Mojih pet minuta

ANTE ŽIŽIĆ Mladi hrvatski košarkaš o repki, NBA-u, životu u Americi i čudu zvanom – LeBron

Zlatko Horvat

Hrvatski centar Cleveland Cavaliersa Ante Žižić, suigrač košarkaškog kralja LeBrona Jamesa / Foto D. WIERZBICKI

Hrvatski centar Cleveland Cavaliersa Ante Žižić, suigrač košarkaškog kralja LeBrona Jamesa / Foto D. WIERZBICKI

Mogu reći da je super osoba. O igračkim sposobnostima ne moram ništa reći. Voljeli ga neki ili ne, njegove brojke su impresivne, ubacuje 30 poena, skače, asistira na sve žive načine, iza leđa, bez gledanja. Što sve radi... – kaže Žižić



RIJEKA – Gotovo 300 tisuća pregleda imalo je »no look« dodavanje LeBrona Jamesa za Antu Žižića, kojim je King prevario tri igrača Lakersa 11. ožujka, a 21-hrvatski centar dobio loptu za zakucavanje sam kao duh. U toj je utakmici Žižić ubacio 15 poena, najviše u mladoj karijeri. Šest dana kasnije ubacio ih je 14 u pobjedi Clevelanda u Chicagu za 20 minuta igre.


– Dočekao sam svojih pet minuta, iskoristio priliku koja mi se pružila – kaže Ante Žižić, koji je zaigrao u 23 od 69 susreta Clevelanda. Igrao je i 18 susreta za Canton Charge, razvojnu momčad Cavsa. Bolje i to nego sjediti na klupi čitave utakmice.


– Nije lijepo posjediti na klupi ni u NBA, ni u Europi, ali niti u Hrvatskoj. Živ si i zdrav, a sjediš… Treba ostati čvrst u glavi i čekati svoju prigodu. Sada trener nije imao puno izbora, imamo dosta ozlijeđenih na visokim pozicijama. Moram reći da smo napravili dobar posao na posljednjih sedam utakmica. Izgubili smo oba susreta u Los Angelseu, dok smo u Portlandu bili u igri do posljednje minute. Sve u svemu – dobro je.




Cleveland je treći na istoku s omjerom 40-29, no, šesta Philadelphia ima samo dva poraza više.



Hrvoje Radanović je četiri godine trener juniora »Kvarnera 2010«. Vratio se sa Gripa, gdje ga je odveo Mladen Šestan.


– Šestan je bio mentor meni i toj generaciji kadeta, gereraciji 1997/’98. u kojoj su bili Žižić, Bender, Kalajžić, Čizmić, Marko Šarac, koji je sada u »Škrljevu«… Dvojica od njih su završili u NBA ligi. Povremeno se čujem sa svim tim dečkima, ali u najboljim odnosima ostao sam s Žižićem. Pomogli smo jedan drugome, obojici je to bila bila prva sezona u Splitu, njemu poslije dolaska iz Omiša, meni iz Rijeke. Sjajan je dečko. Takve dobiješ priliku trenirati jednom u životu. – kaže Radanović, koji se sa Žižićem ne slaže samo u jednom. Navija za »Rijeku«…


Sa 20 godina Žižić je završio u NBA ligi, što Radanovića nije iznenadilo.


– Po radnoj etici i strašću za treningom bio je ispred svih. Nedjeljom, kada nije bilo treninga, znao bi autobusom doći iz Omiša i odraditi individualni trening. Nikad kod njega nisam vidio bahatost. Nadam se da će biti zdrav i sam zaslužiti svoj status. Vjerujem da će se dugo zadržati u NBA ligi.



– LeBron James je jedan od najboljih koji je igrao košarku. Svi kažu da on u »play offu« igra drugu vrstu košarke, a on je u posljednjih sedam sezona igrao – finala. Neću se miješati, meni je ovo prva godina. Ali da će u doigravanju biti zanimljivo – bit će.


LeBron je ionako izjavio da ga ne zanima koji će nositelji biti Cavsi, jer »bit će vrlo izazovno kada uđem u vašu dvoranu u prvoj utakmici«… I nedavne razmjene učinjene su da bi Cleveland bio još bolji. Žižić zna što je to »trade«, bio je 23. izbor Bostona u draftu 2016. godine, ali nikad nije zaigrao za Celticse, otišao je u Clevaland s Isaiah Thomasom i Jaeom Crowderom za Kyriea Irvinga.


Velika promjena


– Nadao sam se nastupu za Boston, ali brzo sam naučio kakav je to svijet. Sve se može promijeniti preko noći. Bilo mi žao ili ne što nisam zaigrao za Boston, takav je to posao, razmjene se događaju. Završio sam u Clevelandu, koji je imao staru igračku strukturu, pet »all star« igrača u momčadi. Morao sam biti svjestan da ću se morati izboriti za priliku. U nekoj drugoj momčadi bih prije dobio šansu, ovako sam morao do minuta u razvojnoj ligi. Međutim, zadovoljan sam procesom.


Za Žižića Amerika je obećana zemlja, NBA liga izazov.


– Za mene je ovo velika promjena. U nekim stvarima Sjedinjene Države su me ugodno iznenadile. Organizacijski se ne može mjeriti s nama, sve je na vrhunskoj razini. Međutim, shvatio sam da je to posao. Teško je ovdje neke stvari predvidjeti, tu se živi iz dana u dan, ni ja ne gledam daleko, ali vjerujem u sebe. U Clevelandu su prepoznali moj trud. Zadovoljan sam. Ne zato što sam igrao u posljednjim utakmicama, već cjelokupnom organizacijom. Imam trenera koji sa mnom radi samo košarku, drugog koji je zadužen za fizičku pripremu… Skupio sam iskustvo igrajući s ovim veteranima, tek kad provedeš određeno vrijeme s njima, shvatiš tko su.



Protekle subote trener Cavsa Tyronn Lue ostao je u svlačionici u drugom poluvremenu susreta u Chicagu jer se nije osjećao dobro. Jučer je na neodređeno vrijeme prepustio mjesto trenera svojem asistentu Larryju Drewu. Lue ima problema, muči ga nesanica, bol u prsima… Unatoč velikom broju pretraga još uvijek nema dijagnoze, a Lue ne želi momčad opterećivati svojim problemima.


– Želim se vratiti zdravi i jači kako bih poveo momčad do naslova – poručio je Lue.


– Lue ima problema, ali o njima nije želio pričati u svlačionici – rekao je Žižić.



LeBron James… Čudo od igrača, 203 centimetra brzine, snage, eksplozivnosti… Kažu da on sve vrti u Clevelandu pa čak i to da je Lue obolio je bolesti zvane »LeBron«.


– Mogu reći da je super osoba. O igračkim sposobnostima ne moram ništa reći. Voljeli ga neki ili ne, njegove brojke su impresivne, ubacuje 30 poena, skače, asistira na sve žive načine, iza leđa, bez gledanja. Što sve radi… Nije isto to vidjeti na televiziji i to doživjeti. Svi mu se dive. Još ne vjerujem da sve to radi! On je jednostavno čudo. Veliki je profesionalac i zato je tu gdje je. Održava tijelo, a na terenu je lider. Strog, precizan… Vjerojatno su svi takvi koji su najbolji u svojim branšama. Van terena je odličan lik, uvijek ga možeš pitati za savjet. Prema okolini je ponekad bahat, ali kad te ispred hotela u tri ujutro u čeka dvije tisuće ljudi, kad ne možeš normalno prošetati…


Hrvati


Ni Žižić ne može neupadljivo šetati Clevelandom. I njemu prilaze za autograme.


– Ne prilaze mi baš kao LeBronu, ali zaustavljaju i mene. Tako je to kad igraš za Cavse. Svaka je utakmica na televiziji, u svakoj je dvorani 20 tisuća gledatelja. Moraš biti viđen, pogotovo u Clevelandu, koji je relativno malen grad. Ali dobro sam se snašao. Tu je i velika hrvatska zajednica, deset tisuća ljudi.


Žižić je jedan od šestorice hrvatskih igrača trenutačno u NBA ligi. Uz njega, za doigravanje se bore Bojan Bogdanović (Indiana) i Dario Šarić (Philadelphia).


– Dobar sam sa svima. Kad igramo jedni protiv drugih, večer ranije nađemo se na večeri. No, ne čujemo se često, raspored je zgusnut. Drugo, Amerika je širok pojam, tri su sata vremenske razlike i ako negoga nazoveš u ponoć, možeš ga dobiti u tri ujutro…



Omišanin je u proteklom razdoblju imao svojevrsni »silenzio stampa, što je trajao od otkaza reprezentaciji u lipnju prošle godine.


– Nisam želio davati intervjue, posebno iz razloga što su me tada razapeli. Ispao sam svakakav, a ja sam lani u HKS-u sve objasnio i ne želim se vraćati na to. Eurobasket? Svi smo očekivali više. Kada su u pitanje kvalifikacije za SP, ne mogu reći da je ovo realnost. Igrali smo bez pet, šest najboljih igrača, ali opet, izgubiti od Nizozemske… – kaže Žižić.



Mladi Omišanin najviše slobodnog vremena potroši na – odmor. Kava, poneka večera s nekim od prijatelja i to je to.


– Puno je sporta na televiziji. Gledao sam Super Bowl, finale MLB lige, ali draži mi je europski sport. Pratio sam rukometno i vaterpolo prvenstvo, naš nogomet. Odgojen sam kao hajdukovac. Jadranski derbi? Nadam se pobjedi Hajduka…


Prije nepune tri godine Žižić je raskoš svog talenta pokazao u Centru Zamet, upisao je 33 poena uz reviju zakucavanja u pobjedi Sjevera nad Jugom (136:122).


– Lijepa uspomena, pravi festival košarke. Bila je to moja prva profesionalna sezona u Ciboni, posljednji hrvatski All Star susret.


Za Rijeku ga veže i prijateljstvo s mladim riječkim trenerom Hrvojem Radanovićem, koji vodi juniore »Kvarnera 2010«, s kojim je dvije godine surađivao u »Splitu«.


– Sa svim sam trenerima uglavnom ostao u dobrim odnosima, ali s Hrvojem sam ostao u kontaktu. I njemu i meni to je bila prva sezona u Splitu među »žutima«… Pomagao mi je kroz karijeru, čovjek je i veliki zaljubljenik u košarku. Ja sam uvijek želio raditi više, a njemu ništa nije bio problem.


Omišanin je takav i danas. Rad i samo rad. Nije lako u tom svijetu, nema milosti i ako ne igrački ne napreduješ…


– NBA je takav. Došao sam na mala vrata i želim se zadržati.