Hrvatska nogometna reprezentacija večeras protiv Danske igra utakmicu osmine finala SP-a u Rusiji. Utakmicu koja može sve promijeniti. U prvom redu predodžbu o najtalentiranijoj generaciji hrvatskoga nogometa od odlaska »vatrenih«. Generaciji kojoj su uvijek predviđali velike dosege, a koja dosad nije napravila nešto po čemu bi je pamtili. Možda je konačno došlo vrijeme. Sazreli jesu, u najboljim su igračkim godinama, mahom stožerni prvotimci najvećih europskih klubova u kojima su dočekali zvjezdane trenutke svojih iznimnih karijera. Naučili su pobjeđivati u velikim utakmicama. I osvajati važne trofeje. Nije isto. Nikad neće biti. Sve se mijenja kada u Nižnjem Novgorodu zasvira »Lijepa naša«, a dlanovi prekriju njihova srca…

Većinu uz reprezentaciju uglavnom vežu gorke uspomene. Uspomene na neke tragične poraze od kojih su se dugo pokušavali oporaviti i pitanje jesu li uspjeli. Beč i Lens. Turska i Portugal. Tuga i očaj. Suze. Oba puta nešto je nedostajalo. Sreća? Na Prateru sigurno. U Lensu baš i ne. Odlučnost? U svakom slučaju. Prokletstvo nokaut faze. Udarci od kojih je teško ustati. Ali… Nije bilo samo padova. Protivnici su svih tih »rundi« ipak triput bili na podu. Dogodilo se u Francuskoj. Te čuvene devedeset i osme koja i danas, dvadeset godina poslije, izaziva divljenje i poštovanje. I budi sjećanja na velike pobjede (Rumunjska 1:0, Njemačka 3:0, Nizozemska 2:1), ali u prvom redu sjećanja na velike igrače i frajere. Nogometaše, da oprostite, s velikim mudima i pobjedničkim mentalitetom. Gardom koji nikome nije priznavao da je bolji.

Prije i poslije povijesne bronce nijedna hrvatska momčad nije uspjela pobijediti jednu utakmicu izlučne faze velikih natjecanja. U četvrtfinalu Europskog prvenstva 1996. godine u Engleskoj »vatrene« su zaustavili Nijemci (1:2), u četvrtfinalu Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj dvanaest godina poslije »kockasti« su se gušili u suzama poslije nesretnog četvrtfinalnog poraza poraza od Turske (2:4, 11m), a prije dvije godina na Europskom prvenstvu u Francuskoj Hrvatsku je u osmini finala pobijedio budući europski prvak Portugal (1:0). Svaki su put neke velike pobjede (Danska 3:0, Njemačka 2:1, Španjolska 2:1) budile lažnu nadu, ali ista bi ubrzo usahla na zgarištima velikih ambicija. Vrijeme je da se i to promijeni.

Naravno da je Hrvatska koja pregazi Messijevu Argentinu (3:0) sposobna u Rusiji otići daleko, kamoli ne večeras pobijediti Dansku, ali… Nešto se u gardu tih bogomdanih mladića u kockastim dresovima mora promijeniti da ih ne bismo pamtili samo po bolnim porazima. Pritom nema potrebe opterećivati ih vječnim usporedbama s »vatrenima«. Treba im samo poručiti: Slijedite svoje snove i iskoračite u povijest!