Igor Lovrinov

Ništa se neće promijeniti dok se u gradu ne promijeni klima vezana uz sport

Ivan Volarić

Igor Lovrinov/Foto Arhiva NL

Igor Lovrinov/Foto Arhiva NL

Ovi ljudi to baš nisu u stanju promijeniti jer imaju druge prioritete osim sporta. To je naša realnost i s time se moramo pomiriti i s time moramo živjeti - kaže dugogodišnji, trofejni trener odbojkašica Rijeke



RIJEKA Gostujućim porazom od Kaštele Cemex odbojkašice Rijeke zaključile su polusezonu i nedvojbeno uspješnu godinu. Riječanke su prošlu sezonu zaključile na trećem mjestu, a na istoj poziciji na ljestvici igračice trenera Igora Lovrinova će dočekati i 2019. godinu. Tome naravno treba pribrojiti i plasman u finale Kupa, prvi klupski nakon šest godina.


– Što se utakmice protiv Kaštele tiče sve je proteklo onako kako sam i očekivao – započeo je Lovrinov. – Koliko uložimo, toliko nam se i vraća. Jednostavno nismo u ritmu treninga i to se osjetilo. One koje najmanju treniraju su bile najslabije na terenu i to je normalno. Bilo bi čudno da je drugačije! To je jednostavno tako u ovom trenutku. Imamo dovoljno vremena da to ispravimo, ali neće biti lako. Pogotovo ako ostanemo u ovakvom ritmu treninga. Naš fokus je sada na tome, dakle da se sportski pokušamo vratiti u pravi ritam. Doduše, možda ja taj problem predimenzioniram, ali ipak mi se čini da je to trenutno naš najveći problem.


Zasluženo u finalu


Godina je u rezultatskom smislu donijela povratak Rijeke u vrh hrvatske klupske odbojke s čime, s obzirom na uvjete u kojima klub djeluje, možete biti zadovoljni?




– To izgleda odlično! Ne treba bježati od toga da smo imali sreće u ždrijebu polufinala Kupa, međutim sami smo se za to izborili. Nitko nam nije ništa darovao. U finalu smo potpuno zasluženo. U prvenstvu smo možda mogli malo bolje, ali u principu nisam nezadovoljan. Uostalom, prvenstvo je dugo i tek sada kreću one prave utakmice. Veselim se doigravanju koje će uslijediti nakon što odradimo još preostale dvije utakmice prvoga dijela prvenstva. Prve četiri ekipe igrat će mini ligu i veselim što ćemo svaku subotu igrati dobru utakmicu. Sve ovisi o tome koliko ćemo biti ozbiljni u treningu i to je po meni najvažnije.


Kada spominjete ozbiljnost u treningu, ne mislite na voljni moment igračica, već ukazujete na činjenicu da djevojke nemaju profesionalne statuse pa samim time uslijed fakultetskih ili poslovnih obveza nisu uvijek redovite u treningu?


– Apsolutno ništa ne zamjeram djevojkama. Dapače! One pružaju maksimum u datim okolnostima. Ne mogu njih kriviti, više moje kritike idu na račun logistike nego njih samih. Djevojke imaju svoje prioritete u životu i ja to poštujem. One su u okvirima svojih mogućnosti vrlo ozbiljne i redovite u treningu uzevši u obzir druge obveze, a normalno je da bih ja kao trener volio da je sve to još na višoj razini.


Svi riječki klubovi izuzev nogometnog prvoligaša zapravo dijele istu sudbinu: ovise uglavnom o onome što uglavnom neredovito »kapne« iz gradske blagajne pa se samim time ne mogu ozbiljnije upustiti u borbu za neke više sportske ciljeve?


– Svi to znamo i to nije tajna. Ništa se neće promijeniti dok se u gradu ne promijeni klima vezana uz sport. Ovi ljudi to baš nisu u stanju promijeniti jer imaju druge prioritete osim sporta. To je naša realnost i s time se moramo pomiriti i s time moramo živjeti. Meni je dosta važno da imamo jako pristojno bazu iza sebe. Imamo dovoljno mladih djevojaka, imamo jednu finu generaciju koja dolazi i koja će se priključivati prvoj ekipi. Govorim o djevojkama 2002./03. godište koje su godinama već u samim završnicama državnih prvenstava u svojem uzrastu. Iza njih opet imamo jednu finu generaciju 2004./05. Izvući ćemo nešto iz svega toga. Najgore od svega je da su djevojke s 23 ili 24 godine na zalazu igračke karijere. No, to nas opet vraća na ono o čemu smo govorili i tu zasada nema pomoći.


Bolonja i sport


Mnogi treneri u klubovima poput vašega se žale na sustav školstva, posebno fakultetskog, gdje nema previše razumijevanja za bavljenje amaterskim sportom koje također iziskuje svakodnevni trening?


– Godinama već govori o tome kako je Bolonja uništila sport! Dugo se bavim ovim poslom i znam što govorim. Ranije smo, kada bi djevojke došle na fakultet, mogli trenirati i ujutro i poslijepodne, a sada je to nemoguća misija. Moraju biti na predavanjima, tu su kolokviji… Nikoga ne krivim, već konstatiram da je naš sustav školstva neprilagođen sportašima. Nama se sada dogodilo da smo zbog dvoranskog prvenstva u malom nogometu na Trsatu dobili druge termine i to nas je poremetilo. Inače u Dvorani mladosti imamo relativno kasne termine i većina djevojaka redovito dolazi, međutim, pitanje je kakve dolaza nakon cjelodnevnih predavanja. Bolonja nama sportašima nije donijela ništa dobroga! – poručio je Lovrinov.