Aleksandar Vučić sada treba dokazati vjerodostojnost / snimio D Kovačević
Znamo da Vučić, ako hoće, može pomoći. Nećemo reći ni da mu vjerujemo, ni da mu ne vjerujemo. Čekamo. Bit ćemo strpljivi, ali ne kao dosad, nego očekujemo da riječi pretvori u djela, kazala je Ljiljana Alvir koja je predvodila 14-člano izaslanstvo iz Hrvatske
Nataša Kandić, osoba koja je u Srbiji učinila najviše za stradalnike Vukovara i potragu za nestalima u ratu u Hrvatskoj, suzdržano je za naš list komentirala obećanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića obiteljima nestalih da će, kao vrhovni zapovjednik Vojske Srbije, utjecati da vojska preda podatke o hrvatskim braniteljima nestalim 1991. godine.
– Imam dojam da postoji spremnost da se informacije daju, ali tko njima raspolaže, i je li taj netko uistinu u poziciji da hoće i može dati te informacije, te da ne štiti nikoga drugog, te može li Vučić dobiti informacije koje su sve ove godine ostale skrivene, pa i u mandatu Demokratske stranke, to ne mogu odgovoriti – kazala je Kandić komentirajući Vučićevo obećanje obiteljima nestalih, da će učiniti sve kako bi pomogao rasvjetljavanju sudbine nestalih u Domovinskom ratu.
O jednoipolsatnom zatvorenom sastanku s Vučićem u Beogradu novinarima je poslije susreta govorila predsjednica Saveza udruga obitelji nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja Ljiljana Alvir, koja je predvodila 14-člano izaslanstvo iz Hrvatske. Rekla je kako je Vučić rekao da »nema nijednog osobnog razloga da se ne uključi u rješavanje problema nestalih, i da ga apsolutno ne zanima zaštita onih koji su devedesetih bili u lancu odgovornosti, a utjecaj možda imaju i danas«. Kazao je također, prenijela je, da će se njegov ured »tjedno baviti pitanjem nestalih«, te da će obitelji nestalih biti obaviještene o napretku. »Kroz nekoliko dana«, precizirala je Alvir, u Zagrebu će se održati sastanak povjerenstava Hrvatske i Srbije za nestale, a obitelji očekuju da će se razgovarati o konkretnim pitanjima, pa očekuju i konkretne rezultate. »Znamo da Aleksandar Vučić, ako hoće, može pomoći. Nećemo reći ni da mu vjerujemo, ni da mu ne vjerujemo. Čekamo. Bit ćemo strpljivi, ali ne kao dosad, nego očekujemo da riječi pretvori u djela. Razgovarali smo o arhivima JNA i protokolima iz vukovarske bolnice, ali arhivi JNA su najvažniji, najtočniji i najsigurniji«, kazala je Ljiljana Alvir.
Vučić je jučer u Beogradu primio i izaslanstvo Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine (DSHV), čiji je predsjednik Tomislav Žigmanov nakon sastanka izrazio zadovoljstvo razgovorima. »Sastanak je bio plodonosan, održan u otvorenoj i srdačnoj atmosferi. Više smo nego zadovoljni«, izjavio je. Vučić je, prema Žigmanovu, »na svaku našu inicijativu odgovorio pozitivno«. »Odredio je nositelje i rokove provedbe, te poslao i više nego prihvatljive poruke: da se Hrvati u Srbiji ne smiju osjećati ugroženi nego da moraju biti ravnopravni građani. Kazao je i da će Hrvati biti integrirani u strukture vlasti, te da dosadašnji problemi nisu bili plod namjere, nego rezultat manjka komunikacije. To ćemo nadoknaditi budućim sastancima, na kojima ćemo ići prema novim projektima«, kazao je Žigmanov.
Dosad bez uspjeha
Nataša Kandić, pak, podsjetila nas je na sastanak koji je Fond za humanitarno pravo, srpska nevladina organizacija za ljudska prava, 2005. organizirao na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, i na kojemu je ratni patolog i načelnik VMA Zoran Stanković razgovarao s članovima obitelji nestalih. Stanković je tada rekao da je sve podatke predao te da novih nema. »Na tom se sastanku postavljalo pitanje autobusa kojim je više od pedeset zatočenika odvedeno iz vukovarske bolnice, i te ljude više nitko nikada nije vidio. Stanković je uvjeravao da je spreman dati sve što ima, ali da navodno nema drugih podataka«. Kandić kaže kako se na »suđenju za Ovčaru, i na nekim drugim suđenjima, pokazalo da VMA baš i nije mjesto kojemu se može potpuno vjerovati. Tokom tih postupaka izdavali su potvrde u čiju se istinitost može sumnjati. Vrlo mi je teško zaključiti da je sve što je Zoran Stanković rekao odgovaralo stanju na terenu, te da JNA nije znala ni imala podatke«, kazala nam je Nataša Kandić.
Ona je podsjetila da su u proteklim godinama čak dva visoka dužnosnika Demokratske stranke (DS), Boris Tadić i Zoran Šutanovac, bili ministri obrane Srbije, »od kojih se ne bi očekivalo da kriju podatke«. Usprkos tome, ništa se nije doznalo. Također, na suđenjima za ratne zločine svjedočili su i svjedoci koje su predložili članovi obitelji nestalih, »ali za vukovarske žrtve od 19. i 20. studenog 1991, ništa se nije pomaklo«. Kandić se pita »ima li predsjednik Srbije sve podatke JNA, naročito one sigurnosnih službi. Je li on u nekoj snažnijoj poziciji, da sada može dobiti podatke koji su dosad bili skriveni, jako mi je teško procijeniti«, kaže aktivistica i počasna predsjednica Fonda za humanitarno pravo, koja je zastupala žrtve na suđenju za zločin na Ovčari pred sudom u Beogradu.
– Ne, ne nadam se. Zašto? Zato što 26 godina tražim, nema gdje nisam bila, na koja vrata nisam pokucala! Bože, daj da nešto bude! Kad mama kaže da bi bila sretna da nađe barem kosti svoga sina, onda moš’te znat’ kol’ko je sati…«, kazala je novinarima, susprežući suze, Blanka Petrovečki iz Pakraca, koja traži sina Marijana, policajca u Daruvaru, kojemu se nakon zarobljavanja 1991. gubi svaki trag.
»Odveli su njih petoricu. Jednog su pustili, drugi je prešao njima, za trojicu se ni danas ne zna. Dan ranije rodio mu se sin – čuo je to, ali ga nije vidio«. I danas, po tko zna koji put, gospođa Blanka jedva suspreže suze. »Oteli su ga kolege s kojima je radio. Prvo ih je počastio, poslije su ga oteli«.
Marijanova majka, koja je u Beogradu predstavljala članove obitelji dvadeset dvoje nestalih s pakračko-daruvarskog područja, kaže da joj nije bilo teško sjediti s za stolom s Vučićem i srpskim generalima. »Nije. Bilo je čak i zabavno. Malo sam se bojala – govorio je u Glini, pa i ja znam kojekakve stvari – bila sam i malo uzbuđena, ali dobro, dobro je«, kazala je. Nadu, međutim, veliku ne gaji, baš kao ni ostalo trinaestoro hrabrih ljudi koji su jučer smogli odvažnosti da dođu u Beograd, te da od bivšeg radikala i šešeljevca zahtijevaju istinu o sinovima i braći, kojima je radikalska i šešeljevska politika prije četvrt stoljeća zamela svaki trag.
Konkretni zahtjevi
Zatvoreni sastanak predsjednika Vučića s članovima obitelji nestalih, prvi takav susret uopće na kojemu je neki desničarski predsjednik Srbije primio članove obitelji nestalih u Domovinskom ratu, trajao je oko sat i pol. Na razgovoru su, osim Vučića i njegovih suradnika, sudjelovala i četiri visoka časnika Vojske Srbije, među kojima i direktor Vojno-sigurnosne agencije general major Petar Cvetković. S izaslanstvom saveza nestalih bio je hrvatski veleposlanik u Srbiji Gordan Bakota.
– Čekamo da Vučić dokaže vjerodostojnost – kazala je poslije sastanka Ljiljana Alvir, voditeljica hrvatskog izaslanstva. »Prve rezultate očekujemo već za tjedan dana«, dodala je s opreznom nadom. Ona je podsjetila kako je bila u izaslanstvu obitelji nestalih koje je 2010. razgovaralo s tadašnjim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Opisavši taj razgovor kao »političko dociranje«, za ovaj jučerašnji s Vučićem kazala je kako je bio »izuzetno dug«, te da su razgovarali o »konkretnim zahtjevima obitelji«. »Skrenuli smo pažnju da institucije Srbije više od dvadeset godina nisu učinile ništa, te da bi on, ako želi, mogao pokrenuti rješavanje problema. O konkretnim stvarima nećemo govoriti, ali zahtijevali smo potpunu suradnju s institucijama Republike Hrvatske«, objasnila je Alvir.
Ona je prenijela ponudu srpske stranke da obitelji nestalih »uvijek mogu provjeriti informacije s institucijama Srbije«, ali i naglasila kako članovi obitelji nestalih »neće biti istražitelji, niti se pretvarati u instituciju«. »Želimo biti obaviješteni, ali ne i oduzimati legalnost institucijama koje su dužne ovim ljudima pomoći da pronađu najmilije«, kazala je Alvir. Vučić, kazala je odgovarajući na pitanje novinara, nije govorio o svojoj ulozi u devedesetima. »O tome nismo razgovarali. Mi o tome imamo vrlo jasne stavove, i on to zna. Znamo tko smo, što smo, odakle smo došli, kamo smo došli i zbog čega smo došli, ali to nije bila tema – jasno smo rekli da smo došli isključivo zbog nestalih i s njim razgovarati isključivo kao s predsjednikom Republike Srbije, uz dužno poštovanje prema institucijama koje je naslijedio«, nedvosmisleno je odgovorila Ljiljana Alvir, koja je osobno, poslije okupacije Vukovara, bila zatočena u logoru u Srbiji, a u proboju izgubila kontakt s ranjenim mlađim bratom, vukovarskim braniteljem, kojega nikad više nije našla.
