Glumac

Igor Kovač: ‘Rijeku pamtim po kiši, divljim burama, srčanim ljudima i karnevalu’

Ana Braškić

Prerastao sam onaj pubertet reagiranja na kritike bile one pozitivne ili negativne. Trudim se ne poistovjećivati s rezultatima i ulogama koje sam odigrao tako me ovaj posao još uvijek veseli, smisao je sama igra



Iako su iz njega brojne uloge u kazalištu, ali i na televiziji, glumac Igor Kovač veću pozornost javnosti dobio je nakon što je prihvatio jednu od glavnih uloga u novoj RTL-ovoj seriji »Pogrešan čovjek« u kojoj tumači lik liječnika Davida Mišetića. Gledamo ga i u seriji »Novine« koja se prikazuje na HRT-u.


Jeste li zadovoljni prijemom serije »Pogrešan čovjek«?


– Kako ne! Zadovoljan sam jer svakim tjednom raste gledanost. Ovo mi je prvi projekt odnosno serija koja se razvija kroz više od sto epizoda u kojoj sudjelujem. Kako gledanost raste sve mi više ljudi prilazi s pozitivnim kritikama i postavlja pitanja o samoj priči. Moram priznati da nisam navikao komunicirati s gledateljima na ovaj način.




Glumite s vašom prijateljicom Ivanom Roščić, koliko vam to olakšava rad na setu?


– Jako sam sretan zbog prijateljice i kolegice s kojom provodim vrijeme na setu. Naša smo glumačka iskustva iz GDK Gavelle prenijeli na male ekrane. Ivana je talentirana glumica, vješta, posjeduje svoj neki autentični izraz zbog čega je jako zanimljiva. A naše prijateljstvo posebno dolazi do izražaja kada nastupi umor nakon 13 snimljenih scena pa treba snimiti još zadnje tri u istom danu… u tom trenutku podrška i razumijevanje su najbitniji da se upravo te zadnje scene odigraju kao da su prve u danu. Ali zato kada nastupi umor, smijeha i veselja na setu nikada ne nedostaje.


Volim nositi uniformu


Snima se u Beogradu, je li vam to otežavajuća okolnost?


– Budući da da igram svaki drugi ili treći dan predstave u GDK Gavelli život na autocesti Zagreb-Beograd zna biti naporan. Kad nisam pred kamerama u Beogradu onda sam na pozornici u Zagrebu. Moglo bi se zbrojiti i ponešto slobodnih dana. Nije prvi puta što snimam u Beogradu, tamo sam snimao »Bit ćemo prvaci svijeta« i »Tin trideset godina putovanja« tako da sam Beograd već jako dobro upoznao.


Što vas je privuklo ulozi doktora Davida Mišetića?


– Ovo mi je prvi put da igram ulogu liječnika. Prije svega veseli me nositi kiruršku uniformu. Kako sam nekoliko puta iz zdravstvenih razloga posjećivao bolnice uživao sam promatrati bolničko osoblje kako se u bjelini šepuri hodnicima među bolesnim civilima. To sam svakako iskoristio za ulogu. No, kod Davida me privlači njegova ljudskost koja mu je bila upisana u sam karakter od početka što nije često slučaj po bolnicama.


Gledamo vas i u seriji Novine. To je posve drugačiji žanr, a pretpostavljam i način snimanja. Možete li se prisjetiti kako je bilo raditi s Daliborom Matanićem?


– Radio sam više projekata s njim i već se jako dobro razumijemo. On je redatelj koji hvata trenutak koji se dogodi na samom setu, vrlo rado promijeni ono što je već prije bilo dogovoreno pogotovo kada su detalji u pitanju što ide u prilog kvaliteti snimljenog. To se može primijetiti i posebno pohvaliti u seriji Novine.


U Novinama ste u vezi s likom kojeg glumi Helena Minić Matanić. Kako je bilo snimati ljubavne scena s redateljevom suprugom?


– To pitajte Dadu! Šalim se. Profesionalizam nije samo biti točan na setu nego ostaviti privatni život izvan njega ili kazališta. Potpuno smo opušteno odigrali scene i odlično surađivali.


Glumac morarazmišljati filmski


Pratite li svoj rad na malim ekranima ili ste jedan od onih koji ne vole vidjeti serije i filmove u kojima glumite?


– Naravno da pratim. Zanima me proces od pročitanog scenarija, postavljanje scena na setu do same montirane cjeline. Nekada film pogledam više puta. Tako bolje popratim glumački dramski luk svakog lika, odnosi likova koji su se na papiru činili klimavi, a u kadru su zaživjeli ili obrnuto. Tako najbolje učim. To mi je besplatna škola. Glumac mora razmišljati filmski u smislu cjeline.


Kako podnosite kritiku?


– Prerastao sam onaj pubertet reagiranja na kritike bile one pozitivne ili negativne. Trudim se ne poistovjećivati s rezultatima i ulogama koje sam odigrao tako me ovaj posao još uvijek veseli, smisao je sama igra.


Što vam više znači, dobra kritika za igranu ulogu u seriji i filmu ili dobra kritika za vaš rad u kazalištu?


– Ako ćemo već tako onda je to kazalište iz razloga što predstave imaju svoj život koje ovise o glumcima i njihovoj zajedničkoj disciplini tako dobra kritika može promjeniti živu materiju na bolje i obnoviti snagu same predstave.


Sjećanje na Rijeku


Jedno vrijeme bili ste član glumačkog ansambla HNK Ivana pl. Zajca, kako pamtite Rijeku?


– Rijeku pamtim po kiši, divljim burama, srčanim ljudima, prijateljima koje sam tamo stekao do kraja života, pamtim ju po karnevalu, ludim izlascima, po bendovima u kojima nikada nisam zasvirao, pamtim ju po glumačkom ansamblu koji me je formirao, ansamblu hrvatske drame kojem sam zahvalan i kojeg bih da sam mogao rado poveo sa sobom.


Rođeni ste u Vukovaru, a djetinjstvo ste proveli u Bapskoj kraj Iloka. Koliko se stignete vraćati u rodni kraj?


– Često odlazim u Srijem. Hrvatsku Toskanu kako ja to volim reći. Pogotovo sada nakon snimanja u Beogradu svratim čest doma.


Niste prisutni na društvenim mrežama. Zbog čega?


– Do sad me to nije privlačilo, ali u zadnje vrijeme razmišljam otvoriti neki od profila kako bih promovirao svoje projekte.


Možete li opisati kako izgleda život bez društvenih mreža jer rijetki su koji nemaju profil na barem jednoj?


– Unatoč tome da nisam na društvenim mrežama i dalje postojim, privrženiji sam na realitet. Kada se vratim s putovanja naprimjer, prijateljima prepričam putovanje iz prve ruke bez objavljenih statusa i fotografija. Što čini život bogatijim.