Bliska budućnost

NOVI PROPISI Brodovi će morati uložiti u nove skupe sustave ili prijeći na LNG

Bojana Mrvoš Pavić

Foto Reuters

Foto Reuters

Novi ekološki zahtjevi izazvat će manjak niskosumpornog dizela na tržištu, a time i njegovo značajno poskupljenje. Većina rafinerija u tako kratkom periodu, od samo godine i pol dana, nije u stanju proizvesti toliko čišćeg goriva, i zadovoljiti potrebe svih brodarskih kompanija, kaže stručnjak za tržište nafte



Cijene nafte bi početkom 2020. godine mogle porasti na najmanje 160 dolara po barelu, što će izazvati brojna daljnja poskupljenja, ali i gubitke radnih mjesta – predviđanja su svjetskih analitičara koji uzrok tome vide u novim propisima Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Prema tim propisima, prvog dana 2020. godine, dakle za manje od godine i pol dana, na snagu stupa odredba prema kojoj značajno, za sedam puta, mora biti smanjen udio sumpora u gorivima koja koriste brodovi.


Pomorski je promet najveći svjetski zagađivač sumpor oksidom, jer su količine tog spoja u teškim brodskim gorivima i do tri i pol tisuće puta veće od onoga što je u Europi dozvoljeno za goriva u cestovnom prometu. Istraživanje ekonomista i stručnjaka za tržište nafte Philipa K. Verlegera, koje prenose brojni svjetski naftaški portali, kaže kako će novi, ekološki zahtjevi, izazvati manjak niskosumpornog dizela na tržištu, a time i njegovo značajno poskupljenje. Većina rafinerija u tako kratkom periodu, od samo godine i pol dana, kaže Verleger, nije u stanju proizvesti toliko čišćeg goriva, i zadovoljiti potrebe svih brodarskih kompanija.


Skuplji i LNG


Prijevoz brodovima sudjeluje u ukupnoj potrošnji nafte sa pet posto, a većina brodova koristi teška goriva, s više sumpora. Vlasnici brodova imat će, stoga dvije opcije – uložiti u skupe sisteme za uklanjanje sumpora iz goriva, ili prijeći na goriva sa smanjenim udjelom sumpora, odnosno na LNG. Ta je varijanta problematična utoliko što u prijelaznom razdoblju rafinerije neće moći namiriti tržište s dovoljnim količinama niskosumpornog diesela. Što je gorivo »teže«, sadrži više sumpora, a najmanje polovica svjetskih  rafinerija nije opremljena za smanjenje udjela sumpora bez dodatnih ulaganja u svoja postrojenja. To će dovesti i do porasta cijene čišćih goriva pa tako i, nema sumnje, cijene LNG-a, za koji se planira i terminal u Hrvatskoj. Kako je početak rada našeg terminala predviđen baš za početak 2020. godine, mogla bi ga odmah u startu zadesiti baš ta nevolja – poskupljenje LNG-a  na svjetskom tržištu, čije cijene ni sada nisu male. Osim toga, prelazak na LNG zahtijeva i »remont« cijele brodarske flote.



Hrvatska se, smatra energetičar Davor Štern, ozbiljno mora pozabaviti lobiranjem da dobije i dio magistralnog pravca za dobavu plina iz Izraela. Taj će plin s tamošnjih bogatih nalazišta plina dolaziti preko Cipra do Grčke, iz Grčke ići u Albaniju, a zatim u Italiju. – Hrvatska mora pokušati dobiti ne samo krak tog plinovoda, kako je predviđeno, nego dogovoriti da magistralni cjevovod, umjesto u Italiju, ide kroz Hrvatsku. Riječ je o plinu koji bi cijenom mogao konkurirati ruskom plinu, a jamči sigurnost opskrbe – kaže Štern. Dodaje kako naši političari ne smiju čekati nego moraju biti proaktivni. – Jesmo li od Izraela kupili avione? Jesmo. Postavimo se sad proaktivno – zašto Italija, koja već ima tri magistralna cjevovoda – iz Alžira, Libije i Egipta – mora dobiti još jedan? Uspijemo li u tome, bit ćemo ozbiljna država. Nažalost, naši političari o tome ne znaju dovoljno, ali niti ne slušaju energetičare. Dok ne otvorimo pregovore, i ne postavimo se ozbiljno, neće biti pomaka nabolje. Lutriju ne možete osvojiti ako ne kupite srećku – zaključuje energetičar.


Do 2020. godine će, smatraju analitičari, proizvodnja dizela zbog potreba na tržištu, odnosno globalnog rasta prometa, ionako morati biti povećana za oko sedam posto, pri čemu će morati biti riječ o čišćem, niskosumpornom dieselu. Istovremeno, i vrlo paradoksalno, smatraju analitičari, termoelektrane koje kao pogonsko gorivo koriste naftu mogle bi se u tom slučaju prebaciti na gorivo s visokim udjelom sumpora, čija će cijena pasti zbog manje upotrebe u prometu, a to će onda »poništiti« napore da se prisustvo sumpora u okolišu smanji kroz nova pravila nametnuta pomorskom prometu. 


Verleger predviđa da će zbog ekoloških zahtjeva u pomorskom prometu cijena barela rasti onako kako je rasla 2007-2008. godine, kad je skok cijena također djelomično bio rezultat manjka niskosumpornih goriva.  Predviđa porast cijene barela na 160 dolara, i više, što će izazvati usporavanje ekonomskih aktivnosti, porast troškova farmera odnosno smanjenje njihovih usjeva, a onda i neminovno – porast cijena hrane. Smanjena će biti i prodaja vozila, smatra analitičar, dodajući kako će jedan, ili više američkih proizvođača automobila bankrotirati. Cjelokupni crni scenarij predviđa, baš kao i  2008., da će mnogi radnici ostati bez posla.


LNG već tražen


Kako piše Bloomberg, rafinerije se u posljednje vrijeme počinju rješavati zaliha goriva s visokim udjelom sumpora te smanjuju proizvodnju takvih goriva. U SAD-u su trenutačne zalihe najmanje u tri desetljeća, pokazuju podaci Energy Information Administrationa, dok su zalihe u Singapuru, glavnom opskrbljivaču za brodove, pale na najniže razine u devet godina.


Energetski analitičar Davor Štern ne smatra da će ekološki zahtjevi postavljeni pomorskom prometu rezultirati tako katastrofalnim posljedicama. Sve više brodova, kaže, već vozi na LNG ili komprimirani naftni plin, a kroz par godina će brodovi na »prljava« goriva gotovo nestati, odnosno bit će ih sve manje.


U budućnosti će, nema sumnje, LNG postati još zastupljenije gorivo, zbog čega Hrvatska, smatra Štern, ne smije odustati od svog terminala, koji nam treba i zbog vlastite sigurnosti opskrbe plinom.  LNG jest, napominje stručnjak, skuplje gorivo, ali nam je terminal bitan zbog toga što osigurava alternativan dobavni pravac.


– Terminal će s vremenom zamijeniti proizvodnju domaćeg plina, koja pada. INA jest od Talijana preuzela njihov udio u proizvodnji plina u našem Jadranu, što ne znači da smo povećali proizvodnju, kako se može činiti, već samo da sad Talijani više neće uzimati svoju polovicu nego ona ide nama – napominje Štern.