Nakon 22 godine suđenja zbog štetne i nepotrebne kupovine velikih količina poštanskih marki za firmu EP 64, trojica optuženika jučer su nepravomoćno proglašena krivima i osuđeni na uvjetne kazne zatvora od devet do deset mjeseci zatvora te vraćanje 84 tisuće kuna ilegalne dobiti, svaki ponaosob. Četvrti optuženik nije ni dočekao sudski pravorijek – u međuvremenu je preminuo. Županijski sud u Zagrebu utvrdio je da su radnici nekadašnje firme u društvenom vlasništvu Mladen G. i Stjepan J. naručili i nabavili tijekom 1994. i 1995. godine od tadašnjeg zaposlenika Hrvatskih pošta Zdravka B. marke za pisma u vrijednosti od oko 600 tisuća kuna i na prilično bizaran način oštetili firmu.

Iako su HP-ove markice trebale služiti za frankiranje službenih i inih dopisa tvrtke, zanimljivo je da istražitelji nisu uspjeli pronaći ni jednu kupljenu marku pa tako ni utvrditi njihov točan broj. Gdje su marke zapravo završile može se pretpostaviti. Službeno, za sud, to je ostao manje bitan podatak. No, zato su istražitelji u prostorijama firme pronašli stroj za frankiranje zbog čega se i sama nabavka markica preko Pošta dodatno činila suludim činom. Iako su se optuženici branili da su za potrebe firme slali goleme količine dopisa zbog čega je nabavka preko HP-a bila opravdana, sud u tu priču nije mogao povjerovati.

Uostalom, i saslušani svjedoci nisu bili od koristi optuženicima jer nisu potvrdili njihovu priču. Koliko su samo pisama trebali poslati u roku od godine i pol dana ako se računa da se jedna poštanska marka kupovala po cijeni od oko jedne kune u odnosu na 600 tisuća kuna »skinutih« s računa firme, čini se kao pitanje iz udžbenika matematike. Prema optužnici drugooptuženi Stjepan u dogovoru s prvooptuženim Mladenom nabavljao je marke isključivo u poštanskom uredu u Španskom, iako je firma imala sjedište u centru Zagreba u blizini nekoliko HP-ovih poslovnica. No, upravo u poštanskom uredu u Španskom radio Zdravko B. koji će postati trećeoptuženi u ovom neobičnom slučaju. Vrijedi spomenuti da su u prvostupanjskom postupku svi optuženici bili oslobođeni krivnje, no, Vrhovni sud poništio je presudu i vratio slučaj u ponovljeni postupak. Zbog protijeka 20 godina slučaj je trebao ući u zastaru, no, zbog primjene odredbi novog Kaznenog zakona iz 2013. godine to se nije dogodilo. Najveća kazna za optuženike osim ove financijske bile su 22 godine povlačenja po sudovima, činjenice zbog koje je ovaj slučaj vrijedilo zabilježiti.