Bijeg preko granice

OD ŠIMIĆA DO KUTLE Priča o najpoznatijim hrvatskim bjeguncima koji su pravdi umakli u BiH

P. N.

Foto Novi list / PIXSELL

Foto Novi list / PIXSELL

Simbol privatizacije i pretvorbe u Hrvatskoj, na vrhuncu poslovne moći imao je vlasništvo nad 60 tvrtki, osuđen je 2010. godine na dvije godine i osam mjeseci zatvora. U zatvor nikada nije stigao, jer je i njega, koji je imao državljanstvo BiH, put prije presude odveo u Hercegovinu



Da je Zdravko Mamić, koji je jučer na osječkom sudu nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora, u trenutku izricanja presude bio u Hrvatskoj bio bi istog trenutka uhićen. No nekoliko dana prije pobjegao je u BiH, čije je državljanstvo “isposlovao” nešto ranije.


– Nisam kukavica, ali nisam ni mazohist. Ovu borbu ću voditi iz svoje druge domovine, izjavio je Mamić u Međugorju.


U ovom tekstu prisjećamo se najpoznatijih hrvatskih bjegunaca, koji su pravdi pokušali izmaknuti prelaskom preko BiH granice.


OGNJEN ŠIMIĆ




Nakon rata koji je proveo u Njemačkoj preselio se u Rijeku gdje je kao vrhunski kardiokirurg bio šef Klinike za srce. Sud u Rijeci ga je 2008. godine osudio na devet godina zatvora zbog korupcije, primanja mita, koje je prokazala Ljerka Krajinović. Dan prije izricanja presude Šimić je iz Hrvatske pobjegao u Bosnu i Hercegovinu.


Sud u Sarajevu poništio je prethodnu presudu iz Rijeke i osudio Šimića na kaznu od dvije i pol godine i oduzimanje liječničke licence. Ognjen Šimić je na izdržavanje kazne upućen tri godine nakon bijega iz Hrvatske, a kaznu je izdržavao na Igmanu u zatvoru poluotvorenog tipa gdje je preminuo 9. svibnja 2012. godine od infarkta.


BRANIMIR GLAVAŠ


Zbog optužbi za ratne zločine osuđen je 2010. godine na deset godina zatvora. I Glavaš je s putovnicom BiH pobjegao u Sarajevo, gdje mu je Sud Bosne i Hercegovine potvrdio visinu kazne izrečenu u Zagrebu i uputio na izdržavanje zatvorske kazne u Zenicu. Glavaš je ubrzo prebačen u zatvor u Mostaru, gdje su uvjeti izdržavanja kazne bili mnogo bolji.


Tijekom dana se bavio »društveno-korisnim radom«, a nakon posla se vraćao u kuću koju je nešto ranije sagradio u selu Drinovci, nedaleko od hrvatske granice. Nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske poništio prethodnu presudu i suđenje vratio na početak, Glavaš se iz zatvora vratio u Osijek, gdje se nastavio baviti politikom.


MIROSLAV KUTLE


Simbol privatizacije i pretvorbe u Hrvatskoj, na vrhuncu poslovne moći imao je vlasništvo nad 60 tvrtki, osuđen je 2010. godine na dvije godine i osam mjeseci zatvora. U zatvor nikada nije stigao, jer je i njega, koji je imao državljanstvo BiH, put prije presude odveo u Hercegovinu. U Mostaru je Kutle proveo dvije-tri godine, a sud je u Bosni i Hercegovini poništio presudu, jer u toj državi to nije kazneno djelo, tvrde. Kutle je odlučio pokrenuti privatni biznis u Glamoču gdje je vlasnik ogromnog zemljišta na kojem je pokrenuo farmu goveda i proizvodnju ekološke hrane. U Hrvatsku se ne može vratiti jer bi morao izdržati najmanje dvije zatvorske kazne.


JOZO ĆURKOVIĆ


Vlasnik kompanije »Salonit«, koja je u Hrvatskoj vodila brojne poslove, napustio je državu 2004. godine nakon što mu je najavljeno da će protiv njega biti podignuta optužnica. Optužnica protiv Ćurkovića je podignuta 2005. godina i teretila ga je za kriminal težak više od sto milijuna kuna. Ćurković je 2008. godine uhićen na aerodromu u Sarajevu, po međunarodnoj tjeralici koju je za njim podiglo domaće pravosuđe.


Budući da je je imao i državljanstvo BiH, pušten je već idućeg dana. U Hercegovini se bavi turizmom.