Nova sramota

Krik majke: Kći krvari i ne može dobiti terapiju jer je HZZO bez novca! Kujundžiću, srami se!

P. N.

Foto Glas Istre

Foto Glas Istre

Zar nije sramota da liječnik sa knedlom u grlu mora priopćiti da dijete, koje je tek počelo živjeti, a već se napatilo ne može dobiti svoju terapiju, koja ju drži koliko toliko u normalnom životu, pita Đurđica Kecman



RIJEKA Đurđica Kecman majka je petnaestogodišnje Barbare koja boluje od Crohnove bolesti. Dosad su već prošli kroz svašta. No, njih dvije nisu mogle zamisliti ni u svojoj najgoroj noćnoj mori da nema novaca za jedini lijek. Riječ je o biološkoj terapiji, koja se financira iz HZZO-a za njeno liječenje, a prima ju svakih osam tjedana.


– Rekli su nema novaca, morate sačekati dok nam odobre novce, a što ako gospoda iz Vlade ne odobre novce bolnici, što onda, pita Đurđica Kecman.


Ako HZZO ne pronađe novac, majka će se naći u bezizlaznoj situaciji. Svaka terapija košta, naime, 13 tisuća kuna. Ranijih godina obitelj je zahvaljujući dobrim ljudima na humanitarnim događanjima prikupljala sredstva za prijeko potrebne preglede u Belgiji, što joj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nije htio odobriti. Ne žele ni pomisliti što će morati sad.


Što ako se stanje pogorša?




– Što ako joj se pogorša stanje, ne samo njoj nego nekom drugom djetetu? Što onda što da čekamo? Milost nekog tamo u Ministarstvu zdravstva da odobri novce, pita se ova majka pojašnjavajući da Barbara biološku terapiju prima već dvije godine i to svakih osam tjedana, a zbog mogućih teških nuspojava razmak između dvije terapije ne smije biti veći od 12 tjedana.


I trenutno krvari i prije samo dva mjeseca spašavali su je u Rijeci.


– Gospodo ministri niste niti ćete ikad biti od pomoći malom čovjeku. Ništa niste poduzeli da mojoj djevojčici pomognete. Zar ćete joj oduzeti pravo i na jedan jedini lijek koji se plaća iz tog fonda!?


Zar nije sramota da liječnik sa knedlom u grlu mora priopćiti da dijete, koje je tek počelo živjeti, a već se napatilo ne može dobiti svoju terapiju, koja ju drži koliko toliko u normalnom životu? Sve zato što vi to ne dozvoljavate, jer vi ne date novce, poručuje Đurđica Kecman.


Nesposobni ministar


Ima poruku i za ministra zdravstva Milana Kujundžića.


– Kujundžiću, jes li i ti ovako čekao? Hoće li i tvoja djeca čekati da im se netko smiluje? Odstupi nesposobni i korumpirani takozvani ministre! Da nije dobrih ljudi tko zna što bi bilo danas s mojom djevojčicom. Niste prstom maknuli ne samo za moje dijete, već ni za jedno bolesno dijete u ovoj državi, rekla je.



Kao i sva djeca, tako je i Barbara živjela bezbrižno, punim srcem, razigrana,vesela i nasmijana. Prije tri godine kada joj je otkrivena “zločesta” bolest sa imenom Crohnova bolest, veseo i radostan život u jednom trenutku zamijenilo je često ostajanje u bolnici, teške pretrage,svakodnevni bolovi, jednom riječi borba za život.


Hrabri Pero


– Barbara (Hrabri Pero) kako ju ja i sestra zovemo svoju bolest podnosi sa osmjehom na licu i hrabro podnosi sve što joj se događa. U ove tri godine isprobala je sve moguće načine liječenja od enteralne prehrane, kortikosteroida, imunosupresiva do već druge vrste biološke terapije ali još uvijek bolest je jača od svih tih lijekova.


Naša mala sestrica ne ide u školu kao njeni vršnjaci jer trpi jake bolove, ne smije nositi torbu sa knjigama, mora nositi zaštitnu medicinsku masku kada je među ljudima jer i mala prehlada njoj je veliki problem jer lijekove koje koristi srušili su njen imunitet.


Želim da Barbara ide u školu, da se druži sa vršnjacima, želim da se može bezbrižno igrati…… Gledam je svaki dan , gledam kako se bori, kako je hrabra, kako obilazi bolnice od Pule, Rijeke do Zagreba i kako joj je još uvijek osmijeh na licu koji nas sve obasjava i daje nam hrabrost i nadu u njezino ako ne ozdravljenje onda bar remisiju bolesti da može funkcionirati, kaže njezin brat Dominik.