foto: Reuters
Nije teško zamisliti koliko će novca samo od TV prava pobrati najjači engleski klubovi, a samim time je više nego jasno da se niti jedan od njih neće iz sve snage zaletavati prema novom natjecanju. Doduše, otočki mediji tvrde da bi i njima Superliga bila više nego zanimljiva, ali samo u formatu koji im neće zadirati u Premiership. Što zbog novca, što zbog tradicije.
Nedavna tvrdnja bivšeg njemačkog reprezentativca, golmana Olivera Kahna, da njegov »Bayern« mora napustiti Bundesligu koja je postala prelagana još jednom je aktualizirala ideju stvaranja zatvorenog natjecanja za najbogatije i najutjecajnije nogometne klubove Europe. Priča nije od jučer, već skoro dva desetljeća spominjanje takve Superlige predstavlja idealan alat za ucjenjivanje UEFA-a, s time da svi u Nyonu vrlo dobro znaju što se dogodilo s košarkom kada FIBA Europa nije htjela izaći u susret velikanima tog sporta.
Nije tajna da je nogomet već odavno postao vrlo ozbiljan posao u kojem se vrte milijunske cifre. Najveći klubovi već godinama troše sve više i više novca na pojačanja, tražeći pri tome nove izvore sredstava na svim stranama svijeta. Tako, na primjer, današnje izdanje El Clasica počinje u 13 sati zbog direktnog prijenosa za azijsko tržište, koji nosi izdašne svote od TV prava. Jednostavno, novac je postao kralj nogometa.
Zapravo, situacija je takva još od 1998., kada je dvanaest velikih europskih klubova, predvođenih »Manchester Unitedom«, »Real Madridom« i »Milanom« ušlo u pregovore s talijanskom tvrtkom Media Partners koja je im je nudila nagradni fond od 750 milijuna funti za igranje Superlige. Nije na odmet podsjetiti da se u Ligi prvaka tada vrtilo nešto više od 200 milijuna funti.
Čelnici UEFA-e u rekordnom su roku shvatili što bi se moglo dogoditi ako najveći klubovi prihvate izdašnu ponudu i po hitnom postupku su napravila redizajn svojih natjecanja. Broj sudionika Lige prvaka podignut je s 24 na 32, a Kup pobjednika kupova je ukinut, odnosno priključen Kupu UEFA. Tadašnji predsjednik »Real Madrida« Lorenzo Sanz nakon tih je promjena istaknuo da klubovi sve to rade za dobrobit europskog nogometa.
Idućih deset godina vladala je idila, a zatim je opet došao red na razmišljanje o osnivanju Superlige. Razlog za oživljavanje te ideje predstavljale su sve veće razlike među najvećim i najbogatijim klubovima i ostatkom nogometne Europe. Zapravo, oni koji imaju jako puno zaključili su da mogu zaraditi još više ako će češće igrati sa sebi sličnima.
»Dinamo« dao za pravo Perezu
– To sigurno neće biti lako napraviti jer treba napraviti selekciju klubova. Nogometu je potrebna evolucija u obliku takvog natjecanja. Svi žele vidjeti više kvalitete na terenu. Ljudi ne dolaze na stadione zato što postoji utakmica svaka tri dana. Utakmice moraju postati nešto posebno, a to se može dobiti kroz natjecanje najboljih klubova u Europi – objašnjavao je prije osam godine Seedorf.
U istom razdoblju Wenger je istaknuo da će, prema njegovom mišljenju, europska Superliga postati realnost do 2020. Doduše, dodao je i da se boji velikih razlika u podjeli novca.
UEFA osjetila opasnost
Tu, međutim, svojevrsni problem predstavljaju engleski klubovi koji nemaju baš tako veliku potrebu za dodatnom zaradom da bi zanemarili svoju ligu. Naime, u ovom stoljeću Premiership je postao svjetski prvak u kategoriji TV prava, s time da situacija na tom polju postaje sve bolja i bolja. Prema dostupnim izvorima, od iduće sezone tu će sveukupno biti oko 8 milijardi funti, s time da će na kraju sezone posljednje plasirani klub lige od toga iznosa dobiti više od sto milijuna funti.
Nije teško zamisliti koliko će novca samo od TV prava pobrati najjači engleski klubovi, a samim time je više nego jasno da se niti jedan od njih neće iz sve snage zaletavati prema novom natjecanju. Doduše, otočki mediji tvrde da bi i njima Superliga bila više nego zanimljiva, ali samo u formatu koji im neće zadirati u Premiership. Što zbog novca, što zbog tradicije.
Nekad slavni više to nisu