Državna posla

Brutalni sustav: Da se nagodio s državom, Maškarin bi cijeli život proveo kao socijalni slučaj

Robert Frank

arhiva NL

arhiva NL

Pokušaj dogovora razumnog iznosa odštete stopirao je DORH, kaže Maškarinova odvjetnica Ingrid Barić te napominje da su 13. prosinca 2012. dobili KBC-ov prijedlog sudske nagodbe od 1,9 milijuna kuna. »Ponuda je bila potcenjivačka, jer kad se taj iznos podijeli s brojem dana do 74. godine Maškarinovog života, ispada kako bi mu po danu ostajalo samo 118 kuna«, ogorčena je Barić



Od kada je Miroslav Maškarin u noći s 9. na 10. srpnja 2006. nenamjernom liječničkom pogreškom kirurga operatera Branka Popovića iz riječkog KBC-a na rutinskoj operaciji slijepog crijeva izgubio nogu, život mladog Rabljanina, u tom trenutku 21-godišnjaka otišao je u neželjenom smjeru. Ambicije su u trenutku splasnule, uslijedio je šok, dugotrajna rehabilitacija i valjalo se prilagoditi novim, puno težim, invalidskim okolnostima života. Kroz svo to vrijeme država je prema Maškarinu pokazala svu svoju okrutnost i neempatičnost, jer ni DORH, ni KBC, ni šestorica ministara zdravlja koji su se izredali od kobne operacije do danas nisu se ni najmanje bavili Maškarinom, niti su razmišljali o kvaliteti njegovog života.


U proteklih 11 godina Miroslav Maškarin, nažalost, od države dosad nije dobio ni jedne jedine kune, iako je proglašen radno nesposobnim. Odnosno: mogao bi odraditi dva sata dnevno, a takav posao, uz prateće zdravstvene probleme, realno ne može ni naći, a ni odrađivati. Osim toga, zbog neadekvatne proteze trpi bolove u nozi i stradava mu zdravlje koje je po mnogim aspektima ozbiljno narušeno. Postavlja se pitanje zašto se država, s osobama iz Državnog odvjetništva koji je predstavljaju u sudskim sporovima u slučaju Maškarin, ponašala toliko okrutno da mu nije omogućila, a mogla je da je to htjela, barem neki novčani iznos koji će mu do donošenja konačne presude oko odštete olakšati teške patnje.


Urušeno zdravlje


Kao što je već i sam rekao, Maškarinu novac ne treba da bi se obogatio, nego za olakšavanje života prožetog bolovima, teškim kretanjem… Samo Maškarin zna koliko mu se, zbog nedostatka novaca, zdravstveno stanje kroz tih 11 godina dodatno urušilo i koliko je dana i noći imao bolove koji su se mogli ili smanjiti ili čak u nekim situacijama eliminirati da mu je država i prije dala barem dio onoga što mu pripada. Ovo je klasičan slučaj nepravde i nemoći malog čovjeka, žrtve sustava koji ga je gotovo uništio, dovodeći ga do samog ruba.




Zbog svega toga istražili smo njegov slučaj koji se već godinama povlači po sudu, a u kojem ga prati odvjetnica Ingrid Barić.


»U ovom slučaju prošla sam puno toga. Cijeli jedan život, moglo bi se reći«, kaže Barić. Podsjeća da je Maškarin podio tužbu za naknadu štete još 1. ožujka 2007. godine, nekih stotinjak dana nakon operacije koja mu je promijenila život.


»Od Republike Hrvatske i KBC-a Rijeka tražili smo 13 milijuna kuna. Naravno, prethodno smo kroz nagodbu ponudili mirno rješenje spora. Druga strana, DORH, to je odbio. Pritom su još tražili da sud prekine daljnje vođenje građanskog postupka za naknadu štete dok se ne okonča kazneni postupak protiv doktora Popovića. U međuvremenu, kazneni postupak protiv doktora Popovića pao je u zastaru pa se moglo dogoditi, da smo kojim slučajem prihvatili ovakav prijedlog DORH-a, da Maškarin nikada ili tek u dubokoj starosti dođe do svog novca. Znači, po prijedlogu DORH-a morali smo čekati da doktor Popović eventualno bude oglašen krivim i da tek onda Maškarin u sudskom postupku bude obeštećen«, kaže odvjetnica Barić. Dobro se sjeća početka tog sudskog postupka.


Pokušaj dogovora


»Zvala me tajnica iz ureda tadašnjeg ministra zdravlja Nevena Ljubičića možemo li se istu večer naći u jednom hotelu u Zagrebu. Došli smno, razgovarali s ministrom oko pokušaja mirnog rješenja spora, a Ljubičić je, na ljudskoj razini, pokazao interes za Maškarina i njegovo stanje. Sve je izgledalo OK, u cilju pokušaja dogovora razumnog iznosa odštete kojem bi se pridodala i doživotna renta u visini prosječne plaće kako bi Maškarin imao siguran prihod od čega bi mogao živjeti. Ministar Ljubičić čak se načelno i složio, no DORH je to odbio. Ministar nam je to osobno rekao i KBC je morao odustati od nagodbe. Ravnatelj KBC-a Herman Haller, kao i ministar Ljubičić, bio je korektan, ali nemoćan. Glavni državni odvjetnik Bajić je to stopirao«, prisjeća se odvjetnica Barić. Kaže da je o pokušaju nagodbe razgovarala sa svakim daljnjim ministrom zdravlja koje dijeli u dvije grupe. Jedni su oni koji su barem nešto odgovorili, a drugi koji su to ignorirali.


»Ministar iz SDP-a Rajko Ostojić nije se udostojio nijednom javiti, kao ni sadašnji Kujundžić«, kaže Barić. Godine su prolazile, redala su se ročišta i vještačenja, da bi u jednom trenutku saznala je kako je Vlada na svojim stranicama objavila da je osiguran iznos KBC-u za isplatu naknade štete Miroslavu Maškarinu.


Nekorektan prijedlog


»Nismo imali pojma o tome. Nije nas prethodno nitko ništa ni pitao nego smo 13. prosinca 2012. dobili KBC-ov prijedlog sudske nagodbe. Naveden je iznos od 1,9 milijuna kuna. Prvo, naknada mora biti prihvaćena na obje strane, a kako nas nitko nije kontaktirao, prijedlog KBC-a mogao se smatrati nekorektnim. Ponuđeni iznos bio je manji od onog koji smo mi tražili u tužbi za naknadu štete, a bio je manji i od iznosa koji smo nudili u prvoj nagodbi s ciljem mirnog razrješenja spora. Kad se taj iznos podijeli s brojem dana do 74. godine Maškarinovog života, što je prosječna starost muškarca u PGŽ-u, ispada kako bi mu po danu ostajalo samo 118 kuna. Od tog iznosa morao bi podmirivati jako puno obveza što je, znali smo odmah, bilo nerealno.


Ako bi Maškarin, pak, doživio duboku starost, ispada da bi sve to vrijeme praktički bio socijalni slučaj – bez novca. I zato je ponuda od 1,9 milijuna kuna nedovoljna i potcjenjivačka prema dečku koji je greškom doktora i sustava postao invalidna osoba s onemogućenim normalnim kretanjem i stalnim bolovima koje trpi«, kaže odvjetnica Barić. Pojašnjava da se u tom prijedlogu od 1,9 milijuna kuna, 200 tisuća, na primjer, odnosilo na jednokratnu nabavu specijalnog vozila i još 200 tisuća, na primjer, na ortopedsko pomagalo poput bioničke noge.


»Što, međutim, kad automobil zbog starosti više ne bude u voznom stanju, što kad se bionička noga potroši tako da je se više ne može servisirati? Što tada? Novaca za novi, potpuno prilagođeni auto, Maškarin više ne bi imao, kao ni za umjetnu nogu. Kroz nagodbu su mu nudili mogućnost da se to jednom kupi, a kad se za desetak, petanaestak godina potroši i auto i noga, Maškarin bi bio u problemima jer vjerojatno ne bi imao čime nabaviti novi auto i nogu.


Koliko im je ponuda bila nekorektna govori i to da nisu predvidjeli prilagodbu stambenog prostora za potrebe invalida. Miroslav je uglavnom, uz apsolutnu podršku obitelji, samostalno odlučio odbiti tu ponudu. Ipak, procijenili smo da bi taj iznos od 1,9 milijuna kuna mogli prihvatiti kao nesporni dio. To znači da Maškarin dobije taj novac odmah ili u najkraćem mogućem roku, kako bi si time organizirao život na način da bude kvalitetniji i da nabavkom bolje opreme trpi manje bolova. No odmah nam je DORH dao do znanja da taj novac može dobiti samo ako odustane od daljnjeg vođenja postupka oko naknade štete, na što naravno nismo mogli pristati«, kaže Ingrid Barić.


Čekanje presude


Vrijeme prolazi, opet se redaju ročišta, Maškarinov životni standard, obzirom da uglavnom živi od pomoći obitelji, u svakom je smislu sve lošiji, bolove teže podnosi… Konačno, 28. studenog 2015. Općinski sud u Rijeci po tužbi Miroslava Maškarina za naknadu štete donio je presudu po kojoj mu KBC Rijeka mora platiti 5,9 milijuna kuna. Znači, nije prihvaćen iznos od 13 milijuna kuna koji je Maškarin tražio u tužbi, no nepravomoćnom presudom ipak je postignut puno veći iznos od onog koji je DORH predlagao. Očekivano, DORH je nakon donošenja prvostupanjske presude ponovno kontaktirao Maškarinovu odvjetnicu Ingrid Barić nudeći manji iznos od dosuđenog u presudi, a da onda odustane od žalbe. Umanjeni iznos pritom je ponuđen u ratama, no Maškarinova je strana to odbila.


»Čak smo se htjeli odreći i kamata, samo da se sve što brže realizira, što je s naše strane bila pristojna ponuda koju je DORH odbio. U proljeće prošle godine još jednom su predstavnici DORH-a s nama razgovarali. Opet su došli s novom ponudom, ali je pala Oreškovićeva Vlada i DORH je izgubio daljnji mandat za pokušaj dogovora. Otada je s druge strane muk, a mi strpljivo čekamo da Županijski sud donese pravomoćnu presudu«, kaže Barić.