Prvaci s pokrićem

VELIKI RAZGOVOR S DAMIROM MIŠKOVIĆEM Želim na Rujevici čuti himnu Lige prvaka

Ivan Volarić

Ponos roditelja – Anna, Damir, Snježana i Matea Mišković na obali jezera Lugano

Ponos roditelja – Anna, Damir, Snježana i Matea Mišković na obali jezera Lugano

Mnogi su govorili "ne možete osvojiti naslov i nikad ga nećete osvojiti". Naš put da šutimo, radimo i opet šutimo se pokazao kao pravi put. To je moj moto i u životu. Treba puno raditi i ne treba se baviti glupostima, pričama koje kolaju okolo. Bog te na kraju nagradi za tvoj rad. Tako je meni bilo i u životu, a sada se to potvrdilo i u sportu. To je jedini ispravan put



RIJEKA – Otprilike pola sata nakon što je sudac Ante Vučemilović označio kraj ogleda »Rijeke« i »Cibalije«, a travnjak postao poprištem slavlja navijača i igrača »Rijeke«, te trenera »Rijeke«, Rujevicom je počelo odjekivati: Miško, Miško! Ne, nije se skandiralo veznjaku »bijelih« Josipu Mišiću, iako je to nedvojeno zaslužilo, već zazivalo predsjednika Damira Miškovića o čijoj zaslužnosti osvajanja prve, povijesne titule bespredmetno je raspravljati. Čelni klupski čovjek se, međutim, u trenucima dok su Rijeka i okolica slavili prvake, nalazio petstotinjak kilometara zapadnije – u Švicarskoj. Obitelj Mišković je u jednom od hotelskih restorana u Luganu nazdravljala velikoj pobjedi »Rijeke«, ali i diplomama Damirovih kćeri, Anne i Matee.


– Noć je bila zbilja kratka… – započeo je Mišković. – Poklopila se utakmica sa značajnim događajem za našu obitelj, obje kćeri su diplomirale u Švicarskoj, imale su promociju. Gledali smo utakmicu na tabletu tijekom obiteljske proslave. Cijela obitelj je uživala i normalno je da dođe do emotivnog pražnjenja nakon svega toga što nam se dogodilo u kratko vrijeme.


Emotivno pražnjenje


Anna i Matea diplomirale su na sveučilištu Franklin u Luganu, smjer Međunarodni menadžment i marketing. Damir je nerijetko zbog svojih poslovnih obveza propuštao neke važne trenutke u njihovim životima, ovoga puta je odlučio s njima podijeliti sreću, iako je sasvim sigurno jedan dio njegova srca bio negdje na Rujevici i Gatu Karoline Riječke.




– Meni je u životu obitelj na prvom mjestu. Međutim, ionako prava proslava naslova prvaka slijedi u subotu u Zagrebu. Onda se dijeli pokal i to sigurno neću propustiti!


Tri generacije Miškovića...


Tri generacije Miškovića…



Što vam je prošlo kroz glavu u onom trenutku kada je sudac Vučemilović označio kraj utakmice i kada je postalo jasno da je »Rijeka« i matematički osigurala naslov prvaka?


– Recimo da je nakon prvoga poluvremena već sve praktički bilo riješeno. Nisam dočekao kraj na način da sam bio u iščekivanju. Emocije su proradile nakon prvoga gola, već tada smo se počeli slaviti tako da smo u hotelu umjesto večere imali veliko slavlje. Svi su se oko nas čudili što gledamo u tablet i slavimo golove. Na kraju su i konobari i ljudi oko nas došli navijati zajedno s nama. Podijelili smo nekoliko šalova i dresova, te napravili navijačku atmosferu u restoranu.


Idemo


Unatoč tome što ste slavili u okruženju najmilijih, sigurno ste u tim trenucima poželjeli osjetiti barem dio atmosfere koja je vlada po gradskim ulicama?


– Da su Lugano i Rijeka bliže vjerojatno bih se barem na neko vrijeme pridružio slavlju, ali to nije bilo moguće. Proslavit ćemo zato naslov u subotu svi zajedno. Sada smo se već naučili kako slaviti! Poslije utakmice u Zagrebu donijet ćemo pokal u grad i proslaviti na obali još jednom naslov prvaka.



Vjerojatno je do vas stiglo puno poruka, čestitki… Je li vas neka posebno obradovala?


– Da budem iskren, dobio sam jako puno poruka, a najdraža mi je bila od Deana Šćulca kada mi je rekao: Kompa, došli smo do vrha!



A onda slijedi finale Kupa i možda novi pokal u klupskoj trofejnoj vitrini?


– Sigurno da se nećemo opustiti nakon osvajanja titule. Već razmišljamo o utakmicama koje su pred nama. Razgovarali smo jutro nakon osvajanja naslova i nema opuštanja, definitivno idemo i po drugi trofej.


Kada ste prije pet godina preuzeli klub, osvajanje naslova prvaka bio je jedan od vaših sportskih strateških ciljeva kojega ste sada ispunili unatoč brojnim skepticima i crnim slutnjama?


– Ne znam zbog čega, ali na naše najave da ćemo pokušati osvojiti naslov pojavilo se dosta negative. Mnogi su govorili »ne možete osvojiti naslov i nikad ga nećete osvojiti«. Naš put da šutimo, radimo i opet šutimo se pokazao kao pravi put. To je moj moto i u životu. Treba puno raditi i ne treba se baviti glupostima, pričama koje kolaju okolo. Bog te na kraju nagradi za tvoj rad. Tako je meni bilo i u životu, a sada se to potvrdilo i u sportu. To je jedini ispravan put. Od pričanja nema nikakve koristi. »Rijeka« je dobar putokaz svim klubovima da vide kako treba naporno raditi i da trebaju poboljšati svoju infrastrukturu, a onda će rezultat doći kao nagrada za sve to.


»Rijeka« se ovom pobjedom nametnula kao jedan od lidera u hrvatskom klupskom nogometu, kao klub koji je pokazao da se može nešto napraviti na drugi način?


– Kao što sam rekao, treba puno raditi i naravno ulagati. Pokazali smo da se može nešto napraviti i s manje novaca, ali pod uvjetom da vjeruješ u to što radiš. Međutim, baš svi moraju u to vjerovati. Ako jedan kotačić od svega toga ne radi na željeni način, nećeš doći do glavnog cilja. Nama se poklopila želja svih ljudi koji rade u »Rijeci«, pa i onih koji nažalost nisu više s nama. Siguran sam da su ljudi poput pokojnog Roberta Komena negdje na onom svijetu ponosni na to što smo uspjeli napraviti.


Zajedno smo Rijeka


Ma koliko u jednom trenutku djelovala izlizana parola »Zajedno smo Rijeka«, čini se da je ovoga proljeća zaživjela u punom smislu tih riječi?


– Definitivno! I to je jedini način za dolazak do uspjeha. Jedan čovjek ne može ništa sam. Nadam se da će ova parola uskoro zaživjeti i u cijelom hrvatskom društvu, da ćemo uskoro nailaziti na poruke: »Zajedno smo Hrvatska«! Ovo je naša zemlja, mala, ali jedina koju imamo i moramo se svi staviti u službu Hrvatske. Ako je mogla »Rijeka«, ne znam zašto ne bi mogla Hrvatska.



Neminovan je odlazak dijela ponajboljih igrača ovoga ljeta?


– Bio bih najsretniji kada bih mogao zadržati sve igrače do kraja ljeta, odnosno dok ne vidimo hoćemo li se uspjeti plasirati u skupnu fazu Lige prvaka. Međutim, igrači moraju zarađivati, oni žive od nogometa, uostalom, mi imamo jasan dogovor s njima kod dolaska, kada i ako dođe do ponude s kojom ćemo biti zadovoljni i mi i oni, doći će do transfera. Juričić i Mance su plaćeni za to da traže i dovedu zamjene za one koji su otišli. Zajedno s Kekom do sada su pokazali da to rade odlično i ne sumnjam da će opet naći prave, karakterne igrače kao zamjene za one koji će otići – kaže Mišković.



Za vašeg predsjedničkog mandata osvojili ste Kup, Superkup i prvenstvo, dvaput se momčad plasirala u skupine Europske lige. Što u rezultatskom smislu očekujete od momčadi u idućim sezonama?


– Prvo moramo sačekati da sezona završi i da se slegnu dojmovi. Prirodno je da u sportu želiš uvijek napraviti nešto više. Međutim, ne zavisi to samo o meni i klubu, već i o sreći ili spletu nekih okolnosti. Vjerujem da će »Rijeka« barem pokušati ostati na ovoj razini, ako ne uspije biti i bolja zbog financijskih ograničenja. Mi ćemo dati sve od sebe da opet budemo jaki i konkurentni i u Hrvatskoj i Europi. I sami znate da u Europi puno toga ne možeš predvidjeti. Europa nije prvenstvo, odlučuju jedna ili dvije utakmice. Da ih je više ne bih imao straha, jer znam da bismo na duge staze prošli dalje. Ovako sve ovisi o jednoj utakmici i jako je teško nešto prognozirati. Može se dogoditi da prođeš, a ako ne uspijemo neće biti tragedija. Bitno je da pokušamo napraviti ono što svi priželjkujemo, da se na Rujevici čuje himna – Lige prvaka.


Izdašne nagrade


Svojevremeno ste igrače, kod ulaska u skupine Eeropske lige, izdašno nagradili tako što ste svu nagradu od plasmana podijelili među igračima i strukom. Sigurno ni ovoga puta neće izostati izdašna nagrada za osvojenu titulu?


– Nagrade su sastavni dio sporta i života. Kada u poslovnom svijetu napraviš dobar posao, onda dobiješ bonus. I igrači su pošteno zaslužili nagrade koje im pripadaju. Moramo, međutim misliti i na ljude koji rade u klubu, od generalnog direktora Vlade Čohara pa do radnika koji održavaju travnjak. Svi oni su dali svoj obol ovom uspjehu. Mene najviše veseli da svi oni rade s guštom, željom i ljubavlju po cijele dane, jer nije sve u novcu. Presretan sam što je dobar dio tih ljudi naučio raditi upravo na Rujevici. Učili su se uz »Rijeku«, te postali dio sistema u kojem svatko zna što treba raditi. Svi oni su dali sve od sebe da igračima i stožeru budu pravi servis. Ne smijemo zaboraviti navijače koji su nas pratili i bili uz nas kada mnogi nisu vjerovali da ćemo stići tamo gdje smo krenuli. Međutim, mi smo naš put zacrtali prije pet godina i slijepo smo ga slijedili. Nismo svakih nekoliko dana mijenjali naš smjer. Time smo pokazali da smo ozbiljni i da možemo nešto napraviti, da možemo ostvariti san mnogih generacija navijača »Rijeke«.


Na Rujevici je počela nicati sjeverna tribina čime će stadion dobiti dodatnu dimenziju, ali i zeleno svjetlo UEFA-e za igranje skupne faze Lige prvaka i Europske lige?


– Prije svega, mi smo imali problema već na Kantridi s uvjetima za igranje skupne faze Europske lige ili Lige prvaka. Imali smo problem preuskog travnjaka, neadekvatnih svlačionica… Stalno smo morali ljude iz UEFA-e uvjeravati u to kako investiramo u infrastrukturu, a oni su nam zauzvrat izlazili u susret. Rujevica je moderan stadion, međutim, za dodatni iskorak potrebna mu je još jedna tribina. Nismo željeli preuzimati dodatni rizik, krenuli smo na vrijeme u izgradnju tribine da nam se ne bi dogodilo da ne možemo pred svojim navijačima igrati skupnu fazu Europske lige ill Europske lige ako dođemo do nje. Nadam se da će radovi na izgradnji Rujevice biti gotovi do 1. kolovoza.


S obzirom na interes koji je vladao u posljednje vrijeme za domaće utakmice »Rijeke«, dvije tisuće mjesta više na tribinama dobro će doći iduće sezone u domaćem prvenstvu?


– Nadam se da će iduće sezone biti još više gledatelja, da će stadion biti pun kao što je bio pun u posljednjoj utakmici protiv »Cibalije«. Rijeka, kao klub i grad, još su jednom pokazali da se može navijati i bodriti svoj klub bez ograda i to na pet metara od igrača. Gdje se to još može vidjeti, osim u Engleskoj? Rijeka je još jednom s te strane pokazala da voli i zna uživati u nogometu bez ekscesa ili incidenata.


Ali, gledatelji su istekom utakmice s »Cibalijom« preskočili ograde i utrčali u travnjak?


– To je nešto drugo, to je bilo slavlje! Daj Bože da svake sezone tako bude nakon posljednje utakmice – poručio je Mišković.