Kongres trenera

Ivanišević: ‘Da bi bio uspješan, trener mora zakopati svoj ego 8 kilometara ispod zemlje’

Ivana Vaupotić

Foto Darko Jelinek

Foto Darko Jelinek

Sve se može odraditi s loptom. Važno je da tu postoji natjecateljski segment jer to podiže intenzitet rada. Manje je bitno je li to kava, doručak, čokolada ili nešto treće - kaže trener Dinama



Čelnici Hrvatskog olimpijskog odbora ove su srijede pripremili pravu poslasticu na dvodnevnom Godišnjem kongresu trenera u hotelu Westin, organiziravši tri radionice, vezane uz pojedinačne sportove, kolektivne sportove i borilačke sportove, na kojima su predavači bili Goran Ivanišević, Nenad Bjelica i Hrvoje Sertić. Naravno, svaki od njih trojice govorio je o svom polju rada.


Suvišno je isticati da je posjećenost ovih predavanja bila na razini koju mnogi sportovi u ovoj zemlji mogu samo sanjati. Doduše, bilo bi pretenciozno reći da se tražila karta, no činjenica je da su se pod svodovima dvorana hotela Westin okupili brojni treneri iz raznih sportova, a uz njih su se našli i oni koji to žele postati te sportski entuzijasti.


Ivanišević, Bjelica i Sertić bili su im na raspolaganju oko sat i pol, ponudivši pri tome neke finese svog posla. Ukratko, vrijeme je prošlo nevjerojatno brzo, kako to već biva u društvu koje može i želi podijeliti svoje bogato iskustvo. Gledajući iz kuta sportskih entuzijasta, prava je šteta što su sve tri radionice održane u istom terminu.




Naime, takvi su se osjećali kao dijete koje u slastičarnici smije izabrati samo jedan slasni kolač. S druge strane, treneri i svi oni koji to žele postati već su se oprijedijeli za neki sport i znali su što bi trebali slušati, ali i među njima je bilo onih koji su se kasnije raspitivali o preostala dva predavanja.


Prezentacija


Bjelica je privukao dosta znanih lica iz svijeta nogometa, poput Jerka Leke, Nikice Miletića i Jasmina Agića, a jedno od mjesta u publici je zauzeo i Veljko Mršić, izbornik košarkaške reprezentacije, kojeg krajem lipnja iduće godine očekuju kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju. Maksimirski šef struke naglasak je stavio na integralni trening, uz prezentaciju svoga rada.


– Sve se može odraditi s loptom u nogama, bez suhoparnog trčanja. Važno je da tu postoji natjecateljski segment jer to podiže intenzitet rada. Kod nas se uvijek igra za nešto. Manje je bitno je li to kava, doručak, čokolada ili nešto treće. Najvažnije je da postoji takva komponenta, koja pojačava intenzitet treninga i podiže ga na višu razinu – istaknuo je Bjelica.


Kako je sam objasnio, na početku trenerske karijere je naučio da se kvalitetne pripreme mogu napraviti bez nizanja kilometara kroz šumu.


– Radio sam u austrijskoj drugoj ligi, a klub nije imao novca za kondicijskog trenera, tako da je sve spalo na mene i moja dva pomoćnika. Tako je bilo kroz prvih pet godina. U tom sam razdoblju poboljšao sebe. Naši današnji treninzi vrlo su slični onima s početka moje karijere na klupi, iako u Dinamu imamo tri kondicijska trenera – otkrio je trener Dinama.


Njegovo predavanje ponudilo je i smiješne trenutke. Na primjer, prema Bjelici je lansirano pitanje vezano uz sportske psihologe u nogometu.


– Nisam za to. Dok sam radio u bečkoj Austriji, nagovorili su me da angažiramo sportskog psihologa, a mjesec dana kasnije sam dobio otkaz, ha, ha… Prije toga smo uspješno radili šest mjeseci bez sportskog psihologa. Nemam ništa protiv toga, ali pod uvjetom da se radi individualno. Kada sam igrao u Albaceteu, imali smo sportskog psihologa i obično bismo sjeli u krug i razgovarali. To mi je bilo smiješno – dodao je Bjelica.


Prema njegovim riječima, ključ svega je glava.


– Kada se nižu pobjede, igrače treba znati spusti na zemlju, da ne polete previsoko. Kada se gubi, treba ih podignuti i uvjeriti da mogu ostvarivati željene rezultate. Meni su kod odabira igrača važne tri stvari, a to su karakter, kvaliteta i momčadski duh. Radije ću u momčadi držati manje kvalitetnog igrača koji ima dobar karakter nego obrnuto. Sve to se manifestira i na njegov momčadski duh – rekao je maksimirski šef struke.


Zakopati ego


Ivanišević je svom predavanju također stavio istu stvar u prvi plan.


– Glava je sedamdeset posto uspjeha u individualnom sportu. Kada sam završavao igračku karijeru, nisam se vidio među trenerima, ali u međuvremenu sam odlučio vratiti tenisu dio onoga što mi je dao. No, da bi bio uspješan, trener mora zaboraviti sve ono što je bilo i zakopati svoj ego osam kilometara ispod zemlje – zaključio je Ivanišević.