Idiličan kraj sezone

LUDA NOĆ… Mišković se naklonio navijačima, a Bišćan najavio novi susret na Korzu iduće sezone

Marko Cvijanović

Igrači Rijeke na balkonu Radio Rijeke/M. GRACIN

Igrači Rijeke na balkonu Radio Rijeke/M. GRACIN

Mogu samo reći da moja obitelj i ja, ali i svi mi koji radimo u Rijeci, nismo uvijek perfektni, ali nastojimo napraviti sve za ovaj grad i klub. Vjerujte u nas, dat ću sve od sebe da nastavimo u ovom ritmu. Iza nas je tek šest, sedam godina, a do sto ima još jako puno - poručio je Mišković.

RIJEKA  Korzo. Dvije godine poslije. Isti balkon. I pobjedničke pjesme. Doduše… i nešto drukčiji repertoar. O tonalitetima da i ne govorimo. Jedan od najpoznatijih slovenskih tenora, Aljaž Farasin, otpjevao je prije dvije godine na balkonu “Radio Rijeke” veličanstvenu ariju iz završnog čina opere “Turandot” u čast trofejne generacije nogometaša Rijeke koja je netom osvojila povijesni naslov prvaka Hrvatske. Farasinov Puccini i njegova uspješnica “Nessun dorma” zaorila se Korzom i na trenutak prekinula ciklus uobičajenih navijačkih koračnica i balada riječkih navijača koji su u transu slavili prvu titulu državnog prvaka.U prvim satima ovoga četvrtka na balkonu “Radio Rijeke” pjevali su nogometaši Rijeke koji su se taman vratili iz Pule gdje su u finalu hrvatskog Kupa svladali Dinamo i osvojili sedmi trofej od neovisnosti. Budući da je vožnja od Pule do Rijeke u velikoj mjeri “iscrpila” protagoniste velikog pulskog uspjeha, mikrofon u njihovim rukama “grčio” se od promuklosti i promašenih nota, ali nitko nije za to pretjerano mario. Pogotovo ne navijači koje je na kraju turbulentne sezone obasjalo Rabuzinovo sunce.Kolegi Robertu Ferlinu nije bilo teško prekinuti godišnji odbor da bi u svom “dvorištu” nastavio tradiciju i debelo iza ponoći najavio dolazak riječkih nogometaša koji su se u danu Norijade zabavljali kao da su na “maturalcu”. I istinski uživali. Rabuzinovo sunce zajedničkim su snagama visoko u zrak podigli Dario Župarić i Alexander Gorgon prije negoli se Korzom zaorilo: “Rabuzin, Rabuzin sunce je napravio, ono riječko je…”. Ubrzo se u podnožju balkona više ništa nije vidjelo od dima baklji niti išta čulo od gromoglasne pjesme razdraganih riječkih navijača i nogometaša, koji su se mijenjali za mikrofonom dijeleći svoje dojmove poslije velikog pulskog trijumfa. Zoran Kvržić, Dario Župarić, Simon Sluga, Andrej Prskalo, Ivan Lepinjica… Dočekali su svojih pet minuta. I neka su! Na red je stigao i predsjednik Damir Mišković, govor kojega je nakratko prekinuo “vapaj” igrača: “Dupla premija, dupla premija…” i gromoglasno skandiranje navijača: Kantrida! Kantrida! 

Za grad i klub




– A joj, a joj… Prestanite, koštat će me to… Bit će, bit će, polako… Trenutačno smo na Korzu, ali doći ćemo i do Kantride, ne sekirajte se. Radimo na tome i, ako Bog da, bit će i toga. Uspjeli smo u mnogo čemu, uspjet ćemo i ovaj put. Neki put ide malo lakše, neki put malo teže, ali borimo se da dođemo i do Kantride. Nadam se da ćemo uspjeti. Hvala svima, ovo je pobjeda grada Rijeke i navijača. Ne vjerujem da se ovo dogodilo, koliko sam god uvijek pozitivan. Ali… Da nije bilo onakvog navijanja, ne bismo uspjeli. I zato vas molim da u novoj sezonu budemo još bolji i grlatiji pa ćemo imati puno više bodova i zadovoljstva. Mogu samo reći da moja obitelj i ja, ali i svi mi koji radimo u Rijeci, nismo uvijek perfektni, ali nastojimo napraviti sve za ovaj grad i klub. Vjerujte u nas, dat ću sve od sebe da nastavimo u ovom ritmu. Iza nas je tek šest, sedam godina, a do sto ima još jako puno – poručio je Mišković.


Šteta je što su se igrači Rijeke malo pogubili u slavlju, ne uspijevajući zadržati dostojanstvo i suzdržati se od prostačkih budnica upućenih maksimirskom rivalu. U cijeloj priči simpatično može biti jedino to što su iste poveli Zagrepčani u riječkim redovima (!?), zbog čega je netko zaključio: “Kada se Purgeri najviše raduju pobjedi nad Dinamom, onda je to znak da smo napravili nešto veliko!”.


– Ajmo jednu za nas Purgere u Rijeci. Kako je dobroooo… – zapjevao je Petar Mamić improvizirani refren uspješnice “Novih fosila” koji je toliko neukusan da ga je bolje skrivati iza triju točkica. Svjestan koliko štetni mogu biti grijesi iz mladosti, trener “bijelih” Igor Bišćan znakovito je zavrtio glavom i slegnuo ramenima. Kao da je htio reći: “Godine čine svoje…” 


Majice


A on? On je skromno u kutu promatrao kako nogometna Rijeka “gori od slavlja”, ne želeći ni u jednom trenutku svojim igračima oduzeti niti zrno zasluga za veličanstven uspjeh na Drosini, iako je svima na Korzu bilo jasno da je upravo on najzaslužniji što je Rijeka u srijedu uspjela prekinuti izraženu dominaciju Dinama ove sezone i osvojiti trofej kojemu se nitko nije nadao. Do te mjere da su se mnogi čudili što su na ceremoniji dodjele pokala i medalja Riječani osvanuli u unaprijed tiskanim majicama na kojima je pisalo: Važ je naš! Na Rujevici su ipak vjerovali…Igor Bišćan više od svih. Čovjek koji je u Rijeku stigao na mala vrata koja je pažljivo odškrinuo i zaključao se iza njih u nekom svom svijetu. Daleko od Korza na kojem je u četvrtak bio prvi put, iako je od njegove inauguracije prošlo dugih osam mjeseci (!?). Daleko od navijača koji mu nisu bili skloni zbog jedne mladenačke geste. Daleko od teorija urota i zavjera. Daleko od očiju javnosti. Daleko od fanfara i lovorika. On se i u tim trenucima kolektivne euforije silno opirao Ferlinovim nastojanjima da mikrofon dopre do njegovih usta. Na kraju je ipak morao popustiti pod Župarićevom najavom: I sada… Tvorac ove lijepe priče. Igoooor Biiiišćaaan!– Bit ću kratak. Ovi dečki ovdje su pravi heroji. Cijelu sezonu bio sam ponosan na njih, sada i vi možete biti ponosni. Hvala vam na podršci i vidimo se iduće sezone!“Nitko ne spava, nitko ne spava… Nestani noći! Padajte zvijezde! U zoru ću pobijediti! Pobijedit ću! Pobijedit ću!”. Tako je to princ Calaf pjevao voljenoj Turandot u svim izvedbama Puccinijeva remek-djela. Igor Bišćan uspio je pobijediti unatoč svim nedaćama. Poslije trijumfa u Puli može mirno spavati…