Ratni zločin

U Rijeci obnovljen postupak protiv bivšeg obavještajca JNA koji je organizirao mučenje katoličkih svećenika

Fiore Vežnaver

Foto D. Škomrlj

Foto D. Škomrlj

Milicioneri tzv. »SAO Krajine« skinuli su dvojicu svećenika do gola, polijevali ih vodom na niskim temperaturama te pozvali i rulju da sudjeluje u iživljavanju. Dušan Smiljanić bio je u to vrijeme visoko pozicioniran u obavještajnom aparatu JNA



RIJEKA Naredili su, izvodili, odobravali ili tolerirali fizičko i psihičko zlostavljanje dvojice katoličkih svećenika, dviju časnih sestara te šestorice pogrebnika i službenika u policiji, a posebnoj teškoj torturi u Korenici izvrgnut je svećenik Josip Bogović. Inkriminacija je to zbog koje je svojedobno na oštrije zatvorske kazne u odsutnosti pravomoćno osuđena, zbog ratnog zločina, skupina od sedmorice optuženih, oglašenih krivim da su naredili protuzakonito zatvaranje, nečovječno postupanje i mučenje civila.


Jedan od pravomoćno osuđenih na šest godina zatvora jest i Dušan Smiljanić iz Korenice, koji sada živi u Srbiji. No, kasnije je određeno da će se on ponovo procesuirati za optužbu da je, kao »načelnik avijacije bivše V. armijske oblasti u Željavi«, počinio ratni zločin i upleten u zlostavljanje civila, uz ostalo i svećenika. Smiljanić je tražio obnovu postupka, zbog novih činjenica u slučaju, prijedlog je prihvaćen, a u sklopu novog sudskog procesa za jučer je bilo zakazano pripremno ročište u riječkom Županijskom sudu. No, ročište je odgođeno jer su izostali i optuženi Smiljanić i njegov riječki odvjetnik.


Masovno iživljavanje


Dušan Smiljanić je najprije presudom Okružnog suda u Gospiću iz siječnja 1994. godine bio osuđen na pet godina zatvora, kao i Radenko Radojčić, Stanko Prica, Slavko Malobabić, Slobodan Rakočević i Milorad Đukić, dok je Momo Nikolić dobio osam godina zatvora. No, presudom Vrhovnog suda iz travnja 1995. godine svima je pooštrena kazna, i to prvoj šestorici za godinu dana, a Nikoliću za dvije godine. Svojedobno je prvi na listi okrivljenih u optužnici bio Slobodan Platiša (66), rodom iz Karlovca, a s ondašnjom adresom u Zagrebu, koji je bio i pritvoren, ali je do početka suđenja tužiteljstvo odustalo od optužbe protiv njega.Nakon udovoljenja Smiljanićevom zahtjevu, u riječkom Županijskom sudu tako će se nanovo rasvjetljavati mučna događanja s kraja 1991. godine. Prema navodima optužnice, inkriminirani ratni zločin dogodio se nakon što su 13. listopada 1991. godine iz Slunja u Vaganac i Drežnik grad krenula dvojica svećenika, među kojima i Josip Bogović, dvije časne sestre, te šestorica pogrebnika i službenika Policijske stanice Slunj, kako bi prikupili leševe civila ubijenih u tamošnjim selima i sahranili ih. Prvotno se upravo Slobodan Platiša, kao »načelnik bezbjednosti u Petoj armijskoj oblasti, u Šestoj ličkoj diviziji«, teretio da je naredio uhićenje katoličkih svećenika, časnih sestara, pogrebnika i djelatnika policije, koje se dogodilo 13. listopada 1991. godine u Prijeboju. Dovedeni su u prostorije »milicije SAO Krajine« u tadašnjoj Titovoj Korenici, gdje su udarani i ponižavani.


Kalvarija svećenika Josipa Bogovića završila je 23. siječnja 1992. godine, kada je svezanih očiju odvezen i ostavljen u jednom selu kraj Brčkog. Ostali uhićeni, pogrebnici i djelatnici policije, nakon šest mjeseci boravka u Korenici prebačeni su u Knin, a nakon toga su kroz razmjenu vraćeni hrvatskim vlastima.





U optužnici se navodi da su dvojicu svećenika skidali do gola, polijevali ih vodom na niskim temperaturama, da je dozvoljeno i mještanima da ih tuku i ponižavaju. Posebno brutalan u zlostavljanju svećenika Josipa Bogovića bio je Momo Nikolić, »komandir milicije u Titovoj Korenici«, koji se tereti da je svećeniku činio i stvari koje nisu za objavljivanje u novinama. Drugom svećeniku je dan nakon uhićenja dozvoljeno da se vrati u Slunj, zajedno s dvjema časnim sestrama. Ostali uhićeni su i dalje maltretirani sve do sredine prosinca 1991. godine.


Tortura u Beogradu


Svećenik Josip Bogović je u teškom fizičkom stanju bio podvrgnut ispitivanju u »milicijskoj stanici«, jer je »bio interesantan za obavještajnu službu JNA«, radi pribavljanja podataka o djelovanju i naoružavanju hrvatske i policije, te drugom od značaja. Tužiteljstvo tvrdi da je ispitivanje provodio Stanko Prica, ondašnji »operativni radnik službe državne sigurnosti u Titovoj Korenici«. Sredinom prosinca Slobodan Rakočević, kao »načelnik sigurnosti u avijaciji JNA«, omogućio je da se svećenik Josip Bogović prebaci u Beograd. Izvedeno je to vojnim avionom koji je stigao iz Bihaća, a svećenik je, kada je stigao u Beograd zavezanih očiju, smješten u samicu Vojnog zatvora na Batajnici. U zamračenoj samici, bez grijanja, branilo mu se i spavanje, kroz duže vrijeme, tvrdi se u optužnici, u kojoj se obrazlaže i da je jednom prilikom, u teškom fizičkom i psihičkom stanju, doveden u posebnu prostoriju radi ispitivanja, kojeg su proveli Radenko Radojčić, »obavještajni radnik u V. oblasti JNA«, i Slavko Malobabić, »operativni radnik obavještajne službe JNA«.


Smiljanićeva obrana tvrdi da nema dokaza da je on upleten u teško kazneno djelo, te da se, uostalom, on može jedino dovesti u vezu sa slučajem samo kroz prebacivanje svećenika Bogovića u Beograd. Kako će Dušan Smiljanić proći u novom sudskom procesu pokazat će vrijeme, a ostaje za vidjeti i da li će se on osobno pojaviti u sudnici u novom procesu.