda hrvatskim i srpskim generalima upozorio na »promjenu kursa« u Haškom sudu pod utjecajem politike, zbog čega je kasnije izbačen iz Šešeljevog sudskog vijeća, op. a.), jer on bi, siguran sam, sa sutkinjom Lattanzi glasao za osuđujuću presudu, a Antonetti bi ostao u manjini s izdvojenim mišljenjem. Da Harhoff, dakle, nije poslao tu poruku, cijela povijest Haškoga suda mogla je izgledati drukčije.

Loša reputacija

Frapantno je da je sudac Antonetti tijekom čitanja sažetka presude izgledao kao netko tko je pao s Marsa, a ne sudac koji je na Haškom sudu već godinama…

– Javna je tajna da sudac Antonetti ima jako lošu reputaciju unutar Haškoga suda, i to u svim tijelima tog suda. Stoga mi koji imamo iskustvo na Haškom sudu nismo iznenađeni ovom presudom, jer je bilo jasno da je Antonetti kadar ovo napraviti. Sve što se dosad događalo upućivalo je da bi se ovo moglo dogoditi, primjerice kada je Antonetti pustio Šešelja na privremenu slobodu iako je on eksplicitno rekao da neće poštovati odluke suda i da se neće dobrovoljno vratiti, što je bio jasan signal u kakvom pravcu ide presuda. Antonetti potom odbija provesti nalog žalbenog vijeća da se Šešelj mora vratiti u pritvor, što je jasan signal da Antonetti ne poštuje viši sud i ima vlastiti cilj, a sve je postalo jasno kad je Šešelju poručio da se uopće ne mora pojaviti u Haagu na izricanju presude, što je upućivalo i na to kakva će biti presuda. No isto tako očekujem da će, ako Šešelj ostane živ, ova presuda sigurno biti ukinuta. 

Iako sve ovo što se događalo u tom predmetu budi sumnju u Šešeljevu bolest…

– Nadam se da je dobrog zdravlja, jer ovo će sto posto biti ukinuto u žalbenom postupku.

No kako je uopće moguće da poslije tolikih haških presuda sudsko vijeće sada tvrdi da udruženi zločinački pothvat nije postojao? Nije li to negiranje već presuđenih činjenica, koje bi trebale biti obvezujuće i za ovo sudsko vijeće?

– One to, na žalost, nisu, jer svako vijeće ima pravo razmatrati dokaze iznova. To znači da svaki sudac može dovesti u pitanje dosad utvrđene činjenice, no svaki novi zaključak mora biti jako dobro argumentiran, jer će u protivnom sigurno biti osporen pred žalbenim vijećima, a nijedan sudac ne želi da njegova presuda padne na žalbenom vijeću. No ovdje moramo razmišljati o tome kalkulira li možda sudac Antonetti s time da Šešelj možda neće doživjeti žalbenu presudu, pa on sada može pisati što god hoće? Ova je presuda rezultat njegova 10-godišnjeg nerazumnog ponašanja u Haagu.

Što ova presuda znači za osudu srpskih sudionika udruženog zločinačkog pothvata u Hrvatskoj? Čini mi se, naime, da je Haag bio iznimno neuspješan kada je riječ o osudi aktera iz Srbije za zločine u Hrvatskoj.

– To je, na žalost, istina. I ne samo to. Nitko iz Srbije, naime, nije osuđen ni za zločine u BiH. Nemamo presudu da je bilo tko iz Beograda bio uključen u udruženi zločinački pothvat u BiH, dok je s druge strane isti sudac, Antonetti, utvrdio da je državni vrh iz Zagreba bio umiješan u udruženi zločinački pothvat u BiH, što je potpuna povijesna perverzija. I onda isti sudac u presudi Šešelju tvrdi da stvaranje Velike Srbije samo po sebi nije zločinački plan, dok je nekoliko godina ranije utvrdio da je stvaranje Herceg Bosne predstavljalo zločinački plan u kojem su sudjelovali Franjo Tuđman, Gojko Šušak i drugi. Kad bi Haški sud danas zatvorio svoja vrata, ostalo bi da je Hrvatska imala zločinački plan prema BiH, a da Srbija nije.

Raspirivanje sukoba

Nije li to paradoksalno: Haški sud osnovan je zbog istine i pomirenja, a upravo Haški sud ovakvim odlukama sada raspiruje nove sukobe?

– To je točno, iako imam malo drukčiji pristup. Presuda Šešelju u potpunoj je suprotnosti sa svim ranijim presudama i vjerujem da se ne smijemo previše uzbuđivati zbog prvostupanjskih presuda. I u ovom predmetu valja pričekati odluku žalbenog vijeća, ako je bude. No čak i da Šešelj umre, ostaje nam presuda Karadžić u kojoj je prvostupanjsko vijeće Šešelja uvrstilo u Karadžićev udruženi zločinački pothvat. Dakle, žalbeno vijeće moći će u žalbenom postupku u predmetu Karadžić neizravno odlučivati i o Šešelju i vjerujem da će žalbeno vijeće ispraviti sadašnju grotesknu situaciju.

Ako, dakle, gledamo rad Haškoga suda u cjelini, imamo niz presuda u kojima je pravomoćno utvrđeno da je postojao udruženi zločinački pothvat u Hrvatskoj, da je stvaranje Velike Srbije predstavljalo zločinački plan, jer su metode ostvarivanja tog plana bile zločinačke, a pravomoćno je presuđen i genocid u Srebrenici i zločinačka politika stvaranja Velike Srbije u BiH. Ako na sve to gledamo kao na cjelinu ostavština Haškog suda je uglavnom korektna, iako se o nekim stvarima ne možemo složiti.

No bez obzira na haške odluke, Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić, pa čak i Boris Tadić u vrijeme kada je bio predsjednik, i dalje guraju svoje mitove, bez obzira na to što je to u suprotnosti s onim što je utvrdio Haag. Sve dok Europska unija i Hrvatska ne budu inzistirale na tome da Beograd mora prihvatiti haške odluke imat ćemo takvu eksplozivnu situaciju, jer upravo to neprihvaćanje od strane Srbije stvara eksplozivnu situaciju. Stoga je važno da se proces pristupanja Srbije EU iskoristi za početak katarze u Srbiji u vezi s ratovima devedesetih godina.

Iz Beograda bi vam na to sigurno odgovorili da ni Zagreb ne prihvaća haške odluke koje mu ne odgovaraju, kao što je primjerice i slučaj sa Šešeljevom presudom…

– Odgovorio bih Beogradu da je riječ o nepravomoćnoj presudi, koja ne može biti tretirana kao da je pravomoćna. Čak i kada bi, iako sam siguran da se to neće dogoditi, žalbeno vijeće kojim slučajem potvrdilo ovakvu prvostupanjsku odluku, imali bismo desetak haških presuda koje govore jedno, i ovu jednu koja govori nešto posve drugo. U slučaju da Šešelj umre prije žalbene presude, Hrvatska i BiH moći će kazati da bi ta presuda sigurno bila ukinuta u žalbenoj fazi, pozivajući se ne samo na cijeli niz presuda Haškoga suda, nego i presude Međunarodnog suda pravde. Svi objektivni promatrači u međunarodnom pravu reći će vam da je gotovo nezamislivo da ovakva presuda ne padne u drugom stupnju.