ZAGREB Posljednjih dana iz Eurostata stižu nimalo laskave statistike kad je u pitanju usporedba Hrvatske, na isteku pete godina članstva u Europskoj uniji, u odnosu na ostale članice. Tako je izvješće u najvećem padu industrijske proizvodnje slijedila još manje optimistična objava o tome da je stvarna potrošnja po stanovniku, odnosno kupovna moć kućanstva, samo u Bugarskoj manja nego u Hrvatskoj. Hrvatima za utjehu ostaje tek da to pretposljednje mjesto dijele s Mađarima koji su također dosegnuli tek 62 posto prosječne stvarne potrošnje po stanovniku u Europskoj uniji. Ispod tog prosjeka ostalo je čak 18 članica EU-a, što govori o tome koliko su još velike razlike u standardu među stanovnicima Unije. Ispod EU prosjeka su još uvijek, primjerice, Italija i Irska, a ne samo nove članice. Slovenija je, primjerice, dosegnula 77 posto tog prosjeka. Za utjehu Hrvatskoj može biti to što se zadnja pridružila Europskoj uniji, jedina je od članica imala rat i to što ipak zauzima posljednje mjesto u elitnom društvu, ali i da stoji puno bolje od većine susjeda s kojima je nekada činila zajedničku državu.

Mladi s roditeljima

Ista statistika kaže da je Srbija tek na 45 posto prosječne stvarne potrošnje po stanovniku u EU-u, Crna Gora na 46 posto, Makedonija na 42 posto, a Bosna i Hercegovina na 41 posto. Tako Hrvati doista sebi mogu priuštiti upola manje dobara nego Nijemci ili Austrijanci koji su za petinu bolji od europskog prosjeka, ali i za trećinu više od stanovnika Bosne i Hercegovine.

U cijeloj Uniji 68,2 posto mladih u skupini od 16 do 29 godina živi s roditeljima, s time da se mladi muškarci više drže roditeljskog krova i njih je 73,3 posto, dok je djevojaka 62,9 posto. Pravilo da se djevojke prije sele od roditelja vrijedi za sve EU članice. Hrvatska po tom pitanju, kad su muškarci u pitanju, zauzima prvo mjesto, jer njih čak 93,1 živi s roditeljima, dok je kod djevojaka taj postotak 82,3, ali i tu Hrvatska zauzima visoko drugo mjesto.

Rizik od siromaštva

Na takav način života, osim ekonomskih uvjeta, utječe i tradicija, a sve to mlade ljude donekle štiti od siromaštva i socijalne isključivosti. Čak 23,9 posto mladih izloženo je toj prijetnji, ali situacija je još lošija u 11 drugih članica Unije, pa je tako čak i u Njemačkoj ili Finskoj taj postotak nešto veći. Nisku kupovnu moć mladih ljudi u Hrvatskoj očito spašava dugogodišnje ostajanje pod roditeljskim krovom i nakon završetka školovanja. I iseljavanje. Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj pala je na 8,1 posto i niža je nego u pet članica Unije, vjerojatno i zbog velikog broja građana koji su posao potražili u bogatijim čalnicama.

Manji javni dug

Udio javnog duga u BDP-u u Hrvatskoj je oko 76 posto i manji je nego u osam članica Unije, država zadnjih nekoliko godina bilježi proračunske suficite ili niske deficite, znatno niže od razina koje dopuštaju kriteriji za ulazak u EU. Udio poreza i socijalnih doprinosa u BDP-u, manji je od europskog prosjeka, gotovo polovica EU zemalja, odnosno njih 13, ima veći udio od Hrvatske. No, većina zemalja oporezuje imovinu više nego Hrvatska. Uostalom, BDP u Hrvatskoj raste po stopama koje su veće nego u deset članica. S time da su tih deset članica one koje su znatno razvijenije od Hrvatske i u njima građani imaju i dvostruko veći BDP. Zemlje s kojima je Hrvatska usporediva sve redom, poput primjerice Slovenije, Mađarske, Poljske, puno brže grabe naprijed. Hrvatskoj kao da je zapisano da ostane u svojevrsnom limbu, među lošijima u klubu najboljih, bolja od većine zemalja u regiji.

Sve veće udaljavanje