Tragom ruskog izvješća

Jedemo meso koje nije pregledala veterinarska inspekcija. Isto je na tržnicama i u velikim lancima

Bojana Mrvoš Pavić

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza

U Hrvatskoj se jede nepregledano meso od strane veterinarske inspekcije, kako u velikim lancima, tako i na tržnicama, s čime su odgovorni upoznati, a mi ih još jedanput opominjemo da se krše temelji našeg veterinarskog zakonodavstva, upozorava prof. Petar Džaja s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu



ZAGREB »Žig se na svinjske polovice stavlja prije dobivanja rezultata trihineloskopije; nema kompetentne kontrole ispunjavanja općih sanitarnih uvjeta; pogonima se može nesmetano pristupiti s ulice« i slično – stajalo je, između ostalog, u izvješću Ruske federalne službe za veterinarski i fitosanitarni nadzor o stanju u 11 hrvatskih prehrambenih poduzeća za proizvodnju mlijeka i mesa, koje je naš list objavio u lipnju 2012. godine. Ni nakon sedam godina, sudeći po novom ruskom izvjeću iz ožujka ove godine, o kojem smo jučer pisali, situacija nije značajno poboljšana. Ruski su inspektori ovaj put u sedam pogona i na dvije farme pobrojali čak 75 povreda različitih propisa.


Iako ovogodišnje rusko izvješće navodi kako se u nekim slučajevima u prehrambenoj industriji krše i zakoni Hrvatske, odnosno EU-a, navodeći više primjera za to, u Ministarstvu poljoprivrede smatraju kako – problema nema, napominjući da je riječ samo o »razlici u propisima Ruske federacije i EU-a, odnosno Hrvatske«. Zamolili smo ih da prokomentiraju svaku od povreda propisa koju su zabilježli Rusi, pa tako i povrede EU propisa, no pojašnjenja nismo dobili.


Ruska inspekcija


»Meso se označava veterinarskom markom prije dobivanja rezultata trihineloskopije«, zabilježila je ruska inspekcija u jednom pogonu za ovogodišnjeg posjeta, no Ministarstvo to nije komentiralo, iako je evidentno riječ o kršenju EU propisa, a ne o »razlici« s propisima Ruske Federacije. I ovaj su put Rusi, kao i 2012., u nekim pogonima zabilježili kako na njihov prostor mogu ući neovlaštene osobe ili vozila, ili pak životinje, dok je u nekim slučajevima i ovaj put zabilježena nedovoljna organizacija i kontrola veterinarsko-sanitarnog stanja proizvodnih pogona, ili pak da sustav upravljanja sigurnošću prehrambenih proizvoda koji se temelji na HACCAP-u (samokontrola proizvođača) nije u dovoljnoj mjeri izrađen i proveden. Kako je, po mišljenju Ministarstva, sve to u skladu s EU standardima, nije jasno. I prije sedam godina se nakon našeg otkrića Ministarstvo poljoprivrede diglo na noge kako bi javnosti objasnilo da su ruska pravila drugačija od EU pravila, pa je zato došlo do »nepodudarnosti«. Tada su naglasili kako treba postaviti i pitanje koliko je rusko izvješće uopće objektivno, nakon čega se postavlja protupitanje zbog čega onda naša prehrambena poduzeća rusku inspekciju uopće pozivaju u svoje pogone. Čine to jer žele izvoz na rusko tržište, odnosno tržište Euroazijske ekonomske unije (Rusija, Bjelorusija, Armenija, kazahstan i Kirgistan), i moraju zadovoljiti njihova očekivanja. Nakon sedam godina od zadnjeg izvješća o kojem smo pisali, međutim, ruska inspekcija u dokumentu iz ožujka navodi kako je »unatoč stalnom usavršavanju hrvatskih veterinarskih službenika i predstavnika pregledanih društava, uočeno nedovoljno poznavanje zakonodavstva Ruske Federacije i Euroazijske ekonomske unije«.

Stroga provjera


Rusi možda imaju stroža pravila od EU-a kad je prehrambena industrija u pitanju od EU-a, no mnogi navodi (i) u ovogodišnjem njihovom izvješću »bodu oči« jer se kose i s propisima EU-a. Kako je moguće, primjerice, da je u redu, navodi izvješće, to što se ne poštuje razdoblje karence na prisutnost antibiotika u mlijeku, ili to da za sirovo mlijeko s farme nisu izdani nikakvi dokumenti koje je potpisao veterinar, a koji potvrđuju da životinje nisu bile izložene prirodnim i sintetskim estrogenima, hormonskim tvarima, stimulatorima rasta životinja, antibioticima i drugim veterinarskim lijekovima?




»Ni jedan veterinar neće životinji dati ‘svjedodžbu’ dok se ne uvjeri da ona nije terapirana, ili ako jest, da je prošlo vrijeme zadržavanja lijeka u organizmu, koji može štetiti zdravlju čovjeka. Veterinar u toj svjedodžbi jamči na temelju svojih podataka, ali i uzgajivač mora odgovarati za to da životinja nije liječena. Ako se antibiotik, primjerice, ipak pronađe, ide prijava«, pojašnjava za naš list dr. med. vet. Petar Džaja, redoviti profesor Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Velik je problem, napominje, što uzgajivači stoke životinje ponekad liječe i na svoju ruku, lijekovima nabavljenim u susjednim državama, čega u »svjedodžbi« životinje nema. I baš takva životinja, napominje profesor, na liniji klanja može proći nezapaženo. »Nikad se na liniji klanja ne zna od koje će životinje biti uzeto tkivo za monitoring, pa problem visi u zraku«, ističe stručnjak.


Podsjeća da je u EU-u, pa tako i u Hrvatskoj, svaki subjekt, osim što podliježe državnom monitoringu, dužan držati se HACCP sustava samokontrole, kojim se osigurava neškodljivost hrane. Sigurnost, dakle, u najvećoj mjeri ovisi o tome koliko se proizvođači drže propisanih mjera. Džaja smatra da je državna kontrola prije ulaska Hrvatske u EU bila veća, odnosno, kako kaže, zakonodavstvo »pametnije«. Kako pojašnjava, veterinar je proizvod životinjskog porijekla pregledavao i prilikom svakog utovara i istovara, čega danas više nema.


»Mogao je ući u bilo koji maloprodajni lanac, danas to radi sanitarna služba, pod ingerencijom Ministarstva zdravstva. Uz dužno poštovanje toj struci, mislim da bi to ponovno trebao biti posao veterinara. Naši studenti ipak kroz četiri semestra uče anatomiju životinja, patologiju dva semestra i tako redom«, napominje profesor. Za svaki proizvod životinjskog porijekla, smatra, veterinarska je struka najkompetentnije rješenje, dakle ne samo na liniji klanja nego i kasnije, u skladištima trgovačkih centara i u maloprodaji općenito. To je slučaj, primjerice, u Njemačkoj, u kojoj su veterinari nadležni za cijeli put životinje, odnosno proizvoda životinjskog porijekla od polja do stola, dok je sanitarna inspekcija ta koja pokriva područje neanimalnih proizvoda. Kako je prof. Džaja prošle godine napisao u stručnom časopisu »Veterinarska stanica«, veterinari su nekad bili svugdje gdje su bili meso, jaja, mlijeko i proizvodi od njih. »Ministarstva poljoprivrede i zdravstva trebaju sjesti, i konačno se dogovoriti, odnosno vratiti veterinarsku inspekciju gdje je nekad bila, i gdje joj je mjesto. Stanovnici Hrvatske, u Hrvatskoj se jede nepregledano meso od strane veterinarske inspekcije, kako u velikim lancima, tako i na tržnicama, s čime su odgovorni upoznati, a mi ih još jedanput opominjemo da se krše temelji našeg veterinarskog zakonodavstva«, zaključio je.