Krah riječkoga sporta (2)

VEDRAN DEVČIĆ: RK Zamet je idući koji bi mogao odustati od lige, možda nećemo završiti sezonu!

Portal Novilist.hr

Vedran Devčić, predsjednik Zameta/Foto Arhiva NL

Vedran Devčić, predsjednik Zameta/Foto Arhiva NL

Samo je pitanje da li će to biti za mjesec dana, da li ćemo završiti sezonu ili će to biti za godinu dana. U rukometu u gradu je stanje takvo da Trsat više nema seniorsku ekipu, a Pećina više nema. Klubovi inače nisu financirani na državnoj razini, to je prepušteno lokalnoj samoupravi koja pritom nema obavezu financiranja klubova, vrtimo se u začaranom krugu - kaže predsjednik riječkih rukometaša.



RIJEKA Odustajanje rukometašica Zameta od Prve lige je snažno odjeknulo, izazvalo je nevjericu i bojazan u obitelji riječkih loptačkih sportova. Zamećanke, nažalost, nisu izuzetak od pravila po kojem vrhunski riječki klubovi preživljavaju u rješavanju svakodnevnih problema. U Muškom rukometnom klubu Zamet je također tako, stanje je vrlo ozbiljno, toliko da se predsjednik Vedran Devčić, retorički ili ne, pita »jesmo li mi idući na redu«.


– Riječki ekipni loptački sportovi i klubovi nositelji kvalitete odumiru! To ponajviše zbog nedostatnog financiranja iz proračuna Grad Rijeke i gotovo nikakvog financiranja iz proračuna Primorsko-goranske županije. Klubovi ne traže apsolutno ništa što unazad desetak godina već nisu imali. Proračunska sredstva u MRK Zamet čine samo oko 25 posto ukupnog prihoda, tako da se ne može reći da tražimo da se klubovi financiraju isključivo iz proračuna – poručuje čelnik Zamećana. – Novci iz gradskog proračuna odvajaju se za klubove sa stavke javne potrebe u sportu, treninzi i natjecanje sportaša. Ta stavka je dugi niz godina iznosila red veličina 10 milijuna kuna, 2009. čak 12.650.000 kuna. Od tada do 2017. godine taj iznos je svake godine bio sve manji, najniži je bio 2017. godine, kada je iznosio 7.446.000 kuna. To je ispod granice preživljavanja klubova u najvišem nacionalnom rangu natjecanja. Ne treba govoriti koliko su rasli troškovi u tom razdoblju. Naš apel je ozbiljno shvaćen te je proračun za 2018. godinu iznosio 8.000.000 kuna plus dodatnih 1.500.000 kuna za nositelje kvalitete čime smo se dignuli iznad granice preživljavanja. Problem je pak realizacija proračuna, te dinamika, odnosno kašnjenja u doznakama tih sredstava što dodatno komplicira situaciju.


Današnjica Zameta je u takvoj situaciji vrlo neugodan rebus.




– Pet posljednjih poslovnih godina završili smo s većim prihodima od rashoda. Samo smo jednu godinu završili sa 297.000 kuna minusa, što je iznos koji smo potrošili za Kup EHF-a, to je bilo oko 100.000 kuna za svako kolo, a igrali smo tri kola.


Ovo guranje teških kola uzbrdo vodstvu kluba vrlo teško pada, ljudi se pitaju kako će to moći financijski izdržati.


– Početak je ožujka, a Riječki sportski savez još nije počeo raspodjelu sredstava za ovu godinu. Koncem prošle godine je donesen gradski proračun, a sredstva klubovima se ne dijele. Klubovi nisu dobili još ništa za ovu godinu, isplaćuju se neki zaostaci. Što reći o našem stanju, to da smo svaki mjesec trebali dobiti jednu dvanaestinu sredstava, a nismo dobili niti jednu. Živimo tako da smo na granici da budemo idući u onome što se dogodilo ŽRK-u Zamet. Ako se nastavi politikom koju se vodi, mi smo idući. Samo je pitanje da li će to biti za mjesec dana, da li ćemo završiti sezonu ili će to biti za godinu dana. U rukometu u gradu je stanje takvo da Trsat više nema seniorsku ekipu, a Pećina više nema. Klubovi inače nisu financirani na državnoj razini, to je prepušteno lokalnoj samoupravi koja pritom nema obavezu financiranja klubova, vrtimo se u začaranom krugu. Na sastanku predstavnika klubova kod gradonačelnika rekao sam da smo svi tu predstavnici klubova koji su u različitim, ali terminalnim fazama. Neki su već mrtvi, sada je pitanje tko je od nas slijedeći, stanje je katastrofalno – dramatično je upozorenje Vedrana Devčića, koji je preuzeo klub 2014. sa više od dva milijuna kuna minusa… (I. D.)


BARAĆ: NASLIJEDILI SMO DUG…


Ni u riječkom vaterpolu ne cvatu ruže, Primorje Erste banka, klub koji je nedavno proslavio jubilej od čak110 godina itekako uspješnog života i rada, mora plivati protiv financijske struje, to čine kako znaju i mogu sa svojim velikim sportskim pogonom.



– VK Primorje Erste banka ima maksimalni broj mlađih dobnih kategorija i seniore, a tu je i ženska ekipa. Navest ću jedan primjer o najmlađima. Za sedam uzrasnih kategorija i za žensku ekipu, znači bez seniora, treba nam oko milijun kuna za pokrivanje svih troškova, da bi djeca išla na sva moguća prvenstva, da im omogućimo normalne uvjete za razvoj – veli čelnik kluba Samir Barać, trofejni riječki sportaš koji je u bogatoj karijeri s reprezentacijom Hrvatske bio prvak svijeta, prvak Europe i olimpijski pobjednik, a s Jadranom i klupski europski prvak. – U seniorskoj momčadi prakticiramo »poluamaterski sustav« jer su nam većina igrača studenti pod ugovorima o sportskoj stipendiji, o sportskom usavršavanju. Za troškove lige, sudaca, putovanja, noćenja i ostaloga, za prvu momčad nam treba oko milijun i 400 tisuća kuna. Tu su i zaposlenici, treneri. Kancelarija je s minimalnim brojem ljudi. Za cjelokupno financiranje sustava nam treba oko dva i pol milijuna kuna za cijelu godinu.


Sredstva dolaze u klub na razne načine, tu Barać ističe lavovski dio glavnog sponzora.


– Od Grada Rijeke dobijamo 430 tisuća kuna te još za nositelja kvalitete oko 150 tisuća kuna. Sve ostalo su sponzorstva, donacije. Glavni sponzor nam je Erste banka. Bez nje bi ovaj klub zatvorio špinu.


U sustavu financiranja ima stvari koje klubovima ne idu u prilog.


– U jednoj kalendarskoj godini se igraju dvije natjecateljske sezone, što je strahovito opterećenje za klubove. To, naime, nije ukomponirano u proračunima lokalnih zajednica jer je riječ o jednoj kalendarskoj godini te stoga tu nastaje veliki financijski prazan hod.


Barać i društvo bivših istaknutih igrača preuzeli su klub nakon razdoblja »debelih krava« kada je na Kantridi bilo novaca i rezultata, pamte se trofeji, ali postoji i teret dugova.


– VK Primorje EB je pri našem preuzimanju 2017. godine naslijedio dug od oko dva milijuna kuna. Uz tekuće trokove nužne za sezonu, strahovito smo opterećeni s ta dva milijuna kuna duga. Klub je načinio otplatni plan i nagodio se s igračima koji su otišli, a ostao je dug o otplatnom razdoblju do 2023. godine kako bismo mi vratili dug, a da nam cijeli pogon ne stane.


Primorje EB je svjesno okruženja u kojem živi i radi nastojeći nastaviti željenim putem.


– Sve uprave sportskih klubova, ne samo u Rijeci, već diljem Hrvatske, vrlo teško ostvaruju financijski plan za bilo koju godinu. Uvijek je manjak sredstava i pitanje kako ih nadomjestiti. Porazno je za uprave da se putem prijateljskih veza ili postojećih poslova dolazi do vrlo malo sredstava. Zna se gdje je industrija u Rijeci. Naš grad je imao najjaču luku, najjaču luku, jak uvoz i izvoz… Sadašnjim stanjem sport je strahovito pogođen. Jedan od izlaza vidi u drugačijem državnom tretmanu vrhunskog sporta.

– Očekujemo da se na državnoj razini omogući ulazak sponzora u sport, da se sportu omoguće manja davanja. Recimo, u vaterpolu imamo »profesionalca« jer je on to u smislu treninga, a ne plaćanja. Trenira dva puta dnevno, a za 3.000 kuna koje mu plaćamo, moramo plaćati i razna davanja. Država bi morala osloboditi davanja sportske stipendije do iznosa od deset tisuća te uzimati manji postotak od prodaje karata. Država bi i jednom za sva vremena trebala riješiti pitanje trenera jer sport ovisi o struci i o infrastrukturi. Rijeka naočigled ima infrastrukturu, ali struka nije riješena. Imamo velikih problema s plaćanjem trenera jer im zakon ne dozvoljava drugi posao, plaćaju se davanja za čovjeka koji pet puta tjedno radi sat vremena kao da radi osam sati u poduzeću. Kada se to i ako se promijeni na državnoj razini, to neće biti rješenje, ali sport barem može prodisati. (I. D.)


JURKOVIĆ: SVE JE U NOVCU


Kvarner 2010 se subotnjim porazom u dramatičnoj završnici od Zapruđa našao pred prvoligaškim ambisom. Umjesto jurnjave za Premijer ligom, momčad Roberta Jurkovića čvrsto drži »fenjer« četiri kola prije kraja nakon sedam poraza u nizu. Hoće li i Kvarner 2010 krenuti stopama ŽRK-a Zamet i odustati od natjecanja?


– Mi nećemo odustati. Naš je prvi plan spasiti se, cijela uprava i igrači razišljaju o planu A, kako se izvući. Ne možeš odustati i spasiti se.


Zloguki proroci su od početka prognozirali da bi Kvarner 2010 mogao postati Kvarner 2020. Šala koja bi mogla postati zbilja.


– Nije daleko od istine… Ne zaboravimo da je »stari« Kvarner jednom spasila politika zahvaljući Nafti.



Jurković se našao u nebranom grožđu poslije odlaska iz kluba direktora Marka Šamanića, kojeg ništa može amnestirati.


– Zaposlenik sam Riječkog sportskog saveza, ali sada i sve u klubu. Trener, vozač, tajnik… Treba priznati, na početku je plan bio napad na Premijer ligu. Svi su željeli ekspresan povratak, postojale su ambicije, čak i prevelike, ali za sve je potreban novac.


Prije samo dvije i pol godine Kvarner 2010 na stolu je imao pozivnicu za ABA ligu. Sve je krenulo nizbbrdo poslije odbijenice, drugi put u tri sezone klub može seliti u niži rang natjecanja. Pretprošlu su sezonu okončali sa 16 poraza u nizu, sada su na sedam…


– Dok je situacija koliko, toliko bila financijski stabilna, do prosinca, mi smo imali 50 posto pobjeda i bili u sredini ljestvice. Treba reći da su sve momčadi s vrha posložene, klubovi ispunjavaju što je obećano. Sve je u novcu, radi li se o igraču sa stipendijom od 500 kuna ili ugovorom na pet tisuća kuna mjesečno.


S obzirom da dotacije Grada Rijeke ne stižu, a nad klubom je mač od duga i u proteklom je razdoblju bio loše vođen, jasno je zašto Kvarner 2010 tone. No, postoji svjetlo na kraju tunela, nije ni ispadanje u Drugu ligu tragedija.


– Da je bilo novca, Mance, Baždarić, Štimac i ostali nikad ne bi svojedobno dobili šansu. Uostalom, i oni su ispadali. Međutim, za razliku od Gorice, Zapruđa, Zaboka i Škrljeva, koji postoje zbog seniora i imaju nekog sponzora, mi imamo omladinski pogon i posložili smo suradnju s Kastvom i Ri-basketom. Da nije bilo toga, Kvarner 2010 bi se već raspao. Imam viziju i bilo bi mi krivo da sada sve to propadne. Sve što radim, radim u dobroj namjeri, jer ovaj klub mi je sve dao, otvorio mi vrata Izraela i Italije.


Kadeti igraju Jedinstvenu ligu, prva momčad je vrlo mlada i ima perspektivu.


– Postoji vizija, bilo bi mi krivo da sve to propadne. Imamo bazu, Delpina, Benkovića, Bešića, ali to su djeca, koja prvi put igraju Prvu ligu. A drugih nemamo, moramo ih čekati. Kao i kadete, koji igraju Jedinstvenu ligu. Ako ne bude sredstava, sve to je dugoročno upitno. Djece uvijek ima, treba raditi i čekati igrače i sponzora bez kojeg nema većeg iskoraka. (Z. H.)


LOVRINOV: IZGURAT ĆEMO LIGU, ALI…


Ženski odbojkaški klub Rijeka Croatia osiguranje nositelj je kvalitete riječke ženske odbojke. Uz Mladost jedan je to od najuspješnijih klubova u samostalnoj Hrvatskoj s deset osvojenih seniorskih prvenstava i isto toliko Kupova. Posljednjih godina klub se orijentirao isključivo na igračice iz svog inkubatora i – mladost.


– Situacija je loša. Uostalom, kao i svim drugim klubovima. Ne bude li nekih promjena po pitanju financija, mi ćemo nažalost morati odustati od državnih prvenstava mlađih kategorija – ističe Igor Lovrinov, trener i jedan od glavnih klupskih operativaca. – A to su naše najbolje tri ekipe u županiji, mlađe kadetkinje, kadetkinje i juniorke i sve tri imaju odlične šanse za plasman na državna prvenstva. Kako stvari stoje, mi to nećemo moći financirati, a to mi je jako žao. Nažalost, sve ide u tom smjeru… Sve te tri ekipe bi se na državnoj razini trebale boriti i za medalje.



Seniorke pak dobijaju skromna sredstva, dovoljno da izguraju ligaška natjecanja i pokriju troškove.


– Prvu ligu ćemo nekako izgurati, malo je do kraja, a i putujemo kombijima. Nemamo još puno utakmica i sigurno nećemo odustati od lige. A kako dalje? Stvarno ne znam, vjerujte mi – kaže Lovrinov.


Grad Rijeka glavni je izvor finaciranja, ali to ne ide planski i na vrijeme.


– Od Grada dobijamo 260.000 kuna, ali ne dobijemo sve. Tu treba pridodati i da plaćaju trenera, odnosno mene, a od ove godine zaposlili smo još jednog našeg trenera. Prošle godine bili smo na osamdeset i nešto posto isplata. Sada nam je došla neka rata za 2018. godinu, ali to je sve tako da se apsolutno ništa ne može planirati. Tuga i žalost, nema se što drugo reći – znakovito zaključuje Lovrinov.


LIVERIĆ: TROŠIMO KOLIKO IMAMO


Velimir Liverić, dugogodišnji trener odbojkaša Rijeke, iz svojega iskustva vrlo dobro zna s kakvim se problemima financijske prirode već godinama susreću riječkih klubovi pa ni ne zvuči tako jako iznenađen na spomen vijesti da je vodstvo rukometašica Zameta odlučilo istupiti iz lige kako bi smanjilo troškove.


– Odluka nije sportska, ali opet donekle shvatljiva kada te ulovi neimaština više godina zaredom i kada se na to nadoveže ne baš dobro funkcioniranje kluba – govori Liverić. – Mislim da niti jedan klub ne bi trebao ići u dubioze i velike dugove, već se mora pokriti s onim što ima. Barem mi tako funkcioniramo. Možda takva sudbina snađe i neke druge klubove. Vjerojatno neće odustati kao ŽRK Zamet od natjecanja tijekom prvenstva, ali se to možda dogodi kada sezona završi.



Ni u MOK Rijeci nisu imuni na financijske poteškoće, no za sada uspijevaju redovno zatvarati većinu obveza.


– Novci stižu stvarno na kapaljku. Govorim o sredstvima grada koja su dogovorena. Vrlo teško je funkcionirati svima onima koji nemaju nekog većeg sponzora koji može redovno isplaćivati ono što obeća. U posljednjih nekoliko godina situacija s gradskim sredstvima je stvarno šepava, novac ne dolazi redovito i u takvim okolnostima je vrlo teško nešto planirati. Mislim da su se u ŽRK-u Zamet trebali boriti do kraja i odigrati do kraja zbog ostalih klubova iz lige. To bi bio sportski potez. Međutim, valjda su ljudi koji vode klub došli stvarno pred visoki zid kojega nisu mogli preskočiti i donijeli su takvu odluku. Teško mi je to hvaliti ili kuditi jer najbolje znaju oni koji su upućeni u njihovu klupsku problematiku.


I sam Liverić je naslutio da »slučaj rukometašica Zameta« možda neće biti usamljen, a posebno ako se zna da je klubovima navodno rečeno da prve gradske dotacije ove godine mogu očekivati tek u travnju…


– Sve je to rekla-kazala. Nismo dobili ništa pismeno. Prošla su dva mjeseca u ovoj godini, dobili smo za sada neke zaostatke iz prošle godine… I to je sve što smo dobili u ovoj godini. Mi ćemo izgurati sezonu. Kako? Nije bitno, ali ćemo izgurati…


MOK Rijeka nije opterećen dugovanjima pa je situacija nešto lakša.


– Ne, nemamo nikakvih dugova osim što kasnimo s hranarinama igračima jedan mjesec. Imamo budžet kakav imamo i ponašamo se u skladu s tim mogućnostima. Dakle, vidimo na početku sezone ili godine koliko ćemo moći uprihodovati i u tim okvirima onda i planiramo sve klupske troškove plus naknade igračima. Nije tajna, u 2018. godini smo imali budžet od 780 tisuća kuna. U to su uključene dotacije od grada i županije, zatim donacije od sponzora, donatora… Moram reći da su nam grad i županija pomogli kod nekih sponzora – rekao je Liverić. (I. VO.)