Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, drugi panelist na debati, složio se da ni EU ni EMU nisu dovoljno efikasne, te da su postale birokratizirane zajednice koje ne ispunjavaju primarne ciljeve da ljudima bude bolje. No, kaže da izvor problema nije sama valuta (euro) već činjenica da je riječ o projektu koji je započet, ali nikad nije dovršen, odnosno nije proširen na fiskalnu integraciju. No, Šantić veli da deprecijacija, odnosno devalvacija nije rješenje za konkurentnost, jer je primjerice Hrvatska prije krize 50 posto kapitala ulagala u građevine, i da sada unedogled devalvira, s takvom strukturom ekonomije neće biti konkurentna. Treba promijeniti strukturu ekonomije, povećati produktivnost, te postati konkurentan kroz kvalitetu, a toga nema bez ulaganja u obrazovanje, zaključio je Šantić. Hrvatska nije u eurozoni, no provodi politiku stabilnog tečaja kune prema euru, jer visoki stupanj eurizacije središnjoj banci smanjuje manevarski prostor.

– Kada je Slovenija ušla u europski tečajni mehanizam, odnosno vezanje tečaja za euro, ekonomisti su se pitali, nije li to projekt sličan onom kada smo imali dinar i Jugoslaviju. Onda su Kosovo i Makedonija slovili za najveći problem. Još starije profesore euro je podsjetio na zlatni standard. Uz mehanizam eurozone vežu se dakle tri problema: pitanje eksploatacije i nejednakosti, pitanje zaduživanja, te pitanje međunarodne razmjene, koja je bila temeljna ideja eurozone, ali je skroz ugrožena. Razlike u produktivnosti gospodarstava zemalja su goleme, cijene rada prelijevaju se u cijene robe, a razlika nadomješta zaduživanjem. Tako da ako Hrvatska misli ući u eurozonu, turizam vam ne može biti strateška grana. On vam je sigurno važan, ali velikim udjelom te grane gubi se produktivnost. Slovenija ima udio industrije od 35 posto, ali i dosta neke bezvezne ekonomije u kojoj uopće nema rasta produktivnosti, i zato nismo konkurentni, opisao je Tajnikar slovenska iskustva. Kaže da je računao da bi španjolskoj ekonomiji trebala devalvacija od 30 posto, Portugalu od 35 posto, Grčkoj čak 45 posto, a Sloveniji barem 20 do 25 posto, samo da bi iznivelirali tu razliku u produktivnosti koja se nakupila od 2004. naovamo.

Na nama zaradili

– No, devalvirati ne možemo. Kako ćemo dakle to riješiti? Jako teško. Pobijedila je Njemačka, jer se nismo dogovorili o grčkim dugovima, a njih Grčka ni za sto godina ne može otplatiti. Dugovi se općenito ne mogu otplatiti, oni se moraju brisati. Tek kad se to riješi, građani većine zemalja moći će kupiti nešto od Njemačke. Ako to ne mogu, a sad ne mogu, onda se ruši osnovni postulat Unije – slobodna trgovina. Govori se da se Grčka zadužila jer je trošila i slično. U Sloveniji prevladavaju dugovi poduzeća. Kad je slovensko poduzeće htjelo radnika platiti jednako kao što je plaćen u Austriji, a produktivnošću se to nije moglo pokriti, onda se zaduživalo. Zaduživala se i država, ne zato što smo puno ulagali u školstvo i zdravstvo, nego zato jer je počela padati proizvodnja tih poduzeća, pa su počeli padati porezni prihodi. Sada imamo revolving kredite, vraćamo ih i plaćamo bankama kamate. Onda rejting agencije, u kojima sjede djeca od 25 godina, nešto propuste vidjeti i odmah državi kamata skoči tri posto. Treba reći, novac dolazi »iz ništa«, kreiraju ga komercijalne banke. Znači, strane banke posudile su nam to »ništa« i mi im sad to vraćamo – na teret građana, školstva i zdravstva. Hoću reći, netko je gadno zaradio na nama, poručio je Tajnikar.

Jači javni sektor

Kaže da je eurozona u klasičnoj zamci likvidnosti, od monetarne politike nema koristi, treba nam fiskalna, na način da se provode transferi među zemljama.