Pravna regulativa ne prati tehnologiju

Prometnim recidivistima treba montirati “narukvice” za kontrolu. No čini se da država nema volje za to

Vladimir Mrvoš

Tragična nesreća u Zagrebu odnijela dva života, a sve zbog obijesti / Foto Davor VIŠNJIĆ/PIXSELL

Tragična nesreća u Zagrebu odnijela dva života, a sve zbog obijesti / Foto Davor VIŠNJIĆ/PIXSELL

Za  vozače s težim prometnim prekršajima može se uvesti nadzor poput onog za zatvorenike koji na nozi imaju narukvicu za praćenje – uz SIM kartice i navigaciju pa policija vrlo lako može imati kontrolu



RIJEKA Može li danas tehnologija obuzdati agresivne vozače i prometne recidiviste.  Naravno da može, ali kao i obično tehnološka rješenja ne prati i pravna regulativa.  Ako je maksimalna dozvoljena brzina u Hrvatskoj 130 km/h,  to se bez problema tehnološki može ograničiti, ugradnjom limitatora.


Prometni recidivisti mogu dobiti »narukvicu« poput osuđenika  u svoja  vozila i moguće je kontrolirati brzinu vozila putem tahografa.  Što to tjera ljude da voze brzinama, koje ne mogu kontrolirati pa ugrožavaju svoje i tuđe živote. Osjećaj vožnje brzih automobila odlično poznaje Krunoslav Ćosić, dipl. ing. prometa i glavni urednik automobilskog časopisa Garaža.


– Uz posao kojim se bavim vozio sam više od 500 automobila, a među njima su bili i modeli snažniji od 600 KS. Radi se o vozilima koja s mjesta do 100 km/h ubrzavaju za manje od tri sekunde te vozačima nenaviknutima na takvu snagu i performanse mogu biti opasno oružje u rukama. Papučica gasa je vrlo privlačna kao i adrenalin koji s brzinom instantno dolazi u naš mozak i čini nas vrlo snažnima. Pitanje je možemo li kontrolirati tu »snagu« koju sa snažnim automobilom dobijemo, a tu je i faktor dokazivanja, tipičan za većinu mladih ljudi, upozorava Ćosić.





–  Svaki put kad ulazimo u motorno vozilo trebali bismo biti svjesni činjenice da se radi o opasnom sredstvu s kojim drugima možemo nanijeti ozljede. Zbog toga bismo, uz poštivanje prometnih pravila, trebali maksimalno biti koncentrirani na promet – nepažnja je izuzetno opasna te je uz brzinu i alkohol dospjela na treće mjesto uzročnika prometnih nesreća, kaže Ćosić.



Ćosić napominje da vožnja automobila snage 150 ili 200 konjskih snaga za većinu vozača nije nikakav problem niti stres, uz nešto veći oprez za vozila sa stražnjim pogonom koja na klizavom terenu postaju nestabilnija. No uz današnje sustave pomoći u vožnji možemo smatrati kako je i ta kategorija vozila sve manje opasna.


– Ne smijemo zaboraviti kako svaki automobil, imao on 60 ili 1914 KS, svoju snagu prenosi preko guma, a veličina te površine koja spaja automobil i prometnicu je praktički veličine dlana naše ruke. Automobili su moćni što se tiče ubrzavanja i vožnje u dobrim uvjetima, ali koristi li se velika snaga na mjestu koje nije primjereno i ograničeno je prometnim znakovima, ne bismo smjeli zanemariti struku. Naročito se to odnosi na mlade vozače koji nemaju vozačkog iskustva, nisu prošli obuku kroz koju bi se upoznali s performansama svojeg brzog automobila i znali pravovremeno reagirati u određenoj situaciji, savjetuje Ćosić.