Kupovanje vremena

Analitičari ocjenjuju: Još nismo u gabuli kao Grčka, ali bankrot ćemo prodajom imovine izbjeći tek privremeno

Aneli Dragojević Mijatović

Hrvatska još ima puno imovine koju će sada prodavati, čime se može kupiti vrijeme, međutim, smatraju, to nikako ne smije biti kompenzacija za reforme i restrukturiranje javnih izdataka. Nastavi li se trošiti kao do sada, ponovno ćemo se dovesti u istu situaciju



Javni dug narastao je na 88 posto BDP-a, u čemu ekonomisti vide paljenje lampice za uzbunu, pa je tako primjerice direktor konzultantske kuće PwC, Hrvoje Zgombić, upozorio da ćemo »teško izbjeći neku vrstu mekog grčkog scenarija«. On smatra da bi odmah trebalo srezati javnu potrošnju za 10 do 15 milijardi kuna.


No, bliže se izbori, a stranke koje bi trebale govoriti o ekonomiji, izbjegavaju ozbiljnu raspravu pa zapravo nitko ne zna što nas čeka nakon izbora, odnosno što će se i kako događati s hrvatskim javnim financijama, te namjeravaju li se i kako nepovoljni omjeri popraviti. Ono što zasad ipak znamo jest da se s obje strane političkog spektra planira privatizacija svega što se može, odnosno ostataka poduzeća u državnom vlasništvu, koja, kako se to popularno kaže, nisu od strateškog interesa. Na pitanje, bliži li se grčki scenarij i prisilna naplata dugova, analitičari koje smo kontaktirali mahom odgovaraju da ipak još nismo u takvoj »banani«, jer Hrvatska još ima puno imovine koju će sada prodavati, čime se može kupiti vrijeme, međutim, smatraju, to nikako ne smije biti kompenzacija za reforme i restrukturiranje javnih izdataka. Nastavi li se trošiti kao do sada, ponovno ćemo se dovesti u istu situaciju, a imovine više neće biti. Tada slijedi grčki scenarij.


Santini: Ozbiljna situacija


Guste Santini, ekonomski analitičar, kaže da je Hrvatska u ozbiljnim problemima i nikako da dođe na razinu primjerenog dohotka. Učešće države u ekonomiji se ne smanjuje, a moralo bi, i sve ovisi o tome kakav je stav vjerovnika. Podsjeća da imamo 50 milijardi eura inoduga, 20 milijardi devizne štednje stanovništva, 40 milijardi eura javnog duga od čega je 15 milijardi inozemna komponenta.




– Ako se novoizabrana vlada bude državnički postavila, a ne samo politički, ne mislim dakle da je nužno da slijedi grčki scenarij i prisilna naplata dugova. Situacija je jako ozbiljna, vremena još ima, ali ne puno, zato nam treba odlučna vlada koja će krenuti u reforme. Ako bi se pak opet prilika propustila i ako bismo se doveli u situaciju da ne možemo otplaćivati dugove, onda bi nam se desilo i gore nego Grčkoj jer Grčka je članica eurozone, a mi nismo. Uniji stoga nismo tako bitni kao Grci, u ekonomskom smislu, pa bi i pritisak bio manje blag, ocjenjuje Santini.


– Državnu imovinu općenito je tragično prodavati, no ako se to radi, onda se prodaje samo iz razloga što niste zadovoljni strukturom, vlasničkom i upravljačkom, ali prodavati imovinu samo zbog fiskalnih razloga je samoubojstvo! Ključno je to da prodaja imovine ne smije, ne može, biti supstitut za efikasnije upravljanje javnim financijama. Ako se to desi, onda nam grčki scenarij ne gine, kaže Santini, koji pojašnjava da pod reformama misli na potrebu restrukturiranja javne uprave što je preduvjet za regionalnu razvojnu politiku, potom preispitivanje monetarne i kreditne politike, te porezne politike. »Ako se sve te politike udruže s jednim glavnim zajedničkim ciljem, a to je povećanje zaposlenosti, izbjeći ćemo grčki scenarij«, zaključuje Santini.


Šantić: Treba nam zaokret


I ekonomski analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić misli da ipak nismo u situaciji kao Grčka.


– Neravnoteže su kod nas daleko manje nego u Grčkoj, međutim moramo biti oprezni da se što prije napravi zaokret, jer kada dođe do rasta kamata vani, a to se očekuje, mogli bismo se naći u nezavidnoj situaciji obzirom na niski srednjoročni potencijal rasta te nepovoljne demografske trendove. Dakle, ima još i vremena i prostora za promjene, kaže Šantić. Na opasku da ako još ima vremena, do promjena vjerojatno neće doći (poznavajući mentalitet hrvatskih političara), Šantić odgovara da se samo nada da će promjene nastupiti prije nego ih pokrene sama Europska komisija kroz svoje mehanizme unutar procedure prekomjernog deficita, ili još gore, financijska tržišta i rejting agencije. Ako tržišta krenu prije vlade, to bi onda značilo oštrije rezove u puno kraćem vremenu, što de facto jest ovo što se sada događa u Grčkoj. I on kaže da privatizacija javnih poduzeća koju sada spominju političari ne može biti kompenzacija za rezove na rashodnoj strani. 


– Prihodi od privatizacije su izvanredni prihodi, i trebali bi se, ako se već u to ide, koristiti za smanjenje javnog duga ili pak za strateške prioritete investiranja, poput primjerice u obrazovni sustav. Privatizacija možda može kupiti vrijeme i malo odgoditi reforme, no ne i biti zamjena za njih, jer ćemo se, ako se ne promjeni ponašanje, opet dovesti u istu situaciju, a neće se imati što za prodati, zaključuje Šantić.


Novotny: Rast kamata prijeti


Makroekonomist Damir Novotny veli da je Hrvatska u proceduri prekomjernog deficita i ekonomskih neravnoteža, te da Europska komisija do sada nije vršila pritisak čekajući izbore, međutim, kaže, nakon izbora, koja god vlada da dođe, u kraćem će se roku nego se misli izvršiti pritisak za rezove proračunskih rashoda. Trebat će smanjiti javni dug i deficit, te privatizirati imovinu. Javni dug je na 80 posto BDP-a i da dođe na 60 posto treba namaknuti 20 milijardi kuna, a to se, kaže Novotny, ne može nego privatizacijom. Naravno, postoji opasnost da se sve to ne provede, pa se stvari još i pogoršaju, kamate narastu, što vodi u nemogućnost otplate duga i de facto u grčki scenarij. Ni Grci prvo nisu htjeli u reforme, no na koncu ipak moraju, samo su izgubili vrijeme, veli Novotny. Što se reformi tiče, smatra da postoje »dvije Hrvatske« – javni i privatni sektor, pa se rezovi odnose prije svega na zaposlenike u javnom, međutim mirovine se, kaže, neće dirati. Privatni sektor koji je uspio preživjeti krizu, njemu će biti samo bolje. Tko god da pobijedi na izborima, scenarij je isti: Komisija će ih odmah pritisnuti, a ovo što govore, izborni programi i obećanja, na to uopće ne treba obraćati pažnju. S obzirom što nas čeka, treba nam stabilna vlada, a najbolja bi bila velika koalicija, poručuje Novotny.


Ivanov: Slavina će se zatvoriti


Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta smatra da je za sada situacija u Hrvatskoj još uvijek koliko-toliko pod kontrolom i ima izgleda za poboljšanje, no, ističe, osjetljivost je vrlo visoka, a otpornost na stres relativno niska.


– Kada se sve uzme u obzir, uključujući i dug državnih poduzeća i institucija, ukupan dug javnog sektora je vrlo visok. Zabrinutost oko daljnjeg rasta javnog duga stoga je opravdana, a tim više što je kamatna stopa na zaduživanje znatno veća od stope rasta BDP-a pa je daljnji rast duga neodrživ. Stoga je realno očekivati da će se, unatoč trenutno dostupnim izvorima financiranja, posebice u inozemstvu, pa i nižim kamatnim stopama na nove emisije duga, prije ili kasnije slavina zatvoriti, i dogodit će se stanje u kojem se dospjeli javni dug jednom neće moći refinancirati ili će cijena zaduživanja biti jako visoka, zaključuje Ivanov.


Scenarij »igre ucjena«


– Sve dok država raspolaže imovinom većom od obveza, financijski sektor, i domaći i inozemni, pozajmljuje joj sredstva, a u isto vrijeme snižavanje kreditnog rejtinga i rastuću premiju rizika koristi kao mogućnost porasta prihoda od kamata. Međutim, kada se država previše zaduži i približi stanju bankrota, onda počinje igra ucjena. Zbog zahtjeva po potraživanjima kreditora nacionalno bogatstvo se prodaje u bescjenje, kreditori postavljaju uvjete za privatizaciju državnih poduzeća, a nad građanima se provodi porezna presija i represivna politika štednje – smanjenje javnih rashoda. Tim više što se u priču tada upliće i europska birokracija, a osim europskih institucija vjerojatno i MMF s dodatnim pritiscima na nositelje nacionalne ekonomske politike, opisuje Marijana Ivanov (EFZG).