Na ovim izoliranim otocima, gdje žive potomci slavnih Vikinga, nitko se previše ne uzbuđuje. Svi se samo ljubazno smješkaju. Možda i zbog toga što žive u zemlji s najmanje nezaposlenih u Europi i visokim standardima
TORSHAVN Denis, Dule, Helena, Mateo i Dino. Armadina petorka iz Ike, Viškova, Brguda, Turnića i Krnjeva, koja je stigla još u srijedu u Torshavn nakon točno 48 sati provedenih na putu (18 autom do Danske i 30 brodom do Torshavna), srušila je jedan rekord. Navijači »Rijeke« nikada, barem otkada je Armade, nisu u svojem aranžmanu prevalili više kilometara da bi bodrili svoj klub!
– Zar Harkiv nije bio dalje? – upitao se Denis Povh, inače dugogodišnji tajnik Kluba navijača »Armada« misleći na »Rijekino« gostovanje iz 2009. godine kod »Metalista«.
Nije! Taj ukrajinski grad udaljen je 1707 kilometara zračne linije od Rijeke (2120 km cestom), a Torshavn 2302 kilometara. Istina, Harkiv je najistočnija Armadina destinacija, a Torshavn je postao najsjevernija, najzapadnija i najudaljenija.
– I jedina na koju smo došli nakon što smo gotovo dva dana krstarili brodom! Ne računamo na putovanja trajektom prema Malti ili preko kanala u Englesku – podsjeća Helena, danas profesorica u školi, a nekada klinka s »Rijekinim« obilježjima kojoj su se svi čudili na zapadu. Krajem 80-ih godina kada je Armada bila na svojim počecima nije bilo baš tako često vidjeti pod satom pripadnice ljepšega spola. Helena je zajedno s Duletom, kojega Opatijci i Brgujci poznaju i kao kvalitetnog mesara (nikako si ne može objasniti zbog čega trener »bijelih« Matjaž Kek zaobilazi njegovu mesnicu na opatijskoj tržnici i gotovo svakodnevno posjećuje obližnju ribarnicu), činila otprilike polovicu navijača »Rijeke« na Cipru kada su »bijeli« gostovali kod »Omonije« prije devet godina.
Nije u pitanju neko pretjerivanje ili veličanje već, tvrde pouzdani svjedoci, živa istina. Igrači »Rijeke« smješteni su u jedinom hotelu s četiri zvjezdice u Torshavnu na periferiji grada, zapravo uzvisini što dominira nad mjestom. Nedaleko hotela slobodno pasu ovce i konji. Jednom konju klupski ekonom Rustem Gashi doslovno je spasio život. Naime, jadno blago je s obje zadnje noge zaglavilo između dvije stijene, pokušavalo se osloboditi ritajući se, no pritom je na nekoliko mjesta došlo do krvarenja i umornoj životinji prijetilo je ono najgore. Gashi je skočio sa svojega balkona, na sebi svojstven način umirio životinju i uspio je podići te izvući iz nevolje.
Fanatizam
– Tada nas je, ako se dobro sjećam, bilo petero. Ali, ipak je bilo lakše doći do Cipra nego do Farskih otoka – nastavlja Helena i dodaje kako se u Torshavnu očekuje i treći od onih pet fanatika koji su bili na Cipru.
– Išlo bi na Farske otoke i više navijača, ali problem je što je bilo premalo vremena za organizaciju putovanja. Neki su uspjeli doći do avionske karte, ali ona je preskupa, stoji oko tisuću eura. Mi smo kombinirali prijevoz automobilom i brodom. Morali smo žuriti prema Danskoj, na brod za Farske otoke jer idući kreće tek za tjedan dana, što znači da bi nam sav uloženi trud propao – objašnjava Denis.
Nerado su govorili o cijenama svojega putovanja, jer ispada da se žale, a kada je »Rijeka« u pitanju onda nitko od njih ne žali ni vrijeme, ni novac. Ipak su pristali podijeliti troškovnik s javnosti. Povratna karta za brod je 330 eura po osobi, potrošilo se nešto i tijekom vožnje automobilom (ostao je u Danskoj) od Rijeke do Hirshtalla. Računaju da će ih ova avantura stajati barem 600 eura po glavi. Tu, naravno, treba uračunati i visoke cijene smještaja, »klope i cuge« na Farskim otocima.
Dvokrevetna soba u hotelu s tri zvjezdice s doručkom stoji 1.900 kruna (otprilike jednako toliko kuna). Hostel je bitno jeftiniji, noćenje je oko 300 k(r)una. Piva (tri dl) u pubu stoji od 30 do 50 k(r)una, kava od 25 do 40 k(r)una, hamburger s pofmrijem oko 50, a pizza između 80 i 100 k(r)una.
Varate se ako mislite da se možete jeftinije hraniti u supermarketima. »Pinka« kruha je od 20 k(r)una na gore, jogurt desetak k(r)una, baš kao i boca od pola litre obične vode! Sve to je, naravno, prilagođeno visokim primanjima stanovnika Farskih otoka. Najniža plaća je oko 25.000 k(r)una.
Na Farskim otocima kriminala praktički nema. Tu i tamo netko pretjera s alkoholom. Uostalom, sve govori podatak da je jučerašnju utakmicu osiguravao – jedan policajac i 20-ak redara! Apsolutno svi se pridržavaju prometnih propisa. Ipak prije nekoliko godina na Ovčijim otocima dogodio se zločin koji je zgrozio cijelu zemlju, a za koji je zaslužan »Croat« – Milan Kolovrat. Stigao je na Farske otoke u potrazi za poslom, zaposlio se kao ribar, a 2012. godine osuđen je na 14 godina zatvora za ubojstvo supruga svoje ljubavnice. Tijelo nesretnika nikada nisu našli, navodno je bačeno niz visoke klisure u more. To je posljednje ubojstvo na Farskim otocima i prvo nakon 20 godina. Inače, na Farskim otocima postoji samo desetak ćelija i to za pritvor. Duže kazne odslužuju se kaznionici u Danskoj.
Paradoks
Da je Helena profesorica povijesti u osnovnoj školu u Torshavnu, a ne u Hrvatskoj, imala bi plaću od 35 tisuća k(r)una i sigurno bi si mogla priuštiti barem jednom na mjesec večeru u restoranu Aarstova smještenom u luci, u starom dijelu Torshavna između brojnih kućeraka s travnatim krovom.
U ponudi je samo lokalna kuhinja (ne i mladi galebovi koji su jedan od specijaliteta), riba i janjetina. Ukusno, ali za hrvatski džep ipak preskupo. Janjeći but za tri osobe s prilogom 750 k(r)una! Riblja juha 130 k(r)una, steak s pomfritom 250 k(r)una.
Dečki i cura iz Armade morali su se zadovoljiti jednim od neizbježnih lanaca fast foodova koji su stigli i na Farske otoke. Doduše, »fast food« u Torshavnu baš i ne funkcionira onako kako to sugerira taj naziv. Teško je dobiti hamburger ispod 10-15 minuta čekanja.
Nikome, ali ama baš nikome, na otocima se ne žuri. Sve je »slow«, osim – vremena. U jednom trenutku je sunce i ugodnih 15-16 stupnjeva, a u drugom hladan vjetar donese oblake, slabašnu kišicu te spusti temperaturu za pet, šest stupnjeva (ljeti temperature rijetko dosežu 20 stupnjeva, zimi su rijetko ispod 2-3 stupnja).
Sve to, dojam je, nikoga na ovim izoliranim sjevernoatlantskim otocima, gdje žive potomci slavnih Vikinga, previše ne uzbuđuje. Život na Farskim otocima ide dalje nekim svojim ritmom. Svi se samo ljubazno smješkaju.
Možda i zbog toga što žive u zemlji s najmanje nezaposlenih u Europi (oko 3 posto) i visokim socijalnim standardima. Zdravstvo, školstvo, javni prijevoz… su praktički besplatni i svima lako dostupni.
Posljednjih dana u Torshavnu žurili su jedino Hrvati. Paradoksalno, vratiti se u zemlju s visokom stopom nezaposlenosti gdje ništa više nije besplatno i gdje odavno više nikome nije do smijeha…
