Suvoditelj

Popularni voditelj Ivan Vukušić: ‘Svatko treba pronaći svoju strast u životu’

Siniša Pavić

Foto:Davor Kovačević

Foto:Davor Kovačević

Izgleda da ljudima nedostaje glazbe. Ne znam tko je kriv, to nećemo locirati nikad. Ali, format nije kupljen izvana već je osmišljen unutar produkcije HRT-a. Odaziv je sjajan. Ako je tko i bio malo tvrđi, popustio je, došao u emisiju i vratio se kući sretan



Čast svim formatima HRT-a, ma samo je jedan zaslužio unisone pohvale kako od publike, tako i od kritike. Subota navečer donijela je na male ekrane uradak koji se odaziva na ime »A strana«, show kakav HRT zna i treba raditi, emisiju koja u isto vrijem uči, zabavlja i vraća dignitet hrvatskoj glazbi. A sve u ležernom tonu zahvaljujući i voditeljskom dvojcu Duško Ćurliću i Ivan Vukušiću. O Ćurliću znamo sve. Vukušića smo pitali štošta.


A strana i B strana!? Vi ste ona B strana ploče!?


– Ma zapravo smo svi A B. Samo što su meni rekli, daj ti Vuče objasni preko društvenih mreža da ta naša B strana nije bez veze strana, nego da našoj B strani, na Facebooku ima super fora sa snimanja. Zato je to B strana.


Znači, Duško je capo, a vi od »otpadaka« radite posao.




– Haha, možda i žele da to tako bude. Ali ne dam se ja.


Išlo se korak po korak


Na stranu šala, evo jedno ozbiljno. Moram priznati da su me iznenadile vaše godine, 36 čini mi se. Dakle, niste vi generacija onih koji ploču ni vidjeli nisu, pa ne znaju da ima i A i B stranu.– Puno ploča imam, i singlica, i debelih i tankih vinila. Godište sam 81. i imao sam to neko zaljubljivanje u glazbu preko gramofona, preko onih linija koje su imale sve u komadu, i gramofon, i radio, i kazetu. Tako da mi to nije bilo problematično.

Je li vam problematičan bio sudar sa svim divama, istinskim pjevačkim zvijezdama?


– Dosta ljudi možda i ne zna, ali ne dođeš u prime time HRT-a za mjesec dana, ili godinu dana karijere. Oni koji tako dođu brzo odu, jer ne izdrže. Išlo se korak po korak, od lokalne Z1 televizije, pa preko radijskog svijeta, ili pak Garaže koju sam radio za HRT. Dosta tih ljudi sam kroz sve to sreo i upoznao. Ali, nije isto. Nikada nismo sjedili na ovaj način i razgovarali na ovaj način. I koliko ti njima daš pažnje, ljubavi, poštovanja, toliko ti oni toga daju natrag.


To su jako inteligentni ljudi i to je suština ovoga posla; kako sjedneš s njima, kako pričaš, kako piješ s njima kavu. Ne moraš biti besprijekoran, imaš loš dan i ti i oni, sve je normalno. Zapravo su me iznenadili, natjerali da se ponekad mislim je li moguće da smo toliko dobri u emisiji. Nekad ostaneš u čudu kako ti gosti kažu tako dobrih priča i kako se zezaju na svoj račun i to javno. Nama je to najveći kompliment.


U čemu je tajna? Nijedne loše kritike nema. Kao da su se svi zaželjeli nečeg ovakvog kao što je A strana.


– Izgleda da ljudima nedostaje glazbe. Ne znam tko je kriv, to nećemo locirati nikad. Ali, format nije kupljen izvana već je osmišljen unutar produkcije HRT-a. Odaziv je sjajan. Ako je tko i bio malo tvrđi, popustio je, došao u emisiju i vratio se kući sretan. Možda je kriva ta neka lančana reakcija, možda se nakon par prvih snimanja proširio glas i ljudi su jednostavno shvatili da je emisija dobronamjerna i da želimo ljudima dati neke informacije kojih inače nema.


Svjetsku glazbu je lakše googlati, kod njih je puno ranije došla kamera, video, imaju dokumentacije, arhive. Kod nas se dosta toga zagubilo i jedini način da neke stvari saznaš je da ljudi dođu i pričaju. Najbolja arhiva je njihov mozak. I nema među njima natjecanja. Štoviše, mladi koji pjevaju prearanžirane pjesme svojih idola, znaju se šokirati kad im dođu Tereza, ili Urban pa ih pohvale.


Foto:D. KOVAČEVIĆ


Foto:D. KOVAČEVIĆ



Možda ću pogriješiti, ali ova vrsta zabavne glazbe koja se svira u A strani vjerojatno i nije bio prvi vaš glazbeni odabir u životu.


– Iskreno, ako ćemo gledati 80-te i 90-te tada je dosta jaka bila prava zabavna glazba, pop melos koji je meni itekako blizak. Ne mislim to skrivati. Svi smo mi znali, barem moja generacija, Parni Valjak, Prljavce, svi smo mi znali tadašnji Magazin i neke kultne pjesme. Znali smo Ivicu Šerfezija, jer kod kojeg god prijatelja da sam došao doma bilo je tu brdo kazeta i ploča. Pubertet je napravio svoje. Tad kreće odabir. Užasno jako sam naslonjen na soul, R&B, hip hop. Užasno mi je dobra ta produkcija 70-tih i to je po meni nekakav top topova. Ali, i Zdenka Kovačiček je radila funk, teški funk na svjetskim razinama produciran, da je moraš pitati pa gdje ste vi to radili!? Ili Jackson, Princ, odlijepiš kada vidiš što su ljudi radili.

Ne možeš lagati ljude


A strana je bez sumnje ono što bi javni servis trebao raditi. Vidim, zapravo, da ste puni rešpekta prema HRT-u.


– Jesam. Moram naglasiti, nije bilo lako do ovoga doći, ali mi je super što je tako kako je. Na kraju krajeva, ako odeš doma i legneš zadovoljan to znači da se nešto dobro dogodilo. Ili kad pobjegne osmijeh u emisiji koja bi te trebala pojesti. To je velik projekt, jako pun ljudi, udarni termin, snima se u komadu, odgovornost velika. I nije mi najveća nagrada kad susjeda kaže, vau super emisija, makar mi je to drag feedback da je gledana. Nije mi najveća nagrada kad mama, ili frend kažu joj kako je bilo dobro. Nije u tome poanta. Poanta je u tome kako se ja osjećam dok radim. A kemija se dogodila. I kemije se mora dogoditi da bi bilo dobro. Ne možeš ljude lagati.


Dogodilo se i to da je Duško dobio muškarca za partnera. Ja sam očekivao voditeljicu.


– Haha, a da znate samo kakva je bila moja reakcija kad sam ušao na prvi sastanak, a tamo Marija Nemčić i Duško Ćurlić. Nisam bježao od te ideje, brzo sam se izjasnio. I ispalo je super. Duškova priča i moja priča nisu uopće iste, a dobro se podudaramo, pratimo, zezamo. Totalno opušten đir. Hvala na hrabrosti svima. Nisu svi baš bili za ovakvo rješenje na početku.


Foto:D. KOVAČEVIĆ


Foto:D. KOVAČEVIĆ




Nema za vas zime. Em radio, em televizija, a ako sve propadne pisat ćete kao što već i pišete kolumnu za jedan naš popularni ‘ženski’ magazin.


– Pisat ću dok je inspiracije i međuljudskih odnosa. Haha.


Što ženska publika misli o vašim analizama tih odnosa?


– Iznenadile su me reakcije na zadnju kolumnu, na temu koja otprilike kaže »daj mi ono što ni ne znam da želim«. Došli smo, naime, u neko doba pretjerane estetike. I ja se oblačim, popravljam frizuru, obrijem se i objavim fotku na Facebooku i Twitteru. Moram ih imati zbog svoga posla. Sve to skupa stoji.


Ali, pokušajmo malo da nam to ne kreira svakodnevicu iznutra. To je nekakav komunikacijski problem. Teško je komunicirati s ljudima koji vrednuju samo estetiku koja se počela nametati. Kad njeguješ jedno, zanemaruješ drugo. Danas ljudi jedni drugima ne daju puno prilika. Prije si mogao na pet kava s frendom otići da mu objasniš zašto si sinoć bio glup, napio se i napravio problem.


Danas dobiješ jednu priliku i to je to. Ljudi nemaju vremena. Doba je gledanja samo sebe. I zato treba gledati što se događa i pričati o tome otvoreno.To je kolumna. Nije meni kolumna da guglam postotke i statistike i ljudima govorim što se događa u Americi pa to uspoređujem s nama. Ne, to ne, već samo iz prve ruke.



Ivane, jeste li više radijski ili televizijski čovjek? Dugogodišnji ste radijski voditelj, sad na Radiju Enter.


– Ako nešto radiš svaki dan u godini, onda sam više radijski čovjek. Drago mi je da i ne pretjerujem s televizijom. Imao sam fazu na lokalnoj televiziji da sam radio svaki dan, čak po dvije emisije. To ni ne osjetiš kad si nabrijani klinac. Kasnije sam shvatio da je, bar se meni čini, dobro ne biti konstantno na televiziji, pri čemu govorim o ovakvim projektima. Zahtjeva to užasno puno pažnje, koncentracije, a dan ti je isplaniran kao da si marinac. Bilo je i gore kad ste se na Radio Anteni dizali godinama u pet ujutro da bi vodili jutarnji program.– Je, ali je bilo samo to, pa si ostatak dana slobodan.Samo tiho, jer čuju li vas na radiju vratit će vas natrag.– Haha, znaju oni to. Kad god prođem hodnikom kolege me pitaju – kad se vraćaš!? A ja im kažem, kad opet budem lud, me totalno prehiti. Ali, ljudi bi se iznenadili koliko taj radijski prostor može puno napraviti. Mnoge sam ponude vezane za televiziju dobio zbog radija.


Kako to, svega mu, čovjek krene dizajnirati lampe, stolne svjetiljke!?


– S guštom ću ponoviti tu priču. Bez veze je počelo. Moj dobar prijatelj Kiki i ja nismo pojma imali što pokloniti prijatelju Davoru koji je taman krenuo preuređivati stan. Što mu kupiti kad ima sve živo. Je li on spomenuo lampu ne sjećam se, ali znam da sam rekao Kikiju, ajmo u trgovinu s alatom i smislit ćemo lampu. Znam piliti, znam dovoljno o struji. I malo po malo, mi o ničega složili lampu. I ispala ona fora. I upališ je, ona radi. A kako je ostalo materijala za još dvije napravili smo i sebi po jednu. Nisu tad još radile društvene mreže toliko, ali se proširilo. Napravio sam ih već 50. Ne stignem više. Ideja zato imam. Hm, možda je to moja B strana. Moj plan B.



Produciram za svoj gušt


Iza vas je jedan lijep period. Što vas čeka. Što bi nam poželjeli?


– Da zavirimo u sebe, da ne zanemarimo sebe. To zvuči sebično, pogotovo u doba kada svi zazivaju dijeljenje ljubavi, ali dijelimo ljubav najviše i najbolje kad smo sami sa sobom dobro. Treba naći strast u životu, što želiš, s kim želiš, kako želiš. I zdravlja prije svega. Kliše je, ali svima zdravlja. I da bude tih nekih dobrih rubnih odluka bez kojih se ne može izaći iz zone komfora i postići nešto u životu što će nas odobrovoljiti. Moji planovi? Oni radijski da je Enter i dalje, a televizijski i A strana, e to ćemo pitati nekog što će biti.


Od pustog spomena drugih, skoro smo zaboravili progovoriti o vašem interesu za glazbu. Što se to kuha u vašem malom kućnom studiju.


– Mjuza je najveći moj gušt i žao mi je što to zanemarujem. Ali, dan je kratak. Produciram za svoj gušt. Tu su neki fanki, hiphoperski zvuci. Želja mi je te neke bitove izbaciti vani. Samo, Bog ti da ili previše, ili premalo. Meni je dao prekratak dan, haha. Pada mi na pamet nešto… Neću vas pitati top pet pjesma iz A strane, nego mi recite tko bi vam na svadbi pjevao i svirao!?– Uuu, stvarno imam puno poznanika i prijatelja iz tog svijeta i radije bi da to ne bude neka eventovska priča za koje će se točno znati tko kad ide na stejdž. Radije bi pozvao sve drage ljude da se dobro provode, a logistika nek je tu spremna. Pa kad nekoga prehiti da se popne i pjeva. Da Tolja, recimo, dođe i pjeva što god mu je fora. A taj pjeva sve i drag mi je k’o brat. Da se popne na pozornicu i pjeva neku s B strane!