Samozatajni perfekcionist

Trener rehabilitator “bijelih” Luka Brkljača: ‘Veliki je gušt raditi u Rijeci’

Ivan Volarić

Siguran u ssvoje znanje - Luka Brkljača / Foto Ivan VOLARIĆ

Siguran u ssvoje znanje - Luka Brkljača / Foto Ivan VOLARIĆ

Ne mogu opisati koliki je gušt raditi s ovim dečkima, ali i cijelim timom ljudi, od šefa, preko njegovih pomoćnika pa do fizioterapeuta – kaže oduševljeni Luka Brkljača



ALBUFEIRA – Većina navijača »Rijeke« dobro zna tko su pomoćni trener Danko Matrljan ili Vjeko Miletić, tko je trener vratara Mladen Žganjer, legendarni ekonom Rustem Gashi, tim menadžer Rade Ljepojević, kondicijski trener Ugo Maranza ili dr. Boban Dangubić. Međutim, vrlo mali broj njih može nešto reći o Luki Brkljači, treneru rehabilitatoru i vrlo važnoj karici u stručnom stožeru Matjaža Keka. Tko je Luka Brkljača?


– Rođen sam u Puli – započeo je najsamozatajniji član Kekova tima. – Imam još nekoliko ispita kako bi završio višu trenersku školu smjer opća fizička priprema. Radio sam deset godina u poliklinici Peharec, konkretnije u fitnes centru, sve vezano za rehabilitaciju sportaša. Nakon deset godina je došlo do zasićenja i odlučio sam napraviti iskorak. Budući da mi je ondašnja djevojka, a sada supruga, iz Rijeke (sin Duje je rođen u riječkom rodilištu prije dvije godine op.a) preselio sam u Rijeku. Inače, igrao sam nogomet u »Istri« u generaciji Stivena Rivića i Silvija Cavrića, međutim odabrao sam nakon juniorskog staža fakultet umjesto nogometa.


Volonter


Zanimljivo je da ste na početku svoje riječke epizode (ljeto 2015. godine), radili kao – volonter?




– Posebno mi je drago zbog toga. Imao sam čak neke druge ponude za posao, ali fizioterapeut Marin Polonijo preporučio me klupskoj liječnici Nataši Bakarčić. Bio sam na razgovoru i počeo sam raditi volonterski za drugu momčad »Rijeke«. Nikome, zapravo, nije bilo jasno koja je moja uloga trenera-rehabilitatora, a ja sam pokušao objasniti da sam spona između fizioterapeuta i kondicijskog trenera. Ja sam uz igrača od početka ozljede pa do njegova povratka na teren. Moram reći da su tada i neki drugi stručnjaci volontirali u klubu pa sam rekao da sam i ja, iz kolegijalnosti prema drugima, spreman volontirati jer sam siguran u sebe da ću uspjeti.


Uloga trenera rehabilitatora je u hrvatskom nogometu prilično nepoznata?


– Danas fizioterapeuti i kondicijski trener puno ulažu u sebe i odrađuju dijelom i trenerski posao. Imao sam sreću da sam radio kod dr. Peharca. Od njega sam puno naučio i zbog toga sam mu jako zahvalan.


Manje ozljeda


Činjenice govore da je u posljednje dvije godine osjetno smanjen broj ozljeda i skraćen period oporavka nogometaša »Rijeke« nakon ozljeda?


– Nisam čovjek koji voli davati intervuje, koji voli pričati. Medijska scena u prvom redu pripada igračima, a svi smo mi tu zbog njih. O našem i mojem radu govore rezulati, a oni za sada pokazuju da sam na pravom putu i da je dobro ono što radim. Koliko god sam imao sreće što sam učio radeći uz dr. Peharca toliko sada imam sreće da sam došao u sređenu sredinu. Ne mogu opisati riječima koliki je gušt raditi s ovim dečkima, s osmijehom dolazim na posao svaki dan, gušt je surađivati sa cijelim timom ljudi, od šefa preko njegovih pomoćnika pa do fizioterapeuta.



Surađivali ste i s nekadašnjim pulskim boksačkim šampionom Stipom Drvišom?


– Pomogao sam mu u sklopu rehabilitacije, ali mi smo u prvom redu dugogodišnji prijatelji i poznajemo se od malih nogu. Bili smo svakodnevno skupa. Sada sam kondicijski trener našem borcu Mladenu Kujundžiću, a sa Stipom sam radio kada je imao ozlijeđeno koljeno – rekao je Luka.



Matjaž Kek je zahtjevan »šef«?


– Kada sam dolazio u »Rijeku« svi su mi pričali o Keku, a ja mogu reći da je Kek za Peharca mala beba.


Je li to kompliment ili…?


– Želim reći da sam navikao i volim da je u radu prisutna velika disciplina. Inače sam perfekcionist i volim da je red i tišina kada se radi. Mogu shvatiti da Kekov način rada nekome ne odgovara, ali meni iskreno jako paše.