Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 1
Sutra: 17° 17° 1
21. travnja 2019.
Hrvatska u ''limbu''

Hrvati si mogu priuštiti upola manje nego Nijemci. Samo Bugari u EU imaju "tanji" novčanik

Foto V. Karuza
Foto V. Karuza
Autor:
Objavljeno: 15. prosinac 2018. u 20:44 2018-12-15T20:44:19+01:00

Hrvatski građani mogu si priuštiti upola manje dobara nego Nijemci ili Austrijanci koji su za petinu bolji od europskog prosjeka. Za utjehu je da Hrvatska stoji puno bolje od većine susjeda s kojima je nekada činila zajedničku državu, pa građani mogu kupiti i za trećinu više dobara od stanovnika BiH

ZAGREB Posljednjih dana iz Eurostata stižu nimalo laskave statistike kad je u pitanju usporedba Hrvatske, na isteku pete godina članstva u Europskoj uniji, u odnosu na ostale članice. Tako je izvješće u najvećem padu industrijske proizvodnje slijedila još manje optimistična objava o tome da je stvarna potrošnja po stanovniku, odnosno kupovna moć kućanstva, samo u Bugarskoj manja nego u Hrvatskoj. Hrvatima za utjehu ostaje tek da to pretposljednje mjesto dijele s Mađarima koji su također dosegnuli tek 62 posto prosječne stvarne potrošnje po stanovniku u Europskoj uniji. Ispod tog prosjeka ostalo je čak 18 članica EU-a, što govori o tome koliko su još velike razlike u standardu među stanovnicima Unije. Ispod EU prosjeka su još uvijek, primjerice, Italija i Irska, a ne samo nove članice. Slovenija je, primjerice, dosegnula 77 posto tog prosjeka. Za utjehu Hrvatskoj može biti to što se zadnja pridružila Europskoj uniji, jedina je od članica imala rat i to što ipak zauzima posljednje mjesto u elitnom društvu, ali i da stoji puno bolje od većine susjeda s kojima je nekada činila zajedničku državu.

Mladi s roditeljima

Ista statistika kaže da je Srbija tek na 45 posto prosječne stvarne potrošnje po stanovniku u EU-u, Crna Gora na 46 posto, Makedonija na 42 posto, a Bosna i Hercegovina na 41 posto. Tako Hrvati doista sebi mogu priuštiti upola manje dobara nego Nijemci ili Austrijanci koji su za petinu bolji od europskog prosjeka, ali i za trećinu više od stanovnika Bosne i Hercegovine.

Realna potrošnja stanovništva naravno u stopu prati BDP po glavi stanovnika, koji je u svim članicama Unije, osim Bugarske, veći nego u Hrvatskoj. Hrvatska je i tu na 62 posto prosjeka Unije, dok je primjerice Slovenija na 85 posto, ali primjerice Srbija i BiH nisu dosegnule ni 50 posto tog prosjeka, ostale su na 36, odnosno 32 posto.
Vjerojatno je posljedica tih najvažnijih gospodarskih pokazatelja i pozicija Hrvatske kad je u pitanju mogućnost mladih ljudi da samostalno žive, odnosno postotak mladih ljudi (16 do 29 godina) koji još žive s roditeljima.

U cijeloj Uniji 68,2 posto mladih u skupini od 16 do 29 godina živi s roditeljima, s time da se mladi muškarci više drže roditeljskog krova i njih je 73,3 posto, dok je djevojaka 62,9 posto. Pravilo da se djevojke prije sele od roditelja vrijedi za sve EU članice. Hrvatska po tom pitanju, kad su muškarci u pitanju, zauzima prvo mjesto, jer njih čak 93,1 živi s roditeljima, dok je kod djevojaka taj postotak 82,3, ali i tu Hrvatska zauzima visoko drugo mjesto.

Rizik od siromaštva

Na takav način života, osim ekonomskih uvjeta, utječe i tradicija, a sve to mlade ljude donekle štiti od siromaštva i socijalne isključivosti. Čak 23,9 posto mladih izloženo je toj prijetnji, ali situacija je još lošija u 11 drugih članica Unije, pa je tako čak i u Njemačkoj ili Finskoj taj postotak nešto veći. Nisku kupovnu moć mladih ljudi u Hrvatskoj očito spašava dugogodišnje ostajanje pod roditeljskim krovom i nakon završetka školovanja. I iseljavanje. Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj pala je na 8,1 posto i niža je nego u pet članica Unije, vjerojatno i zbog velikog broja građana koji su posao potražili u bogatijim čalnicama.

Dalo bi se naći još puno statistika o tome kako Hrvati žive u odnosu na građane ostalih članica Europske unije, iako zapravo nema bolje od one koliko toga sebi i obitelji mogu priuštiti s prosječnom plaćom, a ta statistika, kako smo istaknuli na početku, kaže da po tom pitanju lošije, i to znatno lošije, stoje samo Bugari.
Zanimljivo, ali Hrvatska puno bolje stoji po pitanju makroekonomskih i fiskalnih pokazatelja države jer je i po pitanju javnog duga, rasta BDP-a, suficita, odnosno deficita proračuna na puno boljim mjestima nego što su to financije njezinih kućanstava.

Manji javni dug

Udio javnog duga u BDP-u u Hrvatskoj je oko 76 posto i manji je nego u osam članica Unije, država zadnjih nekoliko godina bilježi proračunske suficite ili niske deficite, znatno niže od razina koje dopuštaju kriteriji za ulazak u EU. Udio poreza i socijalnih doprinosa u BDP-u, manji je od europskog prosjeka, gotovo polovica EU zemalja, odnosno njih 13, ima veći udio od Hrvatske. No, većina zemalja oporezuje imovinu više nego Hrvatska. Uostalom, BDP u Hrvatskoj raste po stopama koje su veće nego u deset članica. S time da su tih deset članica one koje su znatno razvijenije od Hrvatske i u njima građani imaju i dvostruko veći BDP. Zemlje s kojima je Hrvatska usporediva sve redom, poput primjerice Slovenije, Mađarske, Poljske, puno brže grabe naprijed. Hrvatskoj kao da je zapisano da ostane u svojevrsnom limbu, među lošijima u klubu najboljih, bolja od većine zemalja u regiji.

– U istočnoeuropskim zemljama koje su se prije Hrvatske pridružile Uniji, i tada su vjerojatno zaostajale za Hrvatskom, događa se konvergencija, one se približavaju jezgri, postaju bolje i ostavljaju Hrvatsku iza sebe, dok se kod nas događa divergencija, odnosno odaljavanje od tih najboljih. Mi jedva držimo jednaku odaljenost od prosjeka EU-a koji je naravno pao pridruživanjem tih nekadašnjih zemlja istočnog bloka – napominje profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Luka Brkić.
Na pitanje može li se Hrvatska pomaknuti s tog ruba između dva svijeta ili je osuđena biti među lošijima u društvu najboljih, Brkić odgovara da svaka zemlja, pa tako i Hrvatska, sigurno može bolje. Ističe da njezin geopolitički položaj, naravno nosi svoje zamke, ali ima i svoje prednosti, da to što je mala zemlja ima svoje nedostatke, ali omogućuje i brže pokretanje i promjene. Napominje da bi Hrvatska, kad su u pitanju kriteriji javnog duga ili deficita, lako mogla u eurozonu, ali se uopće ne raspravlja o tome jesu li njezine institucije i gospodarstvo za to spremni, kako se ni o jednoj javnoj politici ne vode rasprave o ciljevima.

Sve veće udaljavanje

– Za početak moramo se zagledati u sebe i priznati da mi osim ekonomske politike koja bi nam pomogla da doista budemo zemlja kakva možemo biti, zemlja u kojoj će njezini stanovnici imati bolju kupovnu moć, nemamo ni ostale javne politike. Stalno se govori o stabilnosti, i mi smo postigli određene ravnoteže, ali one su na niskoj razini. Nama raste izvoz, ali izvoz s niskom dodanom vrijednošću, pada nezaposlenost jer se mladi ljudi iseljavaju, što je i razlog da nam raste stopa slobodnih mjesta. Govorimo o stabilnom mirovinskom sustavu, ali razine deficita u njemu i dalje ostaju iste. Dajemo dodatni novac zdravstvu da ga zadržimo na sadašnjoj razini kojom nitko nije zadovoljan, ni zaposleni ni korisnici – nabraja Brkić.
Takvo stanje, zaključuje Brkić, jamči da će još godinama Hrvatska biti među lošijima u EU-u, samo što će se zemlje koje su bile usporedive s njom još više udaljavati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Tommy zna što voliš