Vrijedni ofenzivni veznjak Rijeke

Tibor Halilović uvjeren da Rijeka opet ima momčad za velike ciljeve. Otkrio i tko je njegov uzor

Denis Frančišković

SLAVLJE NA POLJUDU - Tibor Halilović / Snimio Roni BRMALJ

SLAVLJE NA POLJUDU - Tibor Halilović / Snimio Roni BRMALJ

Rožman je od početka krenuo s nadogradnjom igre i ofenzivnim stvarima tako da je ispalo jedno vrijeme kao da smo zaboravili igrati obranu. Sad kad smo već duže vrijeme zajedno, opet to počinje sve bolje funkcionirati. Svatko mora prihvatiti svoju ulogu - kaže Halilović



RIJEKA  Nogometaši Rijeke nakon vrijedne pobjede na Poljudu i dana rekuperacije, dobili su jučer slobodan dan. Neki su to iskoristili za odlazak kućama, neki uživali u čarima prvih dana prosinca na Kvarneru. Tibor Halilović, jedna od ključnih figura pobjede nad Hajdukom, ujedno i strijelac, htio je poput kolonije suigrača put metropole, no…


– Ostao sam u Rijeci jer nisam stigao promijeniti gume, a pao je snijeg, ha, ha… Nisam htio riskirati – kaže Tibor. – Slavlje? Dug je bio put od Splita pa nije bilo prevelikog slavlja. Naravno, bilo ga je u svlačionici i autobusu, a nakon toga dobili smo slobodno. Moramo se vratiti u normalu… Čestitke? Bilo ih je puno. Poslije takvih utakmica i pobjeda javljaju se i oni s kojima se ne čuješ baš često. Još kad si iz Zagreba, onda je svima drago kad se zabije Hajduku…


U vraćanju filma na poljudsku priču pamti se Rijekina kompaktnost. Strpljivo i pametno odigran derbi. I pravovremeni udarci za protivnika…




– Taktički smo odigrali jako dobro, bilo je sve dobro smišljeno za Hajduk. Opet je na kraju najvažnija naša provedba na terenu. Znali smo da će Hajduk na početku krenuti silovito, pogotovo 15, 20 minuta. Istina, bilo je i malo sreće s te dvije stative, no kad smo prodisali njihova igra je splasnula. Nije moglo ispasti bolje nego zabiti gol uoči odlaska na odmor.


U drugom poluvremenu Rijeka je izgledala još bolje nego u prvih 45 minuta.


– Dogovorili smo da se ne povlačimo, da i dalje nastavimo u istom ritmu. Splićani su imali posjed, ali ništa opasnije za nas nije se događalo. Najopasniji je bio taj Jairov udarac glavom. Mi smo znali da će opet dočekati našu priliku iz tranzicije i polukontre jer je Hajduk morao ganjati rezultat. Bekovi su im jako visoko stajali i mi smo to jako dobro rezultatski iskoristili. I prije bakljade imali smo dobru šansu da odemo na 2:0.



»Kao gradonačelnik Rijeke i kao Riječanin moram reagirati na Torcidino nacionalističko vrijeđanje Rijeke u Splitu 1. prosinca 2019., na dan derbija između NK Rijeke i NK Hajduka.Na splitskim su ulicama vrijeđali moj grad i građane moga grada. Ne želim šutke prijeći preko toga.Rijeci su vikali da je šugavi grad, a Riječane prozivali po nacionalnoj osnovi.Ne dozvoljavam da nas se vrijeđa po bilo kojoj osnovi. Ne dozvoljavam da se govor mržnje upućuje prema bilo kojem pripadniku bilo koje nacionalne manjine koja čini sastavni dio Rijeke.I smatram da trebamo prestati s pomirljivim objašnjenjima kako je riječ o grupici izgrednika, kako je to izolirani incident kojeg treba promatrati kao dio kolorita nogometnih navijačkih skupina.Dosta je takvih objašnjenja koja samo daju legitimitet nacionalizmu, nekim novim svastikama po stadionima i zazivaju ponovno prebrojavanje krvnih zrnaca.Rijeka je multinacionalan grad i ponosni smo na to. Ponosni smo na bogatstvo naše različitosti u kojoj živimo zajedno, koju dišemo zajedno, u kojoj dijelimo i dobro i manje dobro, u kojoj učimo jedni od drugih, rastemo zajedno, stvaramo zajedno nove vrijednosti.Mi smo Riječani, ne brojimo krvna zrnca, ne vrednujemo nacionalnost ispred ljudskosti, već upravo suprotno. I ponosni smo na to.Žao mi je onih koji to ne mogu ili ne žele razumjeti. No, na uvrede nećemo šutjeti.Šutnja je ovu zemlju dovela do toga da je očito normalno u Splitu razbiti automobil s riječkim registarskim oznakama, da je normalno riječkoj djeci u Splitu osigurati policijsku pratnju ako je Torcida na ulicama, da je normalno u Splitu reći Riječanima kako nas treba na vrbe.Srbi, Talijani, Bošnjaci, Albanci, Romi, Česi… i mnogi drugi, bogatstvo su Rijeke kao pripadnici nacionalnih manjina koje poštujemo. Smatramo ih građanima našeg grada, a ja ne dozvoljavam da se građane Rijeke vrijeđa.I zato mi je dosta šutnje. Dosta mi je uvijene pristojnosti u kojoj uporno nacionaliste zovemo izgrednicima.Znam da u Splitu ima puno sjajni ljudi kojima se smučilo to što su u nedjelju slušali na ulicama svog grada, neki su to jasno i glasno rekli.Očekujem stoga, da se jasno i glasno od strane policije i sudstva osudi i sankcionira to nacionalističko urlanje posred Splita koje je uvrijedilo naš grad i koje odavno nema nikakve veze s nogometom.Također očekujem javnu osudu od strane gradonačelnika Splita, ali i svih ostalih osoba koje su dužne reagirati na govor mržnje i raspirivanje nacionalne mržnje«, stoji u reagiranju riječkog gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela.


Usklađenost linija


Posebno je bila dojmljiva usklađenost riječkih linija, ono što je nedostajalo u većini prethodnih utakmica.


– Mislim da smo pokazali kvalitetu u svakom segmentu i liniji. Kad se sve to uskladi, to može jako dobro izgledati. Posebno mislim da imamo jaku kvalitetu kad krenemo u napad i brzo ga razvijamo. Jedino protiv Dinama nam se dogodilo da nismo zabili. Momčad nam je kvalitetna i šteta to ne iskoristiti. Na ovom dobrom rezultatu treba raditi dalje, još više nadograđivati igru. Sad imamo dvije domaće utakmice s Istrom i Varaždinom i sve bi još mogli dignuti na jednu jaku lijepu razinu.


Protiv Hajduka pokazalo se da Rijeka nije zaboravila igrati obranu. Tu je možda i bio ključ uspjeha. Splićani nisu imali ideju kako probiti čvrsti blok, a u napadu su ostavljali puno slobodnog prostora.


– Imamo dosta iskusnih igrača i igrača koji su dosta toga prošli po drugim klubovima. Već kod Bišćana bili smo dosta uigrani, djelovali kompaktno kao što smo sada. Rožman je od početka krenuo s nadogradnjom igre i ofenzivnim stvarima tako da je ispalo jedno vrijeme kao da smo zaboravili igrati obranu. Sad kad smo već duže vrijeme zajedno, opet to počinje sve bolje funkcionirati. Svatko mora prihvatiti svoju ulogu. Moja je ona zadnjeg veznog i cilj je u napadu donositi neku novu energiju i rješenja te pridodati se ostatku napada.


S dolaskom Simona Rožmana došle su i nove ideje i pogledi na nogomet. Što se promijenilo u ulozi Halilovića?


– Svaki igrač mora sam prepoznati neku kvalitetu koju ima. Mislim da su i Bišćan i Rožman prepoznali da mogu biti dobar u tranziciji, pogotovo kad imamo posjed. Mogu biti taj koji će brzo prebaciti težište iz naše obrane na protivničku polovicu. Mogu pomoći i samom napadu, nekad udarcem, nekad dobrim pasom… Nekome je možda teško proći kroz sredinu, ali kad stalno to igraš, dobiješ i taj osjećaj. Vjerujem da mogu pomoći dosta sa stvaranjem viška u sredini. Tu se dobro osjećam, pogotovo kad akcija krene iz drugog plana.



Halilović je na Rujevicu došao gotovo prije godinu dana, u zimskom prijelaznom roku iz Wisle Krakow. Prije toga je igrao za drugu momčad Dinama i Lokomotivu.– U klubu mi je jako dobro, zadovoljan sam. A ovako izvan terena uvijek se nađe vremena, ali ne idemo baš toliko puno van. Družim se sa suigračima. Izađemo na kavu ili večeru i sve u svemu jako je lijepo. Dosta nas je Zagrepčana? Istina, zato se lako možemo dogovoriti, ha, ha… Dosta nas se zna i od ranije te stvarno mogu reći sve najbolje o dečkima – kaže Halilović.


Opreznije s modrima


Halilović je u Jadranskom derbiju djelovao najbolje u riječkim redovima i u prvom poluvremenu kad momčad nije izgledala baš najbolje. Puno energije, sitnih koraka, okreta, proigravanja… Baš onako što se traži od ofenzivnog veznjaka koji djeluje iz zadnjeg plana.


– Kad igramo s dva zadnja vezna, onda su obično kraj mene Capan ili Lepinjica koji su više defenzivni. Moja pozicija je više vezana uz »osmicu«, no u današnjem modernom nogometu mora se igrati u oba smjera. Uzor? Naravno, želim izgraditi neki svoj stil, ali dok sam nogometno odrastao najviše sam gledao neke poteze Inieste i neke njegove okrete. Oni su više igrali u sustavu 4-3-3, tako da je to sve malo drugačije. Naravno, jako je teško doći na tu razinu. Nije loše imati i nekoga koga bi iskopirao ako ti odgovara taj stil igre. Kad je bio mojih godina, on je bio na vrhunskoj razini.


I Halilovića, kao i sve u klubu, raduje sve bolja forma i uzlazna putanja Maxwella Acostyja. Franko Andrijašević sudjelovao je u svim akcijama god golova…


– Dobro je da imamo tu raznolikost. Još kad smo kompletni, osjećam da imamo širinu. Acosty dolazi do izražaja u ovoj situaciji kad smo u bloku, posebno njegova brzina. Jak je u duelu i njegova prodornost dobro dođe. To je jedan veliki plus za nas. O Franku ne treba previše pričati, njemu najviše odgovaraju takve situacije kad dolazi iz drugog plana. Imamo jako dobru momčad općenito, a kamoli prema naprijed.


»Bijeli« do kraja godine još igraju i s Dinamom u Makismiru u zaostalom susretu šestog kola. Teško je ovako nešto ponoviti u rezultatskom smislu, no na planu igre Rijeka ima obvezu više protiv »modrih«.


– Možda ovih naših 4:0 protiv Hajduka nije realno, ali niti Dinamovih 5:0 protiv nas. Naravno da svaki visoki poraz ružno izgleda, ali ne treba odmah padati u neku duboku depresiju. Mi smo na Poljudu pokazali da nas to nije baš jako poljuljalo. Nije lijepo niti u kvartu na terminu izgubiti 5:0, a kamoli na ovako velikim utakmicama. Možemo dobro odigrati protiv Dinama. I u tom porazu mi smo imali dvije, tri jako dobre šanse. Dinamo je naravno jako kvalitetna momčad, ali pokazali smo ranije da možemo protiv njih igrati. Naravno da ćemo sada biti puno oprezniji. Liga je iz godine u godinu jača i izjednačenija, koliko god to neki ne žele prihvatiti. Dobra je ta draž i rivalitet, i za igrače i gledatelje i za klubove. Optimist sam glede lige i Rijeke. Ima dosta negativosti, ali šira slika je puno bolja – zaključuje Halilović.