RIJEKA Prije svega moramo biti ponosni jer ovo što su ovi dečki napravili to je epohalni uspjeh, to je nešto čega vjerojatno niti mi, a niti oni sami, u ovom trenutku nisu svjesni. Koliko je ovo velik i važan rezultat postat će jasno tek kada se emocije nakon ovog finala stišaju, tek tada će nam svima zajedno biti jasno što su ovi dečki u Rusiji napravili za hrvatsku državu i hrvatski sport. Povrh svega uspjeli su ujediniti sve navijačke skupine, s svi vrlo dobro znamo kakvih je tu problema bilo, čitav hrvatski narod bio je ponosan, radostan, sretan. A za to su zaslužni upravo naši nogometaši.

U Moskvi je jučer bilo puno visokih hrvatskih dužnosnika, bilo ih je i na prijašnjim utakmicama, i način na koji su se naši nogometaši ponašali, kako su igrali, koliko su se žrtvovali jedan za drugoga i za momčad i što su na kraju napravili, svima njima morala bi biti misao vodilja. I ne samo ljudima koji vode ovu državu. Ugledajmo se na ove dečke, i svima nama tada će biti puno bolje. O promociji Hrvatske ne treba niti govoriti. Čitav svijet jučer je gledao utakmicu, a velika većina gledatelja je navijala za Hrvatsku. I kod svih je vjerojatno ostao onaj mali žal zbog poraza jer finala Svjetskog nogometnog prvenstva vjerojatno se ne igraju svaki dan.

S obzirom na igru bili smo potpuno ravnopravni Francuzima, ne da smo bili ravnopravni, bili smo bolji u svim segmentima igre, osim u onom u nogometu najvažnijem – golovima. Odigrali smo najbolje prvo poluvrijeme na ovom turniru, izvanredno smo otvorili utakmicu, davali ritam i kontrolirali igru u prvom dijelu. Na žalost, Francuzi su zabili dva gola da vjerojatno niti sami ne znaju kako. Ta sraeća što je u nekim djelovima prvenstva bila na našoj strani sada nam je okrenula leđa, a u nogometu su to itekako bitne sitnice. Francuzi su imali malo više sreće od nas i na kraju im treba čestitati na osvajanju titule.

Dva su trenutka odredila pobjednika. Drugi i treći pogodak. U prvom smo se poluvremenu vratili i onda nam se dogodio taj VAR i to je psihološki sigurno djelovalo pogubno po momčad budući da su Francuzi vodili 2:1, a da nisu imali niti jednu prigodu. I u drugom dijelu smo super zaigrali i onda se dogodi treći pogodak. Nakon toga bilo je zaista teško očekivati da se možemo vratiti. Pokušavali smo, ali bila je to nemoguća misija.

Emocije se sada miješaju, igrači se osjećaju kao da su izgubili, a taj osjećaj će nestati tek kada zaista postanu svjesni koliko su veliku stvar napravili i koliko su dobar turnir odigrali. Ispisali su povijest i hrvatskog i svjetskog nogometa. I kada emocije dođu na svoje postat će svjesni kakav enorman uspjeh su napravili za hrvatski sport i za hrvatsku državu.

I za kraj. Apsolutno zasluženo Zlatna lopta našla se u rukama Luke Modrića. Nismo osvojili prvo mjesto, a Luka je proglašen najboljim igračem, što samo potvrđuje koliko je dobro odigrao ovaj turnir i još jednom dokazao da je riječ o najboljem igraču u povijesti hrvatskog nogometa. A kada je dobivao trofej za najboljeg igrača, što je nogometni vrh, na njegovom licu nije bilo nimalo veselja. Sve svoje trofeje u karijeri Luka bi u tom trenutku mijenjao za onaj prvaka. E ta slika još je jedan dokaz kolliko im je bilo stalo i koliko su žrtve podnijeli da bi došli do ovog rezultata. Ljudi, budimo ponosni na Luku, ali i na čitavu reprezentaciju zajedno sa našim stručnim stožerom.

Bravo, dečki!