Otkriće prvenstva - Ante Rebić / Foto Reuters
Možemo se složiti da podsjeća na mene. Ima tu nevjerojatnu energiju i upornost, ali i još nešto... Divlji je kao i ja, ha, ha, ha... U pozitivnom smislu, naravno, kaže Ivica Olić
Ante Rebić itekako je ponosan na činjenicu da ga mnogi smatraju nasljednikom Ivice Olića. U prvom redu zato što s jednakom energijom ulazi u svaku utakmicu. I izlazi s terena mokar do kože. Od silne količine trčanja. U oba pravca. Uvijek je na svakoj lopti i baš nikad ne bježi od duela. Kao nekad »Ola«.– Sigurno da mi gode usporedbe, iako baš nismo slični igrači. Međutim, ja danas, poput njega nekad, dajem tristo posto mogućnosti u dresu reprezentacije. Broj 18? Dobio sam ga sasvim slučajno, bio je slobodan pa eto… – kaže Rebić, nedvojbeno je jedan od najboljih hrvatskih igrača u dosadašnjem dijelu svjetske smotre. Protiv Danske nije imao sreće, a zaslužio je postati junak utakmice zbog svega što je napravio do te 114. minute. Schmeichela je već bio prošao, ali, na njegovu žalost, Jorgensen je stigao uklizati…– Bilo mi je važno samo da se ne ubaci ispred mene. Zaustavio me prekršajem za najstrožu kaznu, sve je trebalo biti riješeno, ali Modrić je, nažalost, promašio jedanaeserac. Međutim, na kraju je ipak sve ispalo super. Pred dvoboj s Rusima za Antu nema dvojbi.– Kvalitetniji smo od Rusije i to moramo pokazati na terenu. Analizirali smo njihovu igru, ali najviše se moramo koncentrirati na nas. Rusiji je ekipa najveća snaga. Imaju nekoliko odličnih pojedinaca, igraju kod kuće, ali mi smo ti koje će se najviše pitati. A mi… Atmosfera je super. Zajedno smo više od mjesec dana i nije bilo nikakvih svađa. Dišemo kao jedan i svima je ponos i čast igrati za reprezentaciju.Naravno da je stiglo pitanje o Niki Kovaču i interesu »Bayerna«…– S Nikom sam godinama uspješno surađivao i jako mi je pomogao u karijeri. Potpuno zasluženo je postao trener »Bayerna«, a to o interesu… Igrač sam »Eintrachta«, u glavi mi je sada samo svjetsko prvenstvo. O ostalom možemo pričati kada završi – rekao je Rebić.
– Slušao sam kako najavljuju da bi Rebić mogao postati otkriće prvenstva, ali on je u Rusiji samo potvrdio ono što sam ja odavno znao, da ima kapacitet postati veliki igrač i odlučivati velike utamice. Ovdje je eksplodirao u punoj snazi, ali dalo se to nagovijestiti već u onoj prijateljskoj utakmici protiv Meksika. Letio je.
Novi život
Leti i na ruskim travnjacima, u kratkom razdoblju postao je jedan od najvažnijih igrača Dalićeve momčadi.– Brzo se aklimatizirao i vrlo brzo izborio za prvih jedanaest u jakoj konkurenciji. On je, zapravo, već od te utakmice s Meksikom, postao standardni prvotimac. Reba odušeljava brzinom, energijom, jednostavno radi razliku na terenu. To se vidjelo i protiv Danske kada je bio naš najbolji igrač, jako puno je doprinio tom našem agresivnom presingu. Pogotovo u jako teškim uvjetima za igru, kada je zbog sparine poteškoće s trčanjem imao velik broj igrača. On je našao tu svježinu i letio terenom.Rebić se dugo tražio dok je njegova karijera krenula stramputicama (Firentina, RB Leipzig, Verona) prije negoli je krešendo doživjela u »Eintrachtu« iz Frankfurta u eri bivšega izbornika Nike Kovača, koji je Anti udahnuo novi nogometni život.– Niko je najzaslužniji za Rebićev igrački »boom«. Dugo ga je pripremao i na kraju spremio za ono što on danas daje, a daje jako punu. Za klub u kojem igra i reprezentaciju. Prvenstveno zahvaljujući Niki Ante je danas igrač o kojem se priča. Sad više nema natrag, Reba ima 24 godine i još puno dobrih godina pred sobom. Uvjeren sam da će vrlo brzo igrati u velikom klubu i napraviti velike stvari, osvajati trofeje, zabijati važne golove…Kao čovjek koji je ostavio dubok trag u moskovskom CSKA-u, Olić je jedan od pozvanijih govoriti o idućem protivniku »kockastih«. Pogotovo u kontekstu činjenice da je dijelio svlačionicu sa senatorima Zbornaje, Igorom Akinfejevom, Sergejom Ignaševičem i Jurijem Žirkovom.– Akinfejev je već sa sedamnaest godina bio stabilan kao danas, stao je na gol tako mlad i do dana današnjega ostao prvi vratar CSKA. I još uvijek ima sjajne reflekse. Oko Ignaševiča su se lomila koplja, dio medija je vršio pritisak da je prestar, da više ne može, što možemo razumijeti jer je moje godište, a ja sam već metla, ha, ha, ha… Doduše, njemu je lakše, uvijek je stoperima lakše, oni se puno manje troše od nas napadača. Ignaševič nije brz, ali jako dobro čita igru, iskusan je i na prvenstvu igra jako dobro. A Žirkov, on je posebna priča. Sjećam se kad je odlazio iz CSKA u »Chelsea« za dvadeset milijuna eura svi smo u momčadi bili sretni, jedino je on bio tužan, ha, ha, ha… To su ruski igrači, njima se nikad ne ide iz Moskve. Oni vole biti glavni kod kuće.»Ola« je još uvijek glavni u Rusiji, javljaju mu se znani i neznani, u gradovima koje nije posjećivao…– Baš čudno, javljaju mi se ljudi koji su me pratili dok sam igrao u CSKA-u, logično je da me znaju u Moskvi, ali u ovim drugim gradovima gdje smo boravili na ovoj našoj ruskoj turneji… To nisam očekivao, ali to samo govori koliko je CSKA velik klub i koliko Rusi prate nogomet.
Pobjednička atmosfera
Rusija uoči utakmice s Hrvatskom živi u transu. Zbornaja je svima na usnama, ali velika nogometna nacija strepi od Hrvatske.– S punim pravom, iako znamo da će to biti neizvjesna utakmica. Gdje su sad si oni eksperti koji Rusima nisu davali ni najmanje izgleda? E, Rusi su u četvrtfinalu i to treba poštovati. Na kakav su oni način došli do četvrtfinala, to je drugi par rukava, ali cilj opravdava sredstvo, zar ne? Nije im bilo jednostavno, nisu bili u kvalifikacijama, nisu bili kao momčad u natjecateljskom ritmu, ali otvorilo im se… Pobijedili su dvije utakmice na početku, to im je dalo veliki vjetar u leđa, pogotovo ona uvjerljiva pobjeda protiv Saudijske Arabije. Ona je bila ključna kad je njihovo samopouzdanje u pitanju. Sad ih drži ta pobjednička atmosfera.I u hrvatskom taboru vlada sjajno ozračje, pogotovo poslije velike pobjede nad Danskom što je stigla poslije infarktne završnice.– Kao prvo, moram biti iskren i priznati da nismo bili pravi protiv Danske, ali baš u toj utakmici, koja je bila strašno teška, vidio se taj naš karakter. Momci su potegnuli kad je bilo najteže. I tu im skidam kapu. Sad su svjesni da mogu napraviti rezultatski iskorak, ne mislimo se oprostiti u Sočiju. Sada kada je s leđa skinut veliki teret te prve utakmice u nokaut fazi. Plasirali smo se među osam najboljih momčadi, ali želimo još više. Najave? U ringu će biti dva protivnika, netko će na kraju iz ringa izaći s uzdugnutim rukama, a netko će biti na podu nokautiran. Uvjeren sam da ćemo mi izaći iz te utakmice na nogama.
