Razgovor

NajFotograf Donovan Pavleković: ‘Volim zagrebati ispod površine i dotaknuti se onoga što se izbjegava’

Ivana Kocijan

Donovan Pavleković, foto Vedran Karuza

Donovan Pavleković, foto Vedran Karuza

Meni je najbolja fotografiju pored koje ćete proći i odmah se vratiti unatraške jer vas je nešto dotaklo, bilo loše ili dobro. Svojom fotografijom želim gledateljima bar na nekoliko sekundi promjeniti dan i navesti ih na razmišljanje



Bjelovarski fotograf Donovan Pavleković pobjednik je prvog izbora najFotografa, održanog u organizaciji Tower Centra i priloga Life Novog lista. Titulu najboljeg amaterskog fotografa 21-godišnji student modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu osvojio je proteklog vikenda kada je u Tower Centru održana velika završnica izbora.


Zbog čega ste se prijavili na izbor najFotografa? – Na izbor najFotografa prijavio sam se jer mi je trebalo nešto novo i nešto što će me potaknuti na daljnji razvoj. Ujedno sam se kroz svoju rutinu pomalo ulijenio i zadržavao se u svojoj sigurnoj zoni, a fotografija i sama umjetnost su sve samo ne komfor i sigurnost. U priči s prijateljima sam zaključio da je ovo odlična odskočna daska i »push« u pravom smjeru.  


Foto Vedran Karuza


Foto Vedran Karuza





Kakva su vam bila očekivanja? – Očekivao sam kako će cijeli ovaj projekt biti sveden na jedno fotkanje. Ali, ispostavilo se da je sve preraslo u nešto puno puno veće. Prvenstveno, upoznao sam divne ljude iz različitih područja stvaranja i posla i time si osigurao duga prijateljstva i moguće sljedeće suradnje. Od svake osobe sam naučio nešto novo, bio to marketing, kombiniranje outfita, kontrola vremena. Na sve to, ono što će nas petero finalista cijeniti su mnogobrojni savjeti divnog žirija za koje bi drugi ljudi dali gotovo sve. Moram priznati kako su moja očekivanja bila itekako nadmašena te se nadam kako će se ovo nastaviti i kako će i drugi mladi fotografi dobiti ovako veliku priliku.

Stepenica dalje


Kako komentirate pobjedu?– Moram priznati kako se tu »dogodio« dvosjekli mač. Naime, u trenutku kada su me prozvali kao pobjednika nisam znao što reći niti kako se nositi s time, tako da sam samo zablokirao, ali sam time ostao miran i sagledao situaciju gotovo iz drugog ugla i postavio si emociju zahvalnosti. Mislim da je ponos i jedna vrsta »pečata« najbolja stvar koju sam ovime dobio. Što drugo reći nego da sam presretan i da se nadam da ću i dalje moći oduševljavati svojim radom.



Što vas očekuje nakon pobjede? Imate li već prve zadatke? – Moram priznati kako pobjeda nosi jednu vrstu odgovornosti i brige. Nakon što vas odabere žiri u kojemu sjede jedni od najboljih i najtalentiranijih ljudi s naših prostora, ne smijete si dopustiti biti prosječni. Jedino što mi sada preostaje je otići stepenicu dalje i nastaviti svoju viziju i u nju ukomponirati savjete koje sam dobio od cijenjenog žirija. Već dan nakon izbora održao sam novi photoshoot za jedan veliki projekt o kojem ne mogu još puno reći, ali svakako se kalendar već popunjava, a baterija fotoaparata prazni.   U žiriju izboru bila su poznata imena domaće fotografije  – Mare Milin, Jelena Balić, Filip Koludrović i Mario Poje. Što ste naučili od njih? – Opuštenost. Svi članovi žirija odlikuju se tom vrlinom koja iza sebe povlači bezbrižnost te ljubav prema fotografiji. Sljedeća fotkanja bit će u znaku opuštenosti i jedne dozvole da pogriješim, da se zabavim i da se prepustim onome što osjećam u tom momentu. Emocija je ono što želim da prevlada u mojim radovima, a baš su mi to i naglasili članovi žirija. Još jednom im želim zahvaliti na ovakvom povjerenju i svim riječima potpore.  


Omiljeni motivi


Od koga ste, općenito, najviše naučili kad je fotografija u pitanju? – Nažalost, nisam imao od koga učiti kada je to bilo potrebno. Mjesto iz kojeg dolazim nije davalo puno nade u moj rad, odnosno modnu fotografiju. Nisam imao gdje izlagati, nisam imao potporu učitelja i okoline tako da sam bio prepušten sebi i svojem zamišljenom svijetu koji i danas stvaram kroz svoju fotografiju. Sve ono što ja nisam imao ili sam želio promjeniti, skrenuti pažnju na to, iznosio sam kroz svoj rad. Ali, nikako ne smijem izostaviti svoje roditelje koji su pratili moj rad i poticali me da nastavim bez obzira na sve drugo. Najbitnija rečenica koju mi je otac rekao je »Dok god se budeš sramio slikati pred ljudima, nećeš biti pravi fotograf«. Tom rečenicom vodim se i danas jer ako ne mogu ponosno stati ispred svog rada, ili nisam spreman da moji radovi budu prikazani javnosti ili mi to nije najveća strast.Vaš je fotografski stil prepoznatljiv, provokativan. Pročitala sam da volite »stvarati radove koji šokiraju, koji su neugodni, ali opet otvaraju različite teme i dovode nas do nekih pitanja koja pokušavamo zaboraviti ili ih udaljiti od naše pozornosti«. Koja vam je misao vodilja u fotografiji? – Lijepe fotografije će se uvijek stvarati i biti viđene. Ali ja volim zagrebati malo ispod površine i dotaknuti se onoga što se izbjegava. Naime, inspiriraju me banalne svakodnevne situacije u kojima ljudi pretjeruju i ustvari ih ne podnose, primjerice kupnja stvari radi samog brenda, slijepo vjerovanje tarot »majstorima« na televiziji ili pak nepromišljeno praćenje modnih trendova. Meni je najbolja fotografiju pored koje ćete proći i odmah se vratiti unatraške jer vas je nešto dotaklo, bilo loše ili dobro. Svojom fotografijom želim gledateljima bar na nekoliko sekundi promjeniti dan i navesti ih na razmišljanje.

Donovan Pavleković


Donovan Pavleković



Što su vam omiljeni motivi? – Omiljeni motivi su mi karakteri i njihov razvitak kroz priču, odnosno kako ja mogu uz pomoć vanjskog izgleda i nečega naizgled površnog pokazati emociju lika kojeg opisujem, bila to nesretna žena, zamišljena bakica ili farmer koji želi biti motorist. Je li vam modna fotografija omiljena grana fotografije? – Itekako. Tražeći svoj pravac fotografije prošao sam kroz sve, od prirode, arhitekture do konceptualnosti i bizarnosti i zbog svoje ljubavi prema modi se ustabilio na tom području. Želim da moje fotografije imaju svrhu, bila to reklama, tisak, fotografije za website ili instagram. U digitalnom svijetu u kojem živimo vrlo je lako preuzeti fotografiju i zaboraviti ju nakon dvije minute. Time se njena svrha potpuno gubi. Zato želim da drugi ljudi imaju neku korist od mog rada.


Donovan Pavleković


Donovan Pavleković



Zbog čega vam je privlačna modna fotografija? – Privlačna mi je zbog toga što mogu uzeti nešto što je na prvu obično i dosadno i od toga napraviti nešto posebno i pamtljivo. Isto je i s modelima koji su mi nerijetko ljudi koji nikad nisu stali ispred objektiva. Izraz na njihovom licu dok se zamišljaju u nekoj ulozi i na sat dva izađu iz svoje zone sigurnosti i potpuno se transformiraju, nešto je  najbolje na svijetu, a posebno komentar nakon što uredim fotografije i kažu mi »Ovo kao da nisam ja«. Moj odgovor je uvijek »To jesi ti, ali bolja verzija tebe«. Moja fotografiranja su kao maskenbal. Fotografijom ste se počeli baviti u osmom razredu osnovne škole. Što vas je privuklo fotografiji? – Bijeg od okoline i stvaranje svojeg svijeta. Okolina me konstantno tjerala da uđem u kalupe i da se priklonim nekim normama i gotovo zaboravim sanjati o nekoj velikoj budućnosti. Kroz svoj objektiv stavljao sam fokus na ono što sam ja htio i to kasnije pretočio u priču toga dana. Dosad ste izlagali u rodnom Bjelovaru i Zagrebu. Imate li u planu neka nova predstavljanja svojih radova? – Kada kažem da sam izlagao u Bjelovaru, pritom mislim na Facebook i Instagram lokaciju Bjelovar jer nažalost nisam imao gdje izlagati, niti mi je itko dao šansu da pokažem ono što znam. Srećom pa sam kroz virtualni svijet svakog dana držao svoje izložbe. Itekako, moram najaviti kako ću se ove godine predstaviti na Zagreb design weeku od 7 do 12. svibnja u Tehničkom muzeju Nikola Tesla (Hala 5) na temu Gold koju ću upotpuniti ne samo fotografijama, već i nečim veoma posebnim što još neću otkriti. Uskoro pripremam nekoliko samostalnih izložbi i naravno bezbroj radova na mom Instagram profilu @donovanpavlekovic.

Donovan Pavleković


Donovan Pavleković



Otvorena vrata


Studirate modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Planirate li raditi u struci? – Nažalost ne. Iako sam veliki zaljubljenik u modu i stvaranje novih trendova, fotografija je prevagnula, ali tko zna gdje će me moj zaigrani um odvesti za koju godinu. Ostavit ću si otvorena vrata za sve vrste umjetničkog stvaranja pa ako mi zatreba određeni komad odjeće, moći ću si ga sam izraditi. Razmišljate li možda o pokretanju vlastitog brenda?  – Pa kada govorimo o brendu, pritom ne mislim na otvaranje svog fotostudija ili marke različitih proizvoda, već stvaranja neke vrste zaštitnog znaka i prepoznatljivosti. Volio bih kada bi se ljudima svidjela moja vizija i kada bi željeli svoje produkte i radove pokazati kroz moju viziju i da za njih mogu stvoriti jednu sliku i imidž. Iz tog razloga sam toliko posvećen stvaranju prepoznatljive slike sebe i svojih fotografija. Krajnji cilj je da čim netko vidi moju fotografiju, bez ikakvog objašnjenja zna o kojem je autoru riječ.