Tek što je ugasio devet svjećica na rođendanskoj torti, Yves Saint Laurent, prema vlastitom je priznanju, obitelji u rodnom gradu Oranu u Alžiru obznanio da će njegovo ime jednoga dana biti ispisano vatrenim slovima na pariškom Champs-Elyseesu. Ambicija, nevjerojatna strast prema modi i istinski umjetnički talent u manje od dvadeset godina od njegove dječačke rođendanske objave, ispunili su njegovu želju i doveli ga u velikom stilu na željeno odredište u 16. arondismanu gdje je ovaj neponovljivi modni dizajner stvarao puna četiri desetljeća.

Kao vrlo mlad kreator koji je burno napustio kuću Dior neposredno iza smrti svog slavnog mentora, nakon ateljea u Rue Spontini u kojem je 1962. započeo samostalnu karijeru, Yves Saint Laurent 1974. godine seli na aveniju Marceau u kojoj njegova modna kuća djeluje sve do njegova odlaska u mirovinu 2002. Zahvaljući viziji i trudu njegovog životnog i poslovnog partnera Pierra Bergea koji ga je pratio praktički od njegova dolaska u Pariz, a koji je umro ove godine, ne dočekavši realizaciju svog životnog projekta, upravo se u aveniji Marceau danas nalazi jedan od najnovijih pariških muzeja: Muzej Yvesa Saint Laurenta.

Otvoren koncem rujna ove godine, muzej zajedno s onim u Marrakechu u Maroku, koji je svoja vrata otvorio mjesec dana kasnije, donosi priču o modi i umjetnosti, bogatoj imaginaciji introvertiranog individualca, ali i političkom stavu prema ženskoj modi te prijestolnici mode nekad i Parizu danas.

Vremeplov u prošlost

Muzej je, naime, udaljen tek nekoliko blokova južnije od pariškog hot-spota, Champs-Elyseesa na kojem danas vladaju dvojezične table na francuskom i kineskom, gdje su većina zaposlenih u luksuznim dućanima francuskom modom azijati, a ispred Louis Vuittona s jedne strane i Sephore s druge, čeka se u redovima. U takvom okruženju muzej Yves Saint Laurenta izgleda poput nezaobilaznog vremeplova u prošlost mode kao simbola Pariza i odjeće kao snažnog atributa ženske emancipacije 20. stoljeća.

Teško je povjerovati da bi se Yvesu Saint Laurentu svidio prizor jedva punoljetnih »kardashianki« koje na najpoznatijem pariškom šetalištu masovno okidaju selfije držeći vrećice luksuznih brendova u prvom planu. Vjerojatno ni ne znaju ili ih jednostavno ne zanima da su tek desetak minuta hoda udaljene od mjesta na kojem je stvarao jedan čovjek koji je demokratizirao parišku modu i osmislio ključne komade uvijek nosive ženske garderobe na kojima omiljeni današnji high-street brendovi temelje čitavu svoju modnu ekonomiju.

Već davno ugledni je Vogue Saint Laurenta prozvao Svecem jer su se, kako je primijetila Natasha Fraser – Cavassoni, autorica Vogueve monografije o Yves Saint Laurentu, žene noseći njegove kreacije osjećale zaštićeno i gotovo – blagoslovljeno.

– Moj je zadatak raditi za žene. Ne za manekenke, ne za ljepotice, ni za bogate žene. Moj zadatak je raditi za sve žene, izjavio je jednom prilikom kreator čiji je pariški salon u rujnu otvorio svoja vrata javnosti i koji će zasigurno vrlo brzo postati jedan od posjećenijih muzeja Pariza.

U prizemlju muzeja, kako i priliči, dobrodošlicu posjetitelju odaje sam domaćin umjetničkim fotografijima na kojima pratimo Yvesa kroz godine: uvijek androgino mršavog i vidljivo psihički fragilnog. Već na samom ulazu osjeća se dašak »haute couturea« pa posjetitelji svoje stvari mogu ostaviti u ormarićima smještenim u nekadašnjim sobama za probe da bi nakon toga ušli u predvorje visoke mode koje je znakovito označeno Warholovom grafikom slavnog kreatora.

– Ne vidim niti jedan razlog da odijevam žene drugačije od muškaraca. Ne mislim da je žena ništa manje ženstvena u hlačama nego što je to u suknji, kazao je nakon lansiranja famoznog Le Smokinga, kojem je već ranije prethodila ženska verzija mornarskog kaputa.

Jednako slavna je i njegova izjava prema kojoj je za njega modni genijalac onaj tko je izmislio jeans, a on je doprinos modi dostupnoj svima dao svojom možda i najpoznatijom kolekcijom znakovitog imena Rive Gauche, kojom je pokušao ispraviti nepravdu visoke francuske mode usmjerene na bogate žene i zanemarivanje onih koje si nisu mogle priuštiti tipičan »couture«.

Njegova linija Rive Gauche, čiji se dijelovi mogu vidjeti u muzeju, nimalo nije profanirala visoku modu, već je naprotiv, postala okosnicom suvremene mode obogaćene Midinom YSL dodirom.

Zaljubljen u raskoš

Veći dio postave muzeja ipak jasno dokazuje da je Saint Laurent ostao zaljubljen u raskoš koju je upoznao odrastajući u bogatoj francuskoj obitelji u Alžiru i zapravo nikad nije napustio visoku, smrtnicima nedostupnu modu. Kroz godine, njegove su kolekcije sve bogatije i skuplje, a raskoš je u njima sofisticirana i razrađena do zadnjeg detalja.

Postav pritom dijalogizira s modom prošlih stoljeća, od srednjeg vijeka preko renesanse pa sve do ludih dvadesetih i retro mode četrdesetih godina prošlog stoljeća. Dio postava posvećen je Laurentovim putovanjima kontinentima, kojima je, kako je kazao, najljepše putovao uz knjige – kod kuće na kauču. Tipičnu odjeću Afrike, Rusije, Španjolske i Azije prilagođavao svom prepoznatljivom stilu, ali i epohi u kojoj je stvarao.

Yves Saint Laurent bio je temeljit perfekcionist što dokazuju brojne njegove skice izložene u muzeju, a njegova suradnja s tekstilnim obrtnicima i izrađivačima nakita ostavlja bez daha. Jakna nadahnuta interijerom palače kojom dominiraju kristali velikih lustera i pozlata salonskih ogledala ili pak srce koje je bilo njegov talisman na svakoj reviji, samo su dio te suradnje.

– Luksuz je iznad svega stav koji proizlazi iz srca. Luksuzom nikad nisam smatrao nešto što ima veze s novcem, draguljima i krznom, kazao je jednom prilikom.

Ako je suditi prema izgledu njegovog minimalističkog bijelog ateljea punog svjetla, s policama prepunim monografija poznatih slikara, ovom zaljubljeniku u Marcela Prousta, Coco Chanel i francuske buldoge, najveći je luksuz bio stvaranje. Njegov glas u umjetnosti bila je moda, njegov alat skice, a platno raskošni materijali.

U svojim kolekcijama dao je hommage umjetnicima poput Van Gogha, Matissea i Mondriana koji je inspirirao njegovu slavnu džersej haljinu koja je koncem šezdesetih godina osvojila modne časopise, a osim u amsterdamskom Rijks muzeju, jedan od njezinih modela može se vidjeti i u aveniji Marceau u Parizu.

Poput svake klasične revije i muzej Yves Saint Laurenta u Parizu završava vjenčanicom. Izabrana vjenčanica evocira kubizam koji je, kako ističu autori postave muzeja, srodan Yves Saint Laurentovoj dekonstrukciji trodimenzionalnog, poeziji i Georgesu Braqueu.

– Kreirao sam odjeću suvremene žene i vjerujem da sam dao svoj doprinos transformaciji jedne ere, kazao je u opraštajnom govoru 2002. godine povlačeći se s modne scene. Četiri godine kasnije završio je u kolicima, potpuno nepokretan. Umro je 2008. u 72. godini od posljedica tumora na mozgu. Francuzi su ga kao velikana modne povijesti sahranili uz državne počasti.

Unatoč čestim psihičkim krahovima i hospitalizacijama, ovisnosti o drogi i alkoholu te dekadentnim životnim fazama, Yves Saint Laurent u jednom je bio dosljedno nepogrešiv: nikad nije ispustio iz vida ni najmanji detalj kad je radio za žene. Njegova ostavština francuskoj modi i povijesti bez sumnje je golema, a pedesetak godina stari modni iskoraci Sveca i danas su sigurno utočište u svijetu »kardashianki«.