Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL
Radnička fronta, vanparlamentarna stranka koju neopravdano prati stigma »radikalne« ljevice, u posljednje je vrijeme ojačala svoje efektne protestne akcije, po kojima je odavna već poznata. To je jedina samonikla stranka ljevija od SDP-a
Socijalna država skandinavskog tipa, detabuizacija samoupravljanja, skandinavizacija regije, otpor klerikalizaciji i naglasak na sekularizmu, obrazovanju i znanosti, konstantno prosvjećivanje protiv mržnje a za toleranciju i zeleno usmjeravanje društva – to bi, prema aktivistu za ljudska prava Zoranu Pusiću, trebala biti temeljna načela nove socijaldemokratske stranke čije je osnivanje nedavno najavio povjesničar Dragan Markovina. Načela su manje-više jasna, a onaj teži dio – kada će i kako stranka biti osnovana – upravo se dogovara.
Srednji put
Filozof Žarko Puhovski smatra kako šanse za alternativnu lijevu stranku rastu kada HDZ vode umjereni političari poput Andreja Plenkovića. »Kada HDZ-om vlada netko poput Karamarka, javlja se sindrom ‘spašavanja žive glave’, koji birače tjera u naručje SDP-a. Kada HDZ vodi netko poput Sanadera, Kosor ili Plenkovića, raste šansa za alternativu na ljevici«. Puhovski smatra da bi se nova stranka trebala zauzimati za poljoprivredno zadrugarstvo, radničku demokraciju i samoupravljanje. Svjetonazorski, ne bi se trebala pozivati na jugoslavenstvo, »dapače, morala bi biti sposobna govoriti o komunističkim zločinima«. Štoviše, po strani bi trebala ostaviti i antifašizam, jer je on »borba za život, a ne borba za demokraciju«. »Ljevica se treba pozivati na svoje zlatno razdoblje, kada je stvarala socijalnu državu, a ne na nesretno razdoblje antifašizma, kada je bila prisiljena ubijati. Poslije rata, ljevici se dogodilo isto što i sada, poslije rata u Hrvatskoj: premda je rat bio svinjarija na koju je bila prisiljena, ljevica ga je pretvorila u moralnu vrlinu«. »Ostavite antifašizam i bavite se kritikom kapitalizma. Hitlera više nema, napadajte Churhcilla i Roosevelta«, anegdotalno preporuča Puhovski.
Drugi je model širega i temeljitijeg povezivanja kako bi organizacija iznikla s vremenom, »odozdo«. Zagovaratelji tog pristupa podsjećaju kako je u Hrvatskoj mnogo malih ali aktivnih građanskih inicijativa, pa smatraju da bi postojeće razvedeno i snažno, lijevo usmjereno civilno društvo s vremenom moglo iznjedriti čvrstu političku organizaciju ukorijenjenu diljem zemlje. Takav model organizacije možda može biti pouzdaniji, ali je dugotrajan i povezan s rizikom da se organizacije civilnog društva kompromitiraju izravnim političkim angažmanom.
Ta su dva pristupa u razgovorima protekloga tjedna iznjedrila »srednji put«, koji bi, bude li kako su pokretači zamislili, mogao rezultirati izlaskom nove stranke na predstojeće lokalne izbore u svibnju sljedeće godine. Plan je da se u sljedećih nekoliko tjedana obilaskom više gradova testira interes za projektom takve vrste, te da se zainteresirani potom organiziraju u stranku koja bi mogla na lokalne, a potom i na izbore za europski parlament. Članovi buduće stranke programe za lokalne izbore izradili bi sami, primjereno vlastitoj sredini, razrađujući temeljna načela navedena na početku ovoga teksta. Konkretno, primjerice, to bi trebalo značiti da bi lokalna vlast, ne uplićući se izravno u tržišne mehanizme, u okviru svojih ovlasti trebala stvarati uvjete da se sredine razvijaju na ravnomjernu dobrobit svih, a ne da slobodno i nekotrolirano tržište uništava jedne, a bez kontrole pogoduje drugima.
Opća politizacija
Radnička fronta (RF) jedina je samonikla stranka ljevija od SDP-a koja posljednjih godina ima iskustva s pokušajem izbornoga natjecanja. Za protekle je izbore razgovarala s nizom političara i stranaka na ljevici, ali nije dogovorila suradnju, pa su odustali od izbora. Ipak, otvoreni su za suradnju, »ali samo na ravnopravnoj osnovi«. »Suradnja ne bi bila moguća bez zauzimanja za samoupravljanje. U Hrvatskoj je previše liberala. Pusiću i Markovini vjerojemo i ljudski i moralno, ali ovdje je riječ o politici, a ne o tome tko je dobar čovjek«, kazao je za naš list Marko Milošević iz RF-a. Milošević kaže kako RF pokreće niz javnih tribina, kako bi pokazali da nisu tek aktivistička družina željna provokacije, nego da su sposobni ponuditi »teoriju, program i ideologiju«. »Ne možemo raditi samo terenske akcije, jer ljudi žele čuti argumente i sustavnu viziju. S obzirom da nas rijetko zovu na razgovore takve vrste, odlučili smo sami pokrenuti niz javnih tribina u više hrvatskih gradova, na kojima kanimo okupiti važna imena hrvatske ljevice, kako bismo razgovarali što i kako dalje«, objašnjava Milošević.
Zanimljivu interpretaciju ljevice u Hrvatskoj nudi novinar i teolog Drago Pilsel, koji poručuje da su »lijevo orijentirani kršćani iznimno interesantna politička niša«. Podsjećajući kako Katoličku crkvu u Hrvatskoj javnost od osamostaljenja prepoznaje kao utvrdu političke desnice, Pilsel tvrdi kako je »s obzirom na veličinu Crkve u Hrvatskoj, nemoguće povjerovati da u njezinom krilu nema ama baš nikog tko bi simpatizirao ideje ljevice, tim više što je nauk Isusa Krista sadržajno svakako bliži političkoj ljevici, negoli političkoj desnici«. »Normalno je da katolici i drugi kršćani budu ljevičari«, tvrdi Pilsel. Ukazuje na »paradoks da je Crkva jedan od najvećih protivnika socijalizma i ljevice, iako ideje socijalističkog društva u biti govore o društvu jednakosti i pravednosti za koji se Crkva zalaže«. Premda »desnica postaje sinonim za egoizam i ekskluziju mnogih građana«, ljevicu valja iznova tumačiti, jer se pogrešno pretpostavlja da se ljevica podrazumijeva. »Socijalizam s kršćanskim predznakom vođen od dobrih vjernika ne može biti neprijatelj Crkve. Samo je pitanje vremena kada će Hrvatska dobiti svog prvog značajnog ‘kršćanskog socijalista’«. Jedno je sigurno, tvrdi Pilsel: u toj »iznimno interesantnoj političkoj niši mogli bi se pojaviti novi ljudi s mandatom za veliko pospremanje, i to baš inspirirani pontifikatom pape Franje«.
Prva je tribina održana jučer u Zagrebu, a slijede okupljanja u Splitu, Puli, Rijeci i drugim gradovima. Milošević kaže kako je namjera da se s tribina pošalje »apel da ljudi lijevog usmjerenja u budućnosti počnu s bližim ili čak direktno istim angažmanom«. »Potrebna je politizacija svih na ljevici koji dosad nisu željeli riskirati da stave ime na izbornu listu. Strah od političke borbe, premda znamo da su ljudi predani i borbeni, jedan je od najvažnijih razloga za sadašnje jadno stanje ovdašnje ljevice, zato što većina politički obrazovanih, radikalnih, organizacijski iskusnih ljudi ne sudjeluje u političkoj borbi, nego eventualno pokušava djelovati kroz udruge, inicijative i slične kerefeke«, kritičan je Marko Milošević. Posve je sigurno da novu ljevicu čeka put od tisuću milja – ali, ako je suditi prema opisanim najavama, čini se da je napokon odlučila učiniti taj nužni prvi korak.
