Luka Modrić nije Lionel Messi, ali je u subotu u Kijevu ušao u povijest Real Madrida, kao što je to davno učinio Messi s Barcelonom. Luka je okrenuo poker, osvojio četvrtu Ligu prvaka s Real Madridom u pet godina. Četiri ima i Messi. Samo jedan je Messi, kao što je jedan jedinstveni Diego Armando Maradona, svjetski prvak s Argentinom 1986. godine.

Mesiju i Modriću je zajedničko što su u dugu s vlastitim državama (nije riječ o neplaćanju poreza…), u koje se toliko zaklinju, jer nisu ništa osvojili.

Messi je bio olimpijski pobjednik u Pekingu (2008), ali je izgubio finale Mundijala prije četiri godine, prokockao tri finala Copa Amerike. Modrić je prije dvije godine, na Europskom prvenstvu, imao otvoren put do slave, ali Čačićeva je vrsta neočekivano zapela na Portugalu Cristiana Ronalda.

Na ruskom Mundijalu koji kuca na vrata Modrić i Messi će još jednom igrati jedan protiv drugoga u skupini.

Za razliku od Real Madrida i Barcelone, gdje obojica imaju iza sebe sustav (mehanizam igre), u selekciji Hrvatske, odnosno Argentine, od njih se očekuje da preuzmu odgovornost, dirigentsku palicu. Messi je prošle godine razočaran nakon Copa Amerike htio reći zbogom gaučosima, Modrić nije pomišljao na to s vatrenima.

Dapače… Ovo je Luki, međutim, posljednja prilika da ostane zabilježen kao čovjek koji će usrećio Hrvate. Druga je priča s Real Madridom, njegovim uspjesima ponosi se svaki Hrvat. Iako su mnogi u subotu navijali za – Liverpool i Lovrena! U trijumfu Reala u Kijevu Luka Modrić dirigirao je »bečkim novogodišnjim koncertom«.

U Kijevu je bila noć suza. Najprije je Salah nakon pola sata napustio teren ozlijeđen (je li Sergio Ramos kiler?), sedam minuta ksnije suze je ronio Carvajal, i za njega je utakmica bla gotova zbog ozljede, a još uvijek plače vratar Liverpoola Loris Karius. Cijeli život će ga pratiti glupost na najvažnjoj utakmici karjere, kada je loptu dao u noge Benzemi, a onda na kraju sve zasladio smiješnim golom od Balea… Tragičar. Kao potvrda da su vratari nesretne i usamljene duše, u tom trenutku vjerojatno je poželio da se zemlja otvori…

Karius je dijete Manchester Cityja, otpisan otišao je u Mainz, odakle ga je Klopp doveo u Liverpool. Obožavaju ga žene, Pamela Reif, Annelie Alpert, Iantha Rose… Jedna je napisala da s takvim tijelom i čudesnim licem ne može razočarati… Drukčije misle njegove kolege, bivši vratari, kojima je onaj prvi gol neobjašnjiv. Nevjerojatna glupost, koja se jednostavno ne smije dogoditi. Barem ne na takvoj utakmici.

Zinedine Zidan je trener čarobnjak. Njegove škarice iz Glasgowa (2002), kada je Realu donio pobjedu nad Bayerom iz Leverkusena u subotu je donekle zasjenio Bale. Trener koji je u 30 mjeseci, od siječnja 2016. godine, kada je naslijedio Beniteza, osvojio devet trofeja, tri Lige prvaka zaredom! Jednu, prije toga, kao pomoćni trener.

Kazat će Zidane da je uvijek posljednji trofej najdraži, ali da ostaje uvjrenje da je bio bolji kao – igrač! Kao igrač bio je genijalac, a što je trener koji u 2,5 godine osvoji triput pokal s velikim ušima, zaključite sami… Lako je s takvim zvijezdama, reći će osporavatelji, ali upravo je zbog toga uspjeh još veći, jer sva je ega upregnuo u jedan pobjednički voz… U Kijevu je imao zvijezde, ali je pobijedio snagom kolektiva, taktičkom disciplinom i pogođenim zamjenama.

Kada je vodio Castillu (ono što je Dinamu Lokomotiva), prvu je utakmicu izgubio od Diega Simeona. Osvetio mu se nekoliko mjeseci kasnije u finalu Lige prvaka.

Prošle su 42 godine otkako je jedan klub osvojio tri Lige prvaka zaredom. Europa je u Realovom DNK, od 16 finala dobili su 13 u 63 izdanja.

Real možete ne voljeti, ali samo je jedan kraljevski klub!