Foto: V. KARUZA
Navijačima se jednostavno nije dalo otići s tribina, veliki dio njih ostao je na svojim mjestima i dugo nakon što je mračnim riječkim nebom odjeknuo slavljenički vatromet
RIJEKA Teško se sjetiti kada je na Rujevici vladala tako dobra atmosfera kao tijekom, uoči i nakon utakmice s »Osijekom«.
Za prvu veliku radost zaslužni su igrači »Slaven Belupa«.
Pobjednički pogodak Koprivničana burno se proslavio na tribinama, ali i prilazima stadionu. Upravo taj trenutak bio je pokazalo se kasnije izuzetno bitan da ozračje na tribinama proključa već od prvih minuta susreta.
Navijači su doslovce gurali bijele prema vodećem pogotku koji je stigao u 11. minuti. I nakon toga zapad i istok su zajednički puhali u riječka jedra, navijači su tražili drugi pogodak, želeći izbjeći eventualne šokove u samom finišu utakmice.
Strah je vrag! Riječki navijački puk navikao na nesklone obrate priželjkivao je da će druga lopta završiti u Maleničinoj mreži puno prije nego što je Franko Andrijašević iskoristio drugu najstrožu kaznu.
Tek nakon toga svima na stadionu je pao kamen sa srca, a to je bio znak za veliko slavlje koje se protegnulo dugo nakon utakmice.
Navijačima se jednostavno nije dalo otići s tribina, veliki dio njih ostao je na svojim mjestima i dugo nakon što je mračnim riječkim nebom odjeknuo slavljenički vatromet, a igrači prvi put otišli u svlačionicu.
Drugi put su otišli dobranih 20 minuta nakon utakmice. Jednostavno nisu mogli odbiti poziv svojih najvjernijih navijača koji su povicima »šampioni« dozvali svoje ljubimce na bis.
Armadino ludilo proteglo se na tribinama dugo nakon utakmice, a onda i razlilo po riječkim ulicama. Bilo je ovo jedna od onih večeri koje će onih nešto više od pet tisuća navijača dugo pamtiti.
Možda je to bila ona večer kada se skovao prvi, povijesni riječki naslov prvaka. »Rijeka« je otišla na velikih osam bodova prednosti…
