Gradilište u Pašcu ograđeno je nakon tragedije u srpnju 2009. godine / arhiva NL
Svjedočila inženjerka građevine: Sjećam se da je na kraju bilo nešto problematično vezano uz šefa gradilišta i da je postojala neka problematika u smislu osobe – rekla je svjedokinja koja je pratila realizaciju vodovodnih instalacija
Dvoje od troje pozvanih svjedoka odazvalo se na jučerašnje ročište u nastavku suđenja petorici optuženih koji se terete da su propustima u svome radu doveli do nesreće u kojoj je 2009. godine život izgubila 18-godišnja Lea Margan iz Pašca.
Djevojka je u padu u neograđenu i nezaštićenu građevinsku jamu zadobila teške ozljede glave kojima je nakon četiri dana borbe podlegla u riječkom KBC-u. Na optuženičkoj se klupi zbog toga nalaze Miro Musa iz Zagreba, Hrvoje Mišta iz Njivica, Davor Vrkić iz Šmrike, Zvonimir Zubović iz Rijeke i Valter Diracca iz Rijeke.
Diraccin otac Lucijan koji je pozvan kao svjedok iskoristio je blagodat nesvjedočenja pa je rasprava nastavljena saslušanjem 46-godišnje inženjerke građevine koja je u to vrijeme bila zaposlena u KD-u Vodovod i kanalizacija.
Zaštita na radu
– Bila sam zadužena za praćenje realizacije vodovodnih instalacija. Dolazila sam na koordinacije, sastanke na kojima se pratila problematika gradilišta. Pretpostavljam da je bilo govora i o zaštiti na radu. To je jedna od osnovnih problematika. Ukoliko bi netko nešto uočio, to bi spomenuo. Onoliko koliko se sjećam, izlazili smo na teren. Gradilište je bilo veliko pa se išlo na pojedine dijelove. Svatko je pratio dio koji ga je zanimao. Na tim sastancima su bile sve uključene strane. Cilj koordinacija bio je da se detektira stanje na gradilištu te da se daju naputci.
Kad obiđeš gradilište, daš sve svoje primjedbe o tome što vidiš. Normalno je da svatko tko uoči neku nepravilnost u nekom dijelu, da to kaže. Ne sjećam se konkretno da su postojali neki nedostaci. Poznato mi je da su se mijenjali šefovi gradilišta. Nešto je kod tih imenovanja šefova gradilišta bilo. Mislim da se na koordinacijama raspravljalo o imenovanjima jer, koliko se sjećam, nešto nije štimalo.
Sjećam se da je na kraju bilo nešto problematično vezano uz šefa gradilišta i da je postojala neka problematika u smislu osobe – iskazivala je pozvana svjedokinja. Upitana je li vidjela da su iskopi bili zaštićeni, inženjerka je odgovorila da se sjeća da su bile postavljane zaštitne ograde i armature na gradilištu.
Betonsko okno
– Bila sam na puno gradilišta i, koliko se sjećam, ovo gradilište nije odstupalo od drugih. Po mojem sjećanju, zaštita na radu na ovom gradilištu nije odstupala od drugih gradilišta. Mi smo obilazili gradilišta za vrijeme radnog vremena, a uobičajeno je da, ukoliko se nešto uoči po pitanju mjera zaštite, da se to kaže. Mjere zaštite su drugačije dok se obavljaju radovi jer dok se kopa, nema zaštite.
Kad se završi, stavlja se zaštita. Da su postojale zaštite, dobro se sjećam jer su mi one u jednom navratu »zasmetale« da fotografiram šahtu. Kad sam fotografirala, radilo se o zaštiti oko betonskog okna. To je bilo možda mjesec do tri mjeseca prije nesretnog slučaja – prisjetila se svjedokinja.
Upitana poznaje li optuženike, odgovorila je da poznaje svu petoricu, ali da ih zna i s drugih gradilišta, kao i iz novinskih izvještavanja sa suđenja. Upravo iz ta dva razloga nije mogla odgovoriti da li ih konkretno poznaje s gradilišta Pašac. Suđenje je potom odgođeno te će se nastaviti 23. svibnja, za kada će ponovo biti pozvan svjedok koji se jučer nije odazvao.
