Više od kostura

Bijeli u pripreme i prijelazni rok kreću solidno pokriveni, najpotrebniji im je napadač i lijevi branič

Denis Frančišković

NAJVREDNIJI EKSPONAT - Domagoj Pavičić / Foto N. PAVLETIĆ/PIXSELL

NAJVREDNIJI EKSPONAT - Domagoj Pavičić / Foto N. PAVLETIĆ/PIXSELL

Snimi li se trenutačni roster Rijeke, dojam je da su upravo napad i lijevi bok »najranjiviji« dijelovi Bišćanovog mehanizma. Zato zadržavanje Čolaka donosi višestruke benefite za »bijele« 



RIJEKA  Na Rujevici su se jučer “peglali” završni detalji oko novog ugovora Antonija Mirka Čolaka koji je pikiran kao izuzetno važna karika novo-stare Rijeke. Sve ide u željenom smjeru za klub i igrača te ne bude li velikih obrata, Čolak bi se u ponedjeljak trebao pojaviti na prvom okupljanju kojeg je zakazao Igor Bišćan. I staviti potpis na novi oblik suradnje…


Koliko god je u nekim utakmicama bio u realizatorskoj krizi, Čolak je ipak bio jedan od najvažnijih igrača na putu “bijelih” do pozicije doprvaka i osvajanja Kupa. Prvi Rijekin napadač je u nekim parametrima čak i nadmašio Jakova Puljića koji ga je pak na najbolji način mijenjao u vrijeme ozljede.


Zbroji li se prvenstvo (12) i Kup (7) Čolak je najbolji strijelac “bijelih” ove sezone, igrač šesnaesterca i dubine. Ali i presinga na protivničku zadnju liniju, što je prezentirao ponekad i fascinantnom količnim trke.




No, i Puljić je na tom planu bio zapažen… Čolak kao izraziti napadač i Puljić kao igrač kojem je prirodna pozicija mjesto povučenog napadača u ovom trenutku najvažnija su Rijekina napadačka udarna snaga. Uz njih tu je još i Milan Ristovski od kojeg se također očekuje iskorak. Stoga je rješavanje tog pitanja s pravom stavljeno u rubriku “prioriteta”…


Acosty mora bolje


Snimi li se trenutačni roster Rijeke, dojam je da su upravo napad i lijevi bok “najranjiviji” dijelovi Bišćanovog mehanizma. Stoga zadržavanje Čolaka donosi višestruke benefite. Riječ je o igraču kojem ne treba privikavanje, profesionalcu željnom dodatnog dokazivanja, ali i igraču koji je u Rijeci podigao bitno svoju vrijednost (sa 750.000 eura na 2 milijuna) koja se u budućnosti može i dodatno oplemeniti izdašnijim transferom.


Čolak je igrač koji je dosad osuđen na posudbe (Lechia Gdansk, Kaiserslautern, Darmstadt, Rijeka), velik plus u cijelog priči je i njegova velika želja da ostane na Rujevici što nije nimalo nebitno. Uz napad, lijevi bok je u ovom trenutku najosjetljivi dio u stvaranju kompozicije momčadi.


Prije svega zbog ozljede Petra Mamića koji je napravio i vrhnski sportski potez kada je sam odustao od europske smotre mladih ne želeći uzimati mjesto drugom. Mamić se s vremenom ustalio na svojoj prirodnoj poziciji, podigao razinu igre iako po mnogima mora popraviti neke tehničko-taktičke detalje igre.


Dijelom dio “krivnje” za slabiju Rijekinu lijevu stranu u minuloj sezoni ide i na račun Acostyja koji je bio ispod željene razine, posebno na proljeće i koji bitno mora popraviti igru u obrani koja je dobrim dijelom i “gušila” Mamića.


Za “bijele” je dobra stvar oporavak i povratak na travnjak Tomečaka koji bez problema može uskočiti kao njegova alternacija, ali i prvo rješenje u nekim utakmicama za mjesto lijevog boka za koje još konkurira i Hrvoje Smolčić.


S ostalim pozicijama Rijeka zasad nema većih problema, a Bišćana može radovati i činjenica da u rosteru ima “legiju” polivalentnih igrača koji su pokazali da se mogu brzo i kvalitetno prilagoditi na više pozicija i u više sustava igre.



* izrazito jaka desna strana momčadi kao najprepoznatljivijeg dijela rostera* povratak Raspopovića, Vuka i Pavelića te donekle Velkovskog* riješeno »vratarsko pitanje« potpisom Prskala


Vratarska pozicija je ostankom Prskala dobro pokrivena i ostavlja mogućnost eventualnog odlaska Sluge, dok u prikrajku svoju šansu čekaju Pandur, Nevistić i Nwolokor. Na stoperskim Bišćan ima Punčeca, Župarića, Escovala i Velkovskog od kojeg se konačno očekuje da iskaže svoj potencijal kojeg puno bolje prezentira u reprezentaciji nego u klubu s Rujevice. Njima treba pridodati i Ivana Smolčića…


Kvržić i Pavičić


Desna strana i sljedeće će sezone možda biti najjači dio bijele momčadi. A tu je konkurencija izrazita, čini Rijekinu prepoznatljivost, a predvodi je Zoran Kvržić, najbolji igrač Rijeke u prošlom prvenstvu i s 11 asistencija najbolji dodavač HNL-a. Kvržić je u brojnim utakmicama, posebno u finalu Kupa pokazao svu raskoš svog talenta.


Ali i iskustvo i igru koja već postaje rutina. Jako dobar na desnom boku, još bolji na desnom krilu, kvalitetan asistent i igrač s osjećajem za trenutak. Naravno, pritom i dobar strijelac. U konkurenciju za desni bok trebali bi se vratiti Raspopović i Pavelić što bi trebalo “osloboditi” Kvržića u igri prema naprijed na poziciji desnog krila gdje se sve više nameće i Murić.


No, on se, kako i sam tvrdi, vrlo lako može adaptirati i na lijevom krilu pa i na poziciji polušpice. A i na lijevom krilu poprilično će biti “zaoštreno”. Tu su Gorgon, Acosty, Vuk, Bušnja, Lončar…



* Čolak je uz mladog Ristovskog jedini pravi napadač, Puljić je njegova prva prava zamjena, možda bi trebalo ojačati udarni dio momčadi* ozljeda Mamića i deficitarniji lijevi bok


Veznjaci kao srce svake momčadi Rijeci u prvi plan kao predvodnika stavljaju Domagoja Pavičića, trenutno najvrijednijeg igrača “bijelih” (2.25 milijuna eura) koji dobro dirigira ekipom u koprodukciji s brojim igračima drugačijeg profila, od Halilovića, do Capana, Lepinjice i Lončara.


Ovo je samo početna slika Rijekine momčadi koja počinje pripreme, a koliko će se i kako ona mijenjati bit će možda najjasnije u kolovozu. Rijeka ima kvalitetan kostur pa i više od toga, dobar dio povratnika koji pojačavaju konkurenciju u obrani i ono što je možda najvažnije, niz polivalentnih igračkih figura koje Bišćan vrlo lako može pomicati.


Plus bi trebalo biti i ozračje nakon osvojenog Kupa, ali i činjenica da će Bišćan ovaj put kreće od početka s pripremama momčadi koju sada jako dobro poznaje. Napad i lijevi bok u ovom su trenutku najdeficitarniji i najosjetljiviji dijelovi Bišćanovog rostera o čemu će trebati posebno razmišljati u prijelaznom roku.