Počeo sam propitkivati proces života kojeg većina ljudi ima: rodiš se, odškoluješ, nađeš posao, ženu, djecu, penziju, i umreš. Tražio sam neke međukorake, i u tome uspio, barem djelomično, u putovanjima
On je putnik, putopisac, i nesuđeni osvajač najboljeg posla na svijetu – tako se najkraće može opisati Tomislav Perko, Zagrepčanin koji je posljednjih pet godina proputovao pet kontinenata. Bivši student ekonomije radio je kao broker koji je izgubivši priličan novčani iznos odlučio okrenuti stranicu te krenuo putovati. Prvo Hrvatskom i Europom, a onda i ostatkom svijeta. Putuje stopirajući, svugdje sa sobom vodi ovčicu kojoj je dao ime Maria Juana, a spava kod ljudi koje nađe putem popularne mreže »couchsurfing«. Prošle godine zajedno s djevojkom Marijom Kobić, tijekom putovanja Južnom Amerikom, pronašao je posao u malom mjestu na obali Ekvadora i počeo pisati knjigu »1000 dana proljeća« čija je promocija počela nedavno u Zagrebu, nakon kojeg su slijedili Zadar i Šibenik, te Istra. Danas s početkom u 19 sati Tomislav Perko gostuje u klubu Tunel na Školjiću. Perko namjerava cijelu promociju odraditi autostopirajući, no kako kaže do sada je rijetko podizao prst, jer mu se ljudi javljaju sami.
Razgovor s Danielom
U vjerojatno najkraćoj bilješci o piscu na kraju vašeg književnog prvijenca »1000 dana proljeća« stoji: Rođen 6. 4. 1985. u Zagrebu. Ostatak možete pročitati u knjizi. Ipak, dok čitatelj ne uzme knjigu u ruke, tko je Tomislav Perko?
– Jedan sasvim običan lik, koji se odvažio na nešto nesvakidašnje. Sve je započelo kad je počeo propitkivati proces života kojeg većina ljudi ima: rodiš se, odškoluješ, nađeš posao, ženu, djecu, penziju, i umreš. Tražio je neke međukorake, i u tome uspio, barem djelomično, u putovanjima.
Knjigu počinjete pričom o gostovanju u 8. katu, a i kasnije se kroz knjigu spominje Daniela Trbović. Jeste li joj možda poslali knjigu sa zahvalom? Kako ste uopće došli na ideju da kroz knjigu provučete gostovanje u toj popularnoj emisiji?
– Nisam, ali hoću. Ima netko njenu adresu kojim slučajem? Ali zapravo, to provlačenje emisije kroz čitavu knjigu mi je donijelo toliko željeni izmješanac u knjizi, da nema toga, sve bi bilo kronološki poslagano, i nešto dosadnije, monotono. Ovako sam ubacio taj razgovor koji je zapravo sadržavao sve što se odvija u knjizi, i time dobio taj potrebni dodatni dodir. Znam samo da sam dan kad sam se odlučio na sve to, zavolio svoj književni prvijenac.
Knjiga donosi priču o vama i onome što se događalo prije odlaska na put oko svijeta nazvan »1000 dana ljeta«. Zašto niste objavili samo knjigu pod tim naslovom?
– Zato što bi se onda knjiga zvala »1000 dana ljeta«, a govorila bi o razdoblju o 2000 dana. A to nema nikakvog smisla.
Vaš kolega Boris Veličan tvrdi da ste morali još malo pričekati s objavom prvijenca. Zašto je knjiga trebala biti objavljena već sada?
– Boris se u slobodno vrijeme bavi astrologijom, i rekao mi je da mi položaj Marsa i Merkura trenutno nikako nisu naklonjeni, pogotovo ako se radi o izdavanju knjige, i da bi bilo najbolje pričekati Godinu Gospodnju Dvije i Petnaestu. Kako ne vjerujem u takve stvari kojima se Boris bavi, odlučio sam poslušati logiku i knjigu objaviti – kad je ona bila gotova.
S promocijom ste krenuli nedavno, a novac za tiskanje prikupili ste putem stranice indiegogo.com. Koliko ste novaca prikupili i hoće li biti dovoljan da pokrije sve vaše troškove?
Knjiga nije za mamu
Koliko vam je studij ekonomije pomogao da si organizirate tisak i prodaju knjige?
– Izravno – nimalo. Neizravno – nemam pojma, ali sigurno jest nešto malo, u dijelu promoviranja samog sebe i knjige.
Kako ste zadovoljni prodajom?
– Jako sam zadovoljan. Knjiga je već završila u svim krajevima Hrvatske, svim susjednim državama, ali i na drugim kontinentima. Uz sve to, tek sam počeo s promocijom i prodajom knjige, tako da je za očekivati da će se prodavati i dalje.
Jeste li očekivali tako dobar interes?
– I da i ne. Da jer već godinama stvaram bazu ljudi koji čitaju moje tekstove na internetu, a ne zato jer nisam bio siguran koliko ljudi i dalje kupuju knjige.
Zašto bi netko morao pročitati vašu knjigu?
– Nisam siguran da bi svatko morao pročitati moju knjigu. Uvjeren sam da je neki ljudi ne bi ni trebali čitati. Poput moje mame, primjerice.
Kome je ona namjenjena?
– Ukratko – onima koji bi htjeli putovati, a misle da nemaju novaca za to. Knjiga je zapravo najmanje putopis iako u njoj obrađujem svojih prvih 5-6 putovanja, a više opis života, to jest preobrazbe jednog čovjeka iz uredskog odijela u lutalicu.
Uoči drugog dijela putovanja »1000 dana ljeta« upoznali ste vašu sadašnju djevojku Mariju koja je potom s vama otputovala u Južnu Ameriku. I na početku putovanja jedna druga djevojka pravila vam je društvo na jednoj etapi. Je li lakše putovati sam ili u dvoje?
– Potpuno je drugačije. Putovati sam znači svaki dan doživljavati nove avanture, graditi nova prijateljstva, upoznavati sebe iz bezbroj kuteva. Putovati s nekim drugim znači upoznavati tog drugog puno dublje nego inače imate priliku, upoznati osobu ne samo površno, zapravo više do izražaja dolazi kvaliteta nego kvantiteta. Mišljenja sam da se treba probati oba načina, ali možda prije samostalno, a tek onda s nekim drugim. Jer, ako si nesređen i kreneš putovati s nekim, ta nesređenost će samo isplivati na površinu i ne dati ti/vam mira.
Svatko tko vas je pratio putem vašeg bloga i Facebook stranice mogao je saznati kako putujete autostopirajući, a spavate kod potpunih neznanaca koje pronađete pute stranice couchsurfing.org. Koliko je to u današnje vrijeme sigurno?
– Još uvijek sam živ, i svi su mi organi na broju – to vam govori sve. Naravno, morate paziti i koristiti zdravi razum, ali mislim da rizik nije toliko velik da biste morali odustati od svojih snova, u slučaju da je putovanje vaš san.
Odlučili ste i knjigu promovirati putujući autostopom po Hrvatskoj. Zašto?
Na jesen put juga
Jeste li do sada imali neko posebno neugodno iskustvo? Je li lakše autostopirati po Hrvatskoj ili u ostatku svijeta?
– Nisam. Postoji samo jedno generalno pravilo koje se tiče stopiranja – što se nalazite u manjem mjestu, to je lakše. Ili što je mjesto siromašnije, to će vam ljudi brže stati. Mislim da je Hrvatska u sredini, i ljudi generalno staju kada vide nekog s podignutim palcem pored ceste.
Koja je vaša sljedeća destinacija?
– U sljedećih mjesec i pol sam po Hrvatskoj, BiH i Srbiji, a nakon toga… Još nisam odlučio. Najvjerojatnije negdje na jesen ćemo se uputiti prema jugu, kako bismo izbjegli zimu i pronašli mjesto gdje ću pisati svoj književni »drugijenac«.
Hrvoje Šalković s proslavom 40. rođendana oprostio se od pisanja o putovanjima. Do kada vi namjeravate putovati na ovaj način?
– Nemam pojma. Pokušavam ne planirati previše unaprijed, jer se planovi često izjalove. Ali nije bitno do kad ću putovati, nego do kad ću raditi ono što želim, ono u čemu sam strastven. Bila to putovanja ili podizanje obitelji – zbilja nije bitno. Bitno je samo leći u krevet i biti zadovoljan proživljenim danom.
