Ne tako davno na službenim stranicama HNS-a moglo se pročitati o »rezolutnom stavu glede zaštite sudačkog integrieta i digniteta«. Zaključeno je da se više neće šutjeti na bezočne optužbe javnih djelatnika, najčešće novinara i posebnih komentatora«. Uglavnom poanta je bila – dosta je, sve bumo vas tužili. U tom »pamfletu« se upravo tražio odvjetnik… Najlakše je prigovarati, vrijeđati, optuživati. Jer nisu suci vreća za napucavanje ni meta za verbalno iživljavanje.

Hrvatski nogometni suci, bolje rečeno Komisija za suce Izvršnog odbora HNS-a, u čemu i jest problem, pod kapom Šukerove i Vrbanovićeve vlade, za razliku od recimo naših susjeda Slovenaca koji imaju Udrugu (samostalni su i odgovorni) na čijem je čelu u petom mandatu Vlado Šajn, inače član sudačke komsije UEFA-e, u velikim su problemima. U ovom kolu napravili su toliku količinu gluposti da se mogla napraviti juha od bledskog jezera. Kod profesora Šajna. Jadno je prepucavanje iskusnog vuka Matea Beusana, koji tako liječi sve frustracije što nikada nije postao Šajn, već samo »stručnjak« po narudžbi (tko zna kojega intenziteta…), poput »halo pizzza«, i mladog lava Ante Vučemilovića-Šimunovića, člana Stručne komisije sudaca, koji je zaključio karijeru prošle sezone, a sada je kontrolor na utakmicama HNL-a. Na dvjema televizijskim postajama svako je imamo svoje objašnjenje o spornim događanjima na utakmici Dinamo – Hajduk. Za jednog je kazneni udarac (igranje rukom) ono što za dugoga nije. Ruke uz tijelo, intenzitet kontakta… Floskule. Pa se onda čudimo kada se treneri i klupski djelatnici ponašaju poput uličara.

O ključnim trenucima utakmice u Maksimiru dobro je rekao Ante Kulušić, predsjednik »komisije za suce« i dopredsjednik HNS-a: »Bile su to jednostavne situacije za procjenu, igranje rukom vratara (Letica) izvan šesnaesterca i prekršaj u napadu u kaznenom prostoru (Soudani, kada je dosuđena ruka Lopeza za drugi žuti i isključenje!), a sad svi bruje o tome.«.

Ne skriva ništa Kulušić, nema dlake na jeziku, ali kao prvi čovjek sudačke organizcaije mora preuzeti odgovornost i nešto napraviti. Suci su karcinom hrvatskog nogometa. Zar treba kazati da im glave zuje kao sjemenke u praznoj tikvi. Izgubio se jadni Pejin ispravljajući grešku drugom greškom… Naši susjedi Slovenci imaju dva suca na Ligi prvaka, Damira Skominu, koji ide na mundijal u Rusiju, i Slavka Vinčića. Srbi mundijalskog Milorada Mažića. Hrvatska je reprezentacija bila na deset velikih natjecanja u 22 godine, ali nikada nijedan hrvatski sudac nije bio na velikom natjecanju. Posljednji je bio Riječanin Damir Matovinović (78 godina), prije 36 godina, na mundijalu u Španjoskoj. O tome moraju razmišljati Beusani i Kulušići. Svi zajedno se bave kokošarenjem. A što je najgore, nakon sudačke sramote u Maksimiru zainteresirani klubovi šute poput riba. Hajduk jer je pobijedio, Dinamo jer ima dovoljno putra na glavi da bi se na jakom suncu mogla ispeći jaja… Na zadnje noge digla se javnost. Ona iz početka teksta koju bi trebalo tužiti. Nazdravlje. Ništa se neće promijeniti dok sudačke organizacija ne bude samostalna. Pod kapom HNS-a su nažalost i prvoligaški klubovi. Bez svoje Udruge prvoligaša, ukinute prije nekoliko godina, bit će još jadniji i siromašniji.

Video Assistent Referee (VAR), jedini je spas u borbi protiv korupcije i kriminala u HNL-u, lige u kojoj nitko nikome ne vjeruje. Svi bi gurali ruke u tuđe džepove. Moćnici bi imali vezane ruke. VAR postoji u Njemačkoj, Italiji, Portgalu, Poljskoj, SAD-u, Australiji i Brazilu, a sada će spasonosnu tehnologiju uvesti Španjolska i Engleska. Bit će i na mundijalu u Rusiji.

U načelu svi to rade da bi pomogli sucima, smanjili broj grešaka koje će odlučivati o pobjedniku, dok je kod nas malo drugačiji slučaj. VAR mora neutraliziati moćnike koji teroriziraju suce i od njih prave lutke o koncu. Jer, nemoguće je da su Hrvati toliko netalentirani za suđenje. U nogometu, naravno.

VAR-om na sudačkom tečaju kod Slovenaca za spas duše nogometne.