Novi projekt

Sanja Doležal: Kulinarski format bio je nov za mene, ali uz podršku ekipe sam uspjela

Siniša Pavić

Foto: Petar Glebov/PIXSELL

Foto: Petar Glebov/PIXSELL

Volim kuhati i utvaram si da dobro kuham. Imam sreću da moja djeca sve vole. Oduvijek sam naginjala tradicionalnoj, domaćoj kuhinji, ali volim eksperimentirati i s internacionalnim receptima



Na radost svekolikih ljubitelja televizijskih kulinarskih formata, poglavito na radost onih koji bi da im sijela uz štednjake donesu uz koji recept i malo natjecateljskog žara, RTL Televizija krenula je i krenuti će s novim sezonama svojih rado gledanih uradaka »Tri, dva, jedan – Peci« i »Tri, dva, jedan – Kuhaj«. Dva tjedna peklo se slatko, a svatko tko je bacio oko na emisiju zna da je među natjecateljicama hodala Sanja Doležala. I snalazila se itekako dobro u ulozi voditeljice, taman da i tako najavi svoj poprilično velik povratak RTL Televiziju.


Svim blagdanima usprkos ne mogu, jamačno mojih gabarita radi, a da ovaj razgovor ne otvorim konstatacijom da sjajno izgledate. Otkrijete tajnu makar meni; koliko je ‘borba’ trajala, kako ste uspjeli skinuti kilograme i izgledati upravo sjajno!? Ima li išta u frižideru, jer nekako teško mogu vjerovati da je za sve sirutka kriva!?


– Hvala na komplimentima, krenula sam s drugačijom prehranom već prije dvije godine. Izbacila sam ugljikohidrate i prehranu sam bazirala na proteinima, mesu, ribi i povrću. U nekih 10 mjeseci uspjela sam izgubiti desetak kila, a kasnije još 5. Sada održavam tu težinu i nadam se da neću više pokleknuti. Sirutka je idealna, čisti organizam, zasiti, pa mi često zamijeni doručak i večeru.




S obzirom na stas, nije li malo riskantno bilo pustit vas da vas ‘bace’ među kolače? Mene bi, naime, to ‘ubilo’!


– Imam sreće da nisam tip od slatkog. Kraj mene bi slastičarne slabo radile. Slani sam tip, kobasice, slanina i pršut uvijek su dobrodošle, u bilo koje doba dana i noći. Probala sam neke kolače u emisiji, ali zaista minimalno.


Premda ste na neki način povratnik na RTL Televiziju, bila je to, što se RTL-a tiče, zapravo igra na sigurno. Jer, prekaljena ste televizijska profesionalka i snašli ste se, čini se, ka’o riba u vodi.


– Drag mi je povratak na RTL Televiziju, jer sam svoj najveći televizijski projekt i uspjeh ostvarila na toj televiziji. Ipak, kulinarski format je bio nov za mene, ali uz podršku Špičeka i cijele ekipe, brzo sam se uklopila.


Špiček je genije


Rekli ste mi da ste vi tu ona koja je bila na strani natjecatelja. Koliko ste im pomogli? Koliko ste im smjeli pomoći?


– Natjecatelji su bili predivni, već prvi dan smo se sprijateljili, družili u pauzama. Na meni je bilo da ih hrabrim, ublažim možda teške trenutke i dam podršku kada su umorni, ili u stresu. Nije im lako, divim se kako pod tim presingom uspijevaju izvući svoje maksimume.


Primjećujete li i sami među njima nekog vrsnog talenta za slastičarstvo?


– Ima ih nekoliko kojima je slastičarstvo zaista ljubav i strast. Nadam se da će ostvariti svoje snove i otvoriti svoje male, slatke slastičarne.


Koliko je 321 peci show, a koliko uistinu prigoda da se nešto i nauči?


– Naravno da je show, zabava, ali mnogo se trikova i sitnica može naučiti. Žiri daje izvanredne savjete i mnogi su i meni dobrodošli.


Spomenuli ste Tomislava Špičeka. Kakva je bila suradnja s tim prekaljenim Tri, dva, jedan asom, a kako s dvama slastičarkama u žiriju Teom Mamut i Žaklin Troskot?


– Špiček je genije, zabavan, duhovit i lucidan. Super smo se družili, iako nije slastičar zadivio me znanjem o slasticama. Tea i Žaklin su predivne, prave majstorice. Osim toga su zabavne i nadam se da ćemo se imati prilike još družiti, onako bez kamera.


Najbolje su mamine kiflice


Moram vas pitati kako stojite s pripremom kolača, a i s kuhanjem u svojoj kući. Kuha li se baš sve, voli li se baš sve, ima li namirnica koje se izbjegavaju, ili pak onih bez kojih se ne može?– Volim kuhati i utvaram si da dobro kuham. Imam sreću da moja djeca sve vole. Oduvijek sam naginjala tradicionalnoj, domaćoj kuhinji, ali volim eksperimentirati i s internacionalnim receptima. Za kolače nisam majstor, ima ih nekoliko s kojima nikad ne promašim, ali vanili kiflice i dalje najbolje radi moja mama. Vole li djeca maminu kuhinju? Čujem, naime, da planiraju daljne školovanje vani i da vas već sada zbog toga pomalo hvata tuga?– Luka i Lea su već studenti, često su cijeli dan na faksu, pa pojedu nešto u menzi, ali vole sve što im skuham. Što god da odaberu dalje, bit ću im podrška. Naravno da bi svaka majka voljela da su joj djeca blizu, ali ako odluče otići, podržat ću ih u tome. Moraju naći svoje mjesto pod suncem.

Vratimo se malom ekranu, RTL-u. Nije slastičarstvo jedini projekt koji je u planu. Pače, ako ste za štednjakom kao riba u vodi, na pozornici, među pjevačima talentima koji svojih pet minuta slave traže po ‘stare dane’, trebalo bi biti još lakše.


– Počeli smo s pripremama za pjevački show pod nazivom »Nikad nije kasno«. Jako se veselim i jedva čekam. Upoznala sam već neke kandidate i moram reći da će biti pravih zvijezda u najboljim godinama. To su sve ljudi kojima je glazba ljubav cijeli život, ali život ih je odveo u nekom drugom smjeru. Sada imaju prilike pokazati se u svoj ljepoti svojih zrelih godina.


Što oni moraju imati pa da ih svjetla pozornice obasjaju? Što pjevač/ica mora u sebi nositi osim dobra glasa, pa da bude zvijezda? I što ako vas ponese zapjevati s njima!? – Ako me ponese, rado ću pjevati. Inače uvijek se spominje taj faktor x koji je potreban da bi netko uspio. Naravno, preduvijet je dobar glas, ali vjerujem da publika prepozna iskrenost i emociju.

Zdravlje, zajedništvo i ljubav


Mislite li uistinu da nikada nije kasno, da nikad nije kasno ne samo za pjevanje već i za ostvarenje svih želja i talenata koje smo možda putem malo zatomili? Imate li vi kakvu takvu želju, talent, ili neki mali dragi plan koji kanite kad tada realizirati?


– Sigurna sam da nikad nije kasno. Eto, ja sam dugo željela naučiti talijanski i nedavno sam ga upisala. Razmišljam i o baletnim vježbama za one u zrelim godinama. Uvijek me fascinirao balet, voljela bi barem malo zaplesati na vršcima prstiju. Žao mi je da smo društvo koje odbacuje i stigmatizira ljude koji pređu 40 godina, favorizira se mladost kao da je samo ona savršena i poželjna. Vjerujem da mudrost i iskustvo nose puno toga i voljela bi da se promijeni ta percepcija godina.


Makar su počeci televizijski bili na javnom servisu, moj je dojam da vas je na velika vrata u taj svijet zapravo gurnuo talk show »Sanja«. Gledalo se na veliko. Bi li ste li se opet ‘hvatali’ takvog formata, mislite li da ovom televizijskom našem prostoru takav format treba?


– Uvijek bi radila talk show. To je format koji mi sigurno odgovara. Inače, u svim zemljama postoji nekoliko dnevnih talk emisija, to je format koji je svuda dobro prihvaćen. Vidjet ćemo, tko zna.


Nego, blagdani su, vratimo se na čas slastičarstvu. Što će se kod vas doma peći? Odnosno, jeste li iz showa odnijeli kakav recept i koji recept? Pa da ga podijelite s nama.


– Kod mene na blagdanskom je stolu hrpa sitnih kolačića, obavezna orehnjača, biskupski kruh, kuglof moje prijateljice Edite. Ja ću ispeći tortu od lješnjaka i čokolade.


Što na kraju poželjeti u ovo doba Božića i Nove godine? Čega nam to svima treba da bi bili bolji ljudi?– Svima želim zdravlje, zajedništvo i ljubav. To su jedine stvari koje novcima ne možeš kupiti, a vrijede više od svih darova. Četiri godine su prošle otkada je preminuo vaš suprug Nenada Šarić. Mogu li se takvi gubitci zapravo ikada preboljeti dok se mora ići put naprijed? – Preboljeti teško, ali naučiti živjeti s tim… To se mora, ako želiš živjeti.