Osvrt na susret s Gazdom

Letjela sam s Todorićem: Probudila se empatija zbog tog starca, ali brzo je splasnula

Marina Kirigin

Ivica Todorić je u zračnoj luci Heathrow sjedio mirno i zamišljeno u pratnji policajaca u civilu / Snimila  Marina KIRIGIN

Ivica Todorić je u zračnoj luci Heathrow sjedio mirno i zamišljeno u pratnji policajaca u civilu / Snimila Marina KIRIGIN

Djelovao je nekako staro, a odlazi u zatvor – hoće li to izdržati, ali se pritom vraćaju slike radnika na minimalcu i razorenih obitelji kojima je Todorić preuzeo obiteljski posao



Zafrkancija među turističkim novinarima koji su krenuli na put u London pratiti svjetsku turističku burzu, World Travel Market (WTM) započela je već prilikom ukrcavanja u avion u zagrebačkoj zračnoj luci.


– Valjda nećemo kao lani imati dodatnog posla s Todorićem, kazala je jedna novinarka i tako se prisjetila svega onoga što se točno pred godinu dana događalo u Londonu s Gazdom, baš u isto vrijeme kada se održavao WTM. A onda su novinari krenuli zbijati šale.


– Vidjet ćete, Todorić će biti s nama na letu za nazad. Pa moramo mi nešto raditi, bilo bi nam dosadno. Sigurna sam da ću u avionu sjediti do njega – govorili su neki novinari u šali koja se na dan povratka s turističke burze u Londonu pretvorila u stvarnost.




Urednici medija iz Hrvatske javljaju kako se Ivica Todorić izgleda baš vraća našim avionom.



Napetost u avionu mogla se rezati. Osjetili su to i strani putnici na letu za Hrvatsku. Nisu im bili jasni svi ti upaljeni mobiteli, javljanja uživo, kamere… Oni hrabriji upitali su što se događa, a onako novinarski ukratko objašnjeno im je da u avionu s njima leti vjerojatno najbogatiji čovjek Hrvatske, bjegunac koji će danas biti izručen domovini, a kome će suditi za gospodarski kriminal. Welcome to Croatia!



Napetost u zraku


Novinarske ekipe po dolasku na Heathrow otvaraju kofere, vade uređaje, kamere, snimače, mikrofone i ostala nužna čuda tehnike. Napetost je ponovo u zraku.


Moramo ga uloviti, naći. Brzim hodom ulazimo u prostor londonske zračne luke, »čekiramo se«, obavljamo kontrole, ulazimo u prostor terminala B.


Pridruženi član novinarske delegacije u Londonu, direktor u Adriatic Travel&Tradea Zagreb Tomislav Klarić, pokazuje kako je na portalu Večernjeg lista objavljena fotografija čitatelja koja prikazuje Todorića u engleskoj zračnoj luci.


Zamjećujemo kako je na fotografiji iznad Todorića vidljiv natpis ugostiteljskog objekta u čijoj se blizini nalazi. Podižemo pogled, a ispred nas, na 50-ak metara udaljenosti vidljiv je taj isti svijetleći reklamni pano.


Krećemo prema ugostiteljskom objektu i vidimo prosijedu glavu, čovjeka koji mirno, zamišljeno sjedi – Gazdu Ivicu Todorića, a do njega nekoliko muškaraca.


Na Todorićevu licu topao izraz i smiješak, ali i poruka da ne može pomoći, da ne smije davati izjave kao ni fotografirati se.


Zahvaljujemo i odlazimo, a spretne i brze ruke suputnika Klarića omogućuju nam fotku za naslovnicu – Todorić i gore potpisana novinarka u trenutku kada ga cijela zemlja čeka.



Scenarij da će Todorić biti u avionu s 15-ak novinara, hrvatskim turističkim dužnosnicima, predstavnicima turističkih zajednica i turističkim djelatnicima koji su bili suizlagači HTZ-a na WTM-u, zaista se nije mogao očekivati. Međutim, dogodio se. Čiji je to propust tek treba vidjeti. Ako je istina da su engleski službeni organi organizirali let Todorića za Hrvatsku, nisu li trebali prethodno provjeriti s kim leti? Je li sve to bila zaista samo slučajnost ili se dogodilo u nečijoj režiji?



Odmičemo se nekoliko koraka dalje i svojim mobitelom pokušavamo uhvatiti Todorića u kadar. Uspješno ga fotografiramo kad prema nama kreće jedan od njegovih čuvara, policajac u civilu.


Obraća nam se na engleskom i ponavlja: »Gospodin vam je rekao da ga ne smijete fotografirati«. A tada navaljuju i ostali novinari, međutim uz nešto manje sreće jer ga ekipa pod čijom je prismotrom Todorić bio, odvodi u nepoznatom smjeru.


Gospođa Todorić


Trenutak rukovanja s Todorićem, njegov smiješak i uljudnost, probudili su empatiju. Djeluje nekako staro, prosijede glave, odlazi u zatvor, čeka ga dugi sudski proces – hoće li to sve izdržati.


No, onda se vraćaju sve one slike hrvatske svakodnevice, ljudi koje žive na rubu egzistencije, radnika bez plaća i na minimalcima, slika razorenih obitelji kojima je Todorić preuzeo mali obiteljski posao.


U glavi se pojavljuje niz pitanja – je li to sve samo bila tržišna utakmica, je li mogao ovaj susretljiv čovjek sve to napraviti sam bez ičije pomoći.


Vjerojatno nije sve to učinio sam, imao je pomoć države, svih dosadašnjih vlasti, a sada će mu ta ista država suditi.


Bilo je teško gledati i Vesnu Todorić, shrvanu od boli što muža odvode u policijsko vozilo. Čekala ga je u avionu do zadnjeg trenutka kako bi ga još pozdravila. Vesna Todorić pogledom ga je pratila i kroz prozorsko staklo terminala u zagrebačkoj luci.