Novi pristup

Navijači Rijeke su kao likovi u ruskoj drami; Vrijeme je da se i to promijeni

Marko Cvijanović

Foto: S. JEŽINA

Foto: S. JEŽINA

Uspjesi »Rijeke« uglavnom su sazdani na povijesnim neuspjesima, nepravdama i tragedijama. Međutim, riječka nogometna drama zaslužuje »happy end«



Grad je usnuo i probudio se na »plus osam«. Celzijusa je u vlažnom zraku uslijed travanjske južine bilo puno više, ali odavno se već temperatura u Rijeci ne mjeri termometrom, nego bodovnom razlikom u korist nogometaša »Rijeke« naspram najvećeg rivala »Dinama«. Od utorka, dakle, više nije pet, nego osam!


Naravno da teorija dopušta da se u posljednjih šest prvenstvenih kola na čelu ljestvice dogode revolucionarne promjene, ali travnjaci nude sasvim drukčiji rasplet (ne)izvjesne borbe za naslov prvaka. »Dinamova« je momčad u takvom stanju da više ne može jamčiti trijumf nad posljednjeplasiranom »Cibalijom«, kamoli da će pobijediti sve utakmice do kraja sezone.


»Rijeka« istodobno djeluje toliko nadmoćno u odnosu na protivnike da ne bi iluzorno bilo očekivati nekakve dramatične preokrete u završnici prvenstva. Posustaju čak i oni vječni zagovarači teorija o urotama i zavjerama…




Nogometaši »Rijeke« u kratkom su razdoblju pod psihološkim pritiskom rezultatskih posrtaja jedinoga konkurenta u borbi za naslov prvaka (Dinamo – Hajduk 0:2, Slaven Belupo – Dinamo 2:1) odigrali dvije vrlo slične utakmice (Istra 1961 1:1, Osijek 2:0), različitosti kojih se očituju jedino u rezultatu. Izražena dominacija na terenu i kvaliteta više riječke momčadi u odnosu na protivnike podjednako su došle do izražaja u subotu na Drosini i u utorak na Rujevici, konačni ishod nije bio isti isključivo zahvaljujući nešto staloženijim reakcijama riječkih igrača u svom i protivničkom šesnaestercu.


»Rijeka« je protiv »Istre 1961« i »Osijeka« kroz igru stvorila više prilika nego u svih osam preostalih prvenstvenih utakmica ovoga proljeća, ali je golem psihološki teret ostavio traga na igračima, koji su iste promašivali u situacijama iz kojih su ove sezone lakoćom postizali pogotke.


Nije slučajno… Za razliku od većine njegovih igrača, trener »bijelih« Matjaž Kek zna kako se osvajaju naslovi prvaka. Da bi »Rijeka« ove sezone prvi put u povijesti postala prvak države, Kek ne mora povećati broj pucačkih treninga, nego zajedničkih večera.


Navijači »Rijeke« jednako teško proživljavaju psihološki iznimno iscrpljujuću borbu za naslov prvaka. Išibani nekim bolnim iskustvima iz prošlosti, počeli su se poslije subotnjega pulskoga remija pribojavati nekog novog prokletstva pa su se mnogi još i u noći s utorka na srijedu, unatoč olakšavajućoj pobjedi nad »Osijekom« i povećanju bodovne prednosti nad »Dinamom«, budili u znoju i nedoumici pokušavajući razabrati san od jave. Valja ih razumijeti.


Uz neke rijetke iznimke, uspjesi njihova voljena kluba uglavnom su bili sazdani na nekim povijesnim neuspjesima, nepravdama i tragedijama. Pokradeni u Madridu protiv »Reala« (1984.), pokradeni u Beogradu protiv »Hajduka« (1987.), pokradeni na Kantridi protiv »Osijeka« (1999.)…


Navijači »Rijeke« godinama su već navikli na život na marginama. Baš poput glavnih likova u sjajnoj drami Maksima Gorkog »Na dnu«, siromaha kojima se sudbine isprepliću u blijedom i opskurnom prenoćištu na obali rijeke. Ti društveni marginalci, iako životare zaboravljeni od društva, ne zaboravljaju na neka temeljna ljudska pitanja i još uvijek snivaju snove o boljem sutra… Baš kao i navijači kluba u gradu na obalama Rječine. Ima, međutim, jedan veliki »ali«.


Riječka nogometna drama, za razliku od one Maksima Gorkog, zaslužuje »happy end«. Došlo je vrijeme da nogometna Rijeka konačno počne mijenjati gard, mentalitet i navike. I poslije velike pobjede nad »Osijekom« ponosno kaže: Osam! Kako to gordo zvuči…