Hladno jeste, ali standard...

Život na sjeveru Marija Tadejevića: ‘Sve je super, osim vjetra koji baš stalno puše’

Marko Cvijanović

snimio Marko Cvijanović

snimio Marko Cvijanović

Ne, nisam ni pokušavao učiti islandski jezik. U prvom redu zato što je izrazito težak, ali i zato što ovdje svi perfektno pričaju engleski. Uči se od vrtićkoga doba. Island je skupa zemlja, ali i standard je puno viši. Upoznao sam neke naše ljude, kažu da zarađuju četiri ili pet puta više nego u Hrvatskoj.



RIJEKA – Za nedavna posjeta Islandu hrvatske nogometne reprezentacije Riječanin Mario Tadejević našao se u svojstvu svojevrsna domaćina. Mario je, naime, već više od godinu dana stanovnik Reykjavika i prvotimac tamošnjega islandskoga prvoligaša »Fjölnira« s kojim je ušao u novu sezonu.


Pritom je, kao nikad ranije, uživao medijsku pažnju radoznalih hrvatskih novinara kojima Island u nogometnom smislu još uvijek zvuči egzotično. Bez obzira što je islandska nogometna reprezentacija tih dana pobijedila Hrvatsku u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, nakon što je lani na EURO-u u Francuskoj dogurala do četvrtfinala!


Nema stresa


– Da, utakmica baš nije završila kako smo mi Hrvati priželjkivali, ali daleko je to od senzacije. Islanđani imaju odličnu reprezentaciju, pravu natjecateljsku momčad, maksimalno discipliniranu i kompaktnu. Nadam se samo da taj poraz neće utjecati na naše izglede za izravni plasman u Rusiju, Hrvatska je još uvijek prvi favorit skupine – kaže Mario Tadejević, koji je na utakmicu stigao u društvu dvojice hrvatskih suigrača u »Fjölniru«,  Igora Jugovića, koji je igrao za »Istru«, »Slaven Belupo«, »Celje«…, odnosno Ivice Džolana, koji je stigao iz »Osijeka«. Bojan Stefan Ljubicic, Islanđanin hrvatskoga porijekla, koji upotpunjuje hrvatsku koloniju u »Fjölniru«, nije se, na žalost, uspio dokopati ulaznice…




– Kad si negdje daleko od kuće, uvijek je lijepo kada možeš svaki dan s nekim popričati na materinjem jeziku. Općenito gledajući, zadovoljan sam na Islandu, Reykjavik je jako ugodan za život, a nogometaši ovdje ne žive pod stresom, Islanđani imaju malo drukčiji pogled na nogomet. Međutim, sve u svemu, mogu reći da se osjećam kao kod kuće.


Kad je nogomet u pitanju, ima jedna bitna stavka zbog koje se Mario ne osjeća kao kod kuće. I bolje da je tako…


– Plaća ne kasni ni dan, čak dođe i ranije. Zadovoljan sam, sve je kako treba biti. Liga je otprilike malo jača nego naša druga liga, ali iz sezone u sezonu na Island stiže sve više stranaca koji podižu kvalitetu natjecanja. Islanđani taktički nisu na nekoj razini, ali te nedostatke nadoknađuju velikom količinom trke. Međutim, mijenja se nešto i po tom pitanju, sve više se radi na taktici.


»Fjölniru« nije baš najbolje krenulo u novoj sezoni, poslije devet odigranih kola nalazi se na devetom mjestu s devet osvojenih bodova i u opasnoj zoni, što se kosi s klupskim ciljevima.


Skup život


– U klubu uvijek postave neki cilj koji se ne čini odveć realan, ali na taj način potaknu igrače da se bore za nešto više. Nastojanja su da klub bude plasiran na prvih nekoliko pozicija, da se pokuša dohvatiti Europa, ali mislim da je to u ovom trenutku ipak nerealno očekivati. Imamo vrlo kratku klupu i momčad je dosta mlada. Za nešto više nedostaje nam iskustva, a i islandski igrači ne vole biti pod pritiskom.


Život na sjeveru na Marijev način izgleda ovako:


– Prilagodba nije bila teška, uostalom lijepo smo prihvaćeni od prvoga dana. Svi mi stranci u klubu živimo u istoj zgradi, ali u različitim stanovima… Ne, nisam ni pokušavao učiti islandski jezik. U prvom redu zato što je izrazito težak, ali i zato što ovdje svi perfektno pričaju engleski. Uči se od vrtićkoga doba. Island je skupa zemlja, ali i standard je puno viši. Upoznao sam neke naše ljude, kažu da zarađuju četiri ili pet puta više nego u Hrvatskoj. Dobra je stvar što je vrlo mala stopa kriminala, ljudi se ovdje doista ne moraju brinuti da će se, recimo, njihovoj djeci nešto dogoditi. Što me najviše smeta na islandu? Vjetar! Nije toliko jak, ali puše doslovno svaki dan.