U potrazi za komadićem mira

Izbjeglice iz Afganistana u Rijeci: Sanjamo bolju budućnost, zato smo i došli u Europu

Andrej Petrak

snimio marko Gracin

snimio marko Gracin

Na dugom putovanju u sigurnost, odlučili su ostati u Hrvatskoj, a u riječkom Domu Crvenog križa u subotu su se imali priliku susresti s učenicima OŠ-SE San Nicolo, koji pohađaju nastavu Građanskog odgoja i obrazovanja. U razgovoru s riječkim učenicima pričali su o svom teškom i neizvjesnom putu iz rodnog Afganistana preko Pakistana, Irana, Turske, Grčke i Srbije do Hrvatske.



RIJEKA – Skupina od sedam izbjeglica iz Afganistana, koje su zatražile azil u Hrvatskoj boravi ovog vikenda u Rijeci, zahvaljujući Gradu i Udruzi Are You Syrious?. Svi oni već mjesecima borave u zagrebačkom prihvatilištu Porin, čekajući odgovor na zahtjev za međunarodnom zaštitom. Njihov boravak u Rijeci dio je procesa bolje integracije i socijalizacije u hrvatsko društvo ovih ljudi, koji su pritisnuti teškim životnim nedaćama bili prisiljeni napustiti svoje domove.


Na dugom putovanju u sigurnost, odlučili su ostati u Hrvatskoj, a u riječkom Domu Crvenog križa u subotu su se imali priliku susresti s učenicima OŠ-SE San Nicolo, koji pohađaju nastavu Građanskog odgoja i obrazovanja. U razgovoru s riječkim učenicima pričali su o svom teškom i neizvjesnom putu iz rodnog Afganistana preko Pakistana, Irana, Turske, Grčke i Srbije do Hrvatske. Dio njih u vrijeme dok je balkanska izbjeglička ruta još bila otvorena, uspio je stići do Austrije, no odande su, po dublinskim pravilima, vraćeni u Hrvatsku, kao prvi EU zemlju u kojoj su zabilježeni njihovi podaci.


Učimo hrvatski


Svi su redom mladi, većina njih nije uspjela završiti školu i svi su ovdje bez obitelji, koje su ostale u Afganistanu ili Iranu. No, svi imaju želju ostati u Hrvatskoj, koju vide kao prijateljsku zemlju.




– Mnogi su razlozi napuštanja našeg doma. Afganistan je zemlja koja je proteklih 40 godina u ratu. Situacija ondje je teška, bez prestanka se bore Talibani, Daeš, vladine i strane snage. Htjeli smo bolju budućnost i zato smo se uputili put Europe, ispričao je 20-godišnji Mohamed Javid Ayobi.


Tri godine mlađi Mustafa Safi dodaje da su se u Hrvatskoj ovi mladići našli sami, bez svojih obitelji, ali da jedan drugome pomažu olakšati život daleko od doma.


– U početku nikoga nismo znali, prijatelji koje sam stekao proteklih mjeseci danas mi predstavljaju sve. Igramo nogomet, družimo se, pokušavamo učiti hrvatski jezik i tako nam je ipak svima malo lakše, rekao je Mustafa Safi.


I Mohamed i Mustafa u Hrvatskoj žele ostati, zasnovati život, ali i završiti škole. Mohameda Javida Ayobija zanima ekonomija, a Mustafu Safija farmacija. Na pitanje o tome je li im teško integrirati se u europsko ili posebice hrvatsko društvo, te je li se susreo s kakvim neugodnim situacijama na svom putu, Mustafa kaže da je normalno da u svakoj zemlji postoje određeni problemi.


– U svakoj zemlji postoje dobri i loši ljudi, ali nigdje kao u Hrvatskoj nisu ljudi bili tako prijateljski raspoloženi prema nama. Ovdje smo sretni i nadamo se ostati, rekao je Mustafa Safi.


Raznolikost i tolerancija


Riječki učenici poručili su im da se simpatiziraju s njihovim procesom integracije u hrvatsko društvo, jer i sami dolaze iz društva koje cijeni raznolikost i toleranciju. Grad Rijeka sufinancirao je boravak azilanata iz Afganistana u Rijeci te organizirao njihov susret s riječkim učenicima, ali i sportašima. Riječki gosti danas će, naime, u Dvorani Treći maj odigrati malonogometnu prijateljsku utakmicu s riječkim olimpijcima i sportašima. Tko će pobijediti manje je važno, ali riječkim olimpijcima na znanje da su učenicima škole San Nicolo objasnili da svi redom od malih nogu u svojim rodnim mjestima najradije igrali nogomet.


Azilantima u prilagodbi na hrvatsko društvo pomaže nevladina organizacija Are You Syrious?, koja okuplja više od 200 volonterki i volontera iz 29 zemalja svijeta. Pokrenuta kao inicijativa građanki i građana prije dvije godine, napominje Marijana Međugorac, volonterka u Are You Syrious?, organizacija je dosad provela čitav niz akcija.


Obnovili su granatirani civilni kamp u sirijskoj pokrajini Latakija, izradili mobilne tuševe takozvanim »jungle« kampovima duž srpsko-mađarske granice, uz pomoć Liječnika bez granica, prevenirajući time širenje zaraznih bolesti i omogućavajući barem malo dostojanstva ljudima koji se nalaze u nemogućoj situaciji. Njihovo je djelo i mala mobilna kuhinja, koja je tijekom zimskih mjeseci omogućavala jedini topli obrok izbjeglicama u Beogradu. Poslali su tone pomoći u Grčku, gdje se nalazi 70.000 izbjeglica te distribuirali stotine tona pomoći duž bivše izbjegličke rute u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Francuskoj.


Lokalno djelovanje


Što se tiče njihova lokalnog djelovanja, podržali su stotine djece u nastavku njihova obrazovanja u zagrebačkom prihvatilištu za tražitelje azila Porin, a pružaju i psihosocijalnu i pravnu podršku. Stipendirali su jednog tražitelja azila u studiju molekularne biologije na zagrebačkom PMF-u i prekvalificiali sedam tražitelja za zavarivače na zagrebačkom pučkom učilištu. Pomogli su u pronalasku stanova, prijevodu dokumenata te u pronalasku posla za azilante. Osigurali su ljetovanje djeci tražiteljima azila, njihovim mama i bakama. Njihovom zaslugom otvorio se prvi i jedini Integracijski centar u zajednici u novozagrebačkom Središću, koji uključuje i besplatni dućan s odjećom i higijenskim potrepštinama za izbjeglice, kao i za potrebite osobe.