Piše Kim Cuculić

Ako se izbacuju sva djela s nasilnim i nastranim sadržajem, treba li onda i Biblija van lektire?

Kim Cuculić

Foto M. Gospić

Foto M. Gospić

Koja bi djela prema inicijativi »STOP neprimjerenoj lektiri!« trebala biti na popisu – nije nam poznato, ali se čini da njihovi sastavljači neće lako naći književna djela koja nemaju barem jedan »pornografski, morbidni, brutalno nasilni i ostali nastrani sadržaj«



Građanska inicijativa »STOP neprimjerenoj lektiri!« nedavno je ispred Hrvatskog sabora dijelila letke kojima upozorava na popis preporučene lektire na kojemu se – prema toj inicijativi – nalaze djela s »eksplicitnim pedofilskim, pornografskim i ostalim nastranim sadržajima.«


Ovom akcijom javnost je upozorena na popis preporučene lektire koji je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak sastavila, kako navode, ne po kriteriju struke već na temelju anonimne ankete. Na listi autora koje bi trebalo izbaciti iz školske lektire tako su se našla djela Zorana Ferića »Mišolovka Walta Disneyja« i »Anđeo u ofsajdu«, Olje Savičević Ivančević »Adio, kauboju«, Slavenke Drakulić »Mramorna koža«, kao i »Norveška šuma« i »Kafka na žalu« Harukija Murakamija, »Črna mati zemla« Kristiana Novaka…


Članovi inicijative, u kojoj su udruge Roditelji protiv institucionaliziranja pedofilije, GROZD, Citizen GO Hrvatska, Udruga za pružanje podrške žrtvama pedofilije i njihovim obiteljima – RUKA, GI »Ivo Pilar«, GI »Milan Šufflay«, Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika i Udruga »Ime dobrote«, upustili su se – izgleda – u pomno iščitavanje spomenutih naslova te u svojem letku objavili po njima neprimjerene ulomke iz knjiga Ferića, Murakamija, Drakulić, Novaka… Kao veliki stručnjaci za književnost i umjetnost, a u brizi za dječje zdravlje i duše, članovi inicijative »STOP neprimjerenoj lektiri!« zatražili su trenutno izbacivanje svih književnih djela u kojima se promiču »nastrani sadržaji«, a nalaze se na popisu lektire prema sporazumu o suradnji Ministarstva znanosti i obrazovanja s Filozofskim fakultetom i Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz travnja ove godine.




Inicijativa smatra da djeca ne mogu kritički razmišljati o takvim sadržajima kao odrasli, nego ostaju zapanjena, zbunjena i prestrašena jer ne znaju je li to normalno spolno ponašanje s obzirom na to da se opisuje čak u lektiri. Navode kako ih upravo zato štiti zakon. Inicijativa zahtijeva trenutnu smjenu ministrice Blaženke Divjak te svih njezinih suradnika, i postavljanje ministra koji će znati i moći primijeniti Ustav Republike Hrvatske, Konvenciju o pravima djeteta, Obiteljski zakon i Zakon o odgoju i obrazovanju.


Inicijativa kao argumente navodi sljedeće:


– To su pedofilski i ostali nastrani sadržaji u kontekstu pesimističnih i mračnih pogleda na svijet i čovjeka, uz banaliziranje života u kojem samoubojstvo postaje njegov samorazumljiv dio. Učenici se poistovjećuju s izgubljenim, buntovnim, ciničnim i bezosjećajnim likovima vulgarnog izražavanja, životinjskih nagona i morbidnih sklonosti u vrlo osjetljivoj fazi života kad formiraju svoje nazore na svijet. Lektira bi trebala biti stručno i znanstveno izrađen popis najvrjednijih književnih djela, usklađen s pedagoškim kriterijima škole kao odgojno-obrazovne ustanove, iza kojega stoje najveći hrvatski autoriteti znanosti o književnosti, metodičari, psiholozi i pedagozi. Smisao nastave književnosti, naime, nije »proizvoditi« čitatelje radi čitanja, nego odgajati vrline, estetski osjećaj i Čovjeka – tvrde iz inicijative »STOP neprimjerenoj lektiri!«


Na letku su se našli spomenuti književnici i književnice, no prema »logici« ove inicijative na njemu bi se onda trebali naći i ulomci iz djela Sofokla, Shakespearea, Boccaccia, Čehova, Krleže, Camusa, Joycea, Flauberta i da dalje ne nabrajamo – zapravo bi se na tom popisu našli gotovo svi velikani književnosti u čijim djelima nailazimo na motive ubojstva, pokušaja samoubojstva i počinjenog suicida, zatim vječne motive ljubavi i smrti, erotiku, pa i likove strastveno zaljubljenih svećenika (spomenimo »Gloriju« Ranka Marinkovića koja govori o životu Glorije – cirkusantice koja se preobratila te došla u crkvu i tamo susrela don Jeru. »On se zaljubio u nju i obožavao ju je poput Madone« – piše na Lektire.hr).


Ukoliko bismo u duhu spomenute inicijative bili do kraja dosljedni, onda bi iz lektire trebalo izbaciti i Bibliju. Pretražujući na internetu, naišli smo na članak pod naslovom »Problem Božje »okrutnosti« u Bibliji«, čiji autor teolog ovako piše: »Čitajući Bibliju, osobito Stari zavjet, često nailazimo na tekstove koje nam nije lako razumjeti, a neki nas dijelovi Svetoga pisma mogu i sablazniti. Tumači govore o tzv. »tamnim« stranicama Biblije u koje na osobit način spadaju tekstovi u kojima Bog biva prikazan kao nasilan. Kada govorimo o Božjem nasilju u Bibliji možemo razlikovati tri tipa nasilja: Bog koji naređuje nasilje; Bog koji sam čini nasilje; Bog koji kažnjava.Primjer prvog tipa Božjeg nasilja imamo u 1 Sam 15,3 gdje Bog naređuje Šaulu: »Sada idi i udari na Amaleka, izvrši »herem«, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!«Osim što naređuje nasilje, Bog ga u Bibliji i vrši. Najpoznatiji primjer je pomor egipatskih prvorođenaca (Izl 12). Što su djeca kriva da moraju ispaštati zbog faraonove tvrdoće srca? Treći tip Božjeg nasilja u Bibliji je kažnjavanje koje je katkada i pretjerano. Tako npr. kad su Izraelci na Sinaju sagradili sebi zlatno tele Bog ih je kaznio smrću 3.000 Izraelaca (Izl 32,28)…«

Trebalo bi onda zabraniti i »Juditu« Marka Marulića, oca hrvatske književnosti. Građa ovog epa preuzeta je iz starozavjetne »Knjige o Juditi«, a oblikovan je na temelju hrvatske i antičke tradicije. Judita kao lik je opisana kao savršena žena Marulićeva vremena – ona je skromna, bogobojazna, pravedna i izuzetno lijepa. Za svoj narod čak je postala i ubojica, ali to prolijevanje krvi joj je oprošteno jer je bilo zbog većeg dobra. Judita do kraja ostaje lik nepromijenjenih osobina, čak i nakon što je ubila neprijatelja. Sama kaže da ju je u tom činu vodila Božja ruka. Kako čitamo na Lektirama.hr, Marulić je ovim djelom htio pokazati važnost vjere, koja čovjeka vodi na pravi put, daje mu hrabrost kada je to potrebno, te ga čini Božjim slugom.


Koja bi djela prema inicijativi »STOP neprimjerenoj lektiri!« trebala biti na popisu lektire – nije nam poznato, ali nam se čini da njihovim sastavljačima neće biti nimalo lako naći književna djela u kojima nema barem jedan »pornografski, morbidni, brutalno nasilni i ostali nastrani sadržaj.« Takvih sadržaja, eto, ima čak i u Bibliji (usput, i Juda je počinio samoubojstvo), ali je uvijek stvar u tome na koji način će profesor s učenicima interpretirati pojedina djela i kritički im pristupiti. Stoga se spomenuta inicijativa zaista čini besmislenom i uzaludnom, jer bi se na njihovom novom Indexu Librorumu Prohibitorumu našlo valjda 90 posto djela hrvatske i svjetske književnosti.