Republika Srpska je Republika Srpska Krajina koja je preselila u Bosnu, i sada tamo postoji. Rat u Hrvatskoj, rat u BiH i genocid u Srebrenici ista su priča, u kojoj je sudjelovala ista ideologija i ista vojska. Pa i Ratko Mladić je u Srebrenicu došao iz Knina. Za tu politiku i za te zločine treba snositi i odgovornost. Kazao je to bosansko-australski socijalni antropolog i pisac Hariz Halilović večeras u Zagrebu, gdje je održan razgovor “Kako se sjećati Srebrenice – genocid kao mjesto kulturnog pamćenja”.

Razgovor je održan u sklopu komemorativnoga hrvatskog obilježavanja 23. obljetnice genocida u Srebrenici i likvidacije više od osam tisuća muškaraca iz srebreničkog kraja, koji su od 11. do 17. srpnja 1995. počinile snage bosanskih Srba pod zapovjedništvom Ratka Mladića.

Danas je tim povodom u Saboru održana komemoracija, a iz Vukovara je put Srebrenice krenuo ultramaraton trkača, koji bi u srijedu, 11. srpnja trebali stići u Memorijalni centar u Potočare kod Srebrenice, na redoviti godišnji pogreb identificiranih posmrtnih ostataka ubijenih Srebreničana.

Hariz Halilović Srebreničanin je koji je neposredno pred rat, stjecajem okolnosti, iz svog grada otputovao djevojci u Prijedor. Ondje su ga uhapsile srpske vlasti i neko je vrijeme zatočen u logoru u Trnopolju, iz kojega je, preko Zagreba, otputovao u Australiju, gdje živi i danas, te piše i predaje na sveučilištu u Melbourneu.

U srebreničkom genocidu ubijeni su svi muški članovi njegove obitelji. “Svi Halilovići su u Potočarima, imena im na mramornoj ploči. Samo moje ime nedostaje”, kazao je večeras u Zagrebu govorio, među ostalim, i o “osjećaju krivnje preživjelih”.

U večerašnjem razgovoru, uz Halilovića, sudjelovao je i Srebreničanin Hasan Nuhanović, kojemu su ubijeni otac, majka, brat i ujak, jer su ih vojnici nizozemskog bataljuna UNPROFOR-a odbili zaštititi.

Hasan je preživio jer je bio prevoditelj UN-a. Poslije rata, uspješno je tužio Nizozemsku za smrt svojih najbližih. O toj tužbi i dokazivanju sudjelovanja međunarodne zajednice u genocidu napisao je knjigu “Pod zastavom UN-a: međunarodna zajednica i srebrenički genocid”.

Prije dvije godine objavio je i “Zbjeg”, potresno osobno svjedočanstvo o ratnoj sudbini njegove obitelji do 1995, kojim dokazuje da Bošnjaci u istočnoj Bosni nisu bili “zaraćena strana”, nego bespomoćne i nenaoružane žrtve vojnih aviona, topova i dobro naoružane srpske vojske.

U razgovoru je sudjelovala i i zagrebačka spisateljica i književna kritičarka Ajka Tiro Srebreniković iz Kulturnog društva Bošnjaka u Hrvatskoj “Preporod” te etnolog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tomislav Pletenac, koji je kazao kako je “u Srebrenici implodirala povijest ovih prostora, na kojima je nasiljem uništena iznimna bliskost susjedske zajednice”.