Lijena, bijela »vreća buha« s klempavim ušima i britkim jezikom, tako nekako je legendarni lik iz crtića mnogih djetinjstava okarakterizirao danas pedesetogodišnjak, a nekad jedini iz moje škvadre koji nije otkidao na Snoopyja. Nit’ ga je volio u crtežu, nit’ ga je volio u animaciji. A mi, ostali, počesto nismo voljeli njega zato što on nije volio Snoopyja, jer tko normalan ne voli Snoopyja? I upravo taj isti frend iz mog djetinjstva, a Snoopyjeve mladosti neki mi dan javlja kako je »vreća buha« dobila zvijezdu na Stazi slavnih u Hollywoodu. A, ne nisam znala! Pod odmah sam ga zasula, njemu suvišnim informacijama kazavši kako je Snoopyjeva zvijezda 2563. na stazi, da već zvijezdu imaju psi Rintintin i Lassie, a od crtanih junaka Pajo Patak, Mickey Mouse, Shrek, Simpsoni, da… Nažalost, prekinuo me je s »dobro, dobro, žurim«.
Trebao je biti Sniffy
Isto tako je vječito žurio i za malih nogu, stoga mu valjda usporeni Charlie Brown i sva ta ekipa oko Snoopyja nije legla. Pa čak ni Woodstock, žuta zvrndava ptica, Snoopyjeva prijateljica. No, vratimo se mi Snoopyju koji ove godine slavi dva jubileja – 65. rođendan kao lik iz stripa, a 50. kao lik iz crtića. Charles M. Schulz za potrebe stripa »Peanuts« smislio ga je 4. listopada 1950. godine, a ime mu je dao 10. studenog iste godine. U početku Snoopy nije imao vlasnika, bio je pas lutalica. Nije se znalo ni koje je vrste, a to da je Snoopy koji se u Schulzovoj glavi najprije trebao zvati Sniffy, i ne zna se zašto se Schulz predomislio, zapravo beagle (ubuduće bigl) spomenuto je tek godinu i dva mjeseca nakon izlaženja prvog broja. Ono što se njegovom lajavom visočanstvu od rođenja ne može osporiti jest da je inteligentan i staložen pas koji, baš kao i svi mi, ima pokoju mušicu, pokojeg neprijatelja i svojevrsni iracionalni strah od njega, recimo onaj od Crvenog baruna, pokoji ispad, podosta prijatelja i svoju životnu filozofiju koja se nekom sviđa, nekom ne.
Sjećate se scene kad Charlie B. i Snoopy sjede na drvenom doku i gledaju vodu pa Charlie filozofski prozbori »znaš Snoopy svi ćemo mi jednog dana umrijeti«, a u oblačiću iznad Snoopyja osvane »da, ali ćemo sve ostale dane biti živi«. Pa, tko takvog mislioca ne bi obožavao! Snoopyjevu uzrečicu »alergičan sam na jutra« izgovarala bih i još uvijek izgovaram za svakog ranog buđenja, a svako mi je prerano pa je uzrečica često korištena. I tako bi mogli u nedogled jer najpoznatiji bigl na svijetu prava je tvornica pametnih misli i zaključaka. Iako na prvu Snoopy i njegov frend Charlie nemaju previše sličnosti, s odmakom od ohoho desetljeća od prvog gledanja reći ću kako su ustvari vrlo slični. Neee, kažete. Ja, ipak tvrdim da jer Charlie je samo prividno slabić, »pegula« kojoj uvijek kiši na rođendan, koji obožava bejzbol ali je na terenu totalni luzer, za kojeg se ne zna je li plav ili ćelav, koji je nesretno zaljubljen, usporen i bojažljiv, ali baš zato omiljen među čitateljima i gledateljima. S druge strane, Snoopy je totalna suprotnost kojeg kao ne zanima ništa, ne brine ništa, ne dira ništa, koji je ful posložen i u glavi, i u nogama, a zapravo je ispod površine sve nekako drugačije. Charlie bi rado bio kao Snoopy, a Snoopy je sretan što je baš Charliejev pas.
Prijatelj Woodstock
Snoopy sasvim drugačiji odnos ima s Woodstockom, već spominjanom žutom pticom koja se nekako najčešće odmara baš na njegovom nosu. Oni su si frendovi sa svim onim što taj odnos sa sobom nosi. Woodstock, ptica koja je uvijek u »petoj brzini« štošta zamjera Snoopyju, i ponašanje i razmišljanje, zapravo ga obožava, a Snoopy žutoj zvrndalici zapravo ne zamjera ništa, pa čak ni nervozu koju Woodstock ima oko Dana zahvalnosti jer zna da je korijen svega u tome što je Woodstock ptica, a zna se kako ptice završavaju na taj blagdan. Istina ne one Woodstockove vrste, ali pusti ti to, nikad se ne zna. O tome da mu je Woodstock najomiljeniji i najdraži skaut u skautskoj družini koju vodi, da i ne govorimo. Snoopy si je OK i s ostalim likovima proizašlim iz Schulzove glave i njegova pera, pa objedinjeni pod imenom »Peanuts«. Nerijetko, ali ne baš i uvijek ih vadi iz problema. Uostalom, toliko često imaju dileme, a i probleme da bi se Snoopy jako malo odmarao na krovu svoje kućice da skače na svaki poziv.
Bilo kako bilo, ova neobična družina – predvođena jednim biglom i jednim vječito zamišljenim dječakom koji s rukama u džepovima i pognute glave kroči svijetom, te cvrkutavom pernatom letjelicom – već 65 godina biva utkana u gotovo svako odrastanje, neovisno na kojem kraju svijeta se odvijalo. A kad ih jednom zavoliš, voliš ih čitav život, pa nikakvo čudo što jedna pedesetjednogodišnjakinja i dandanas spava u pidžami »na Snoopyja« i svako malo na YouTubeu potraži čudnovate zgode i nezgode Charlieja, Snoopyja i njihove družine. A to da smo svi mi ponekad Charlie, a ponekad Snoopy, odnosno da smo cijeli život baš kao i oni ponekad gorki, ponekad slatki, a najčešće gorko-slatki likovi, to je već odavno shvatila, kao i da svaki gubitnik ponekad biva pobjednik. Možda baš zahvaljujući ovom stripu po kojeg je trčeći svake srijede odlazila u lokalnu poštu svog sela malog.
