Post festum

Uživanje u glazbi: Riječani oduševljeni svojim jazz festivalom

Davor Hrvoj

Foto D. Hrvoj

Foto D. Hrvoj

Najviše publike na festival privukao je nastup Gabi Novak, koja je pjevala uz Trio Matije Dedića. Na početku Gabi se ogradila od svoje pripadnosti jazz stilu, iako je uvijek bila bliska tom miljeu. No za publiku je bilo važnije da je mogla uživati u divnoj glazbi



RIJEKA – Unatoč velikoj kiši i poplavama, Riječani su prošli tjedan u velikom broju pohodili Međunarodni riječki festival jazz glazbe, pokazavši da razumiju glazbu i ne štedeći dlanove. JazzTime Rijeka održan je od 14. do 16. studenoga po 28. put, kao i uvijek u organizaciji agencije GIS, a ove godine uz partnerstvo s Hrvatskim kulturnim domom na Sušaku, gdje su održani svi koncerti. Festivalu je prethodio edukativni projekt s radionicama i predavanjima o jazzu koje su poznati riječki glazbenici – gitarist Spartaco Črnjarić, basist Damjan Grbac i bubnjar Tonči Grabušić – održali u nekoliko osnovnih škola.


Osim toga svake večeri poslije koncerta u dvorani, mladi su, uglavnom riječki jazzisti, uz podršku starijih kolega iz publike, svirali u predvorju HKD-a. Kvartet Paždroć na kvadrat, koji sačinjavaju trubač i krilničar Robert Mikuljan, klavirist Dorian Cuculić, gitarist Filip Flego i bubnjar Sebastian Stell, predstavio se autorskim skladbama članova, ali i obradama djela poznatih autora modernog jazza i ne samo jazza. Svoj suvremeni izraz začinili su motivima tradicije podneblja u kojem su stasali. Bas gitarist Dino Ivelja utemeljio je kvartet u kojem svira s gitaristom Zvonimirom Radišićem, saksofonistom Lukom Vrbanecom i bubnjarom Edinom Botićem. Oni su također posvećeni suvremenom izrazu, izvode autorsku glazbu, ali i standarde. Svojom su uigranom svirkom i vještim improvizacijama pobudili pažnju publike. Na sličan način – autorske skladbe i standardi – svoj koncept razvija First Time Quartet: saksofonist Franjo Črnjarić, gitarist Leo Škec, orguljaš Karlo Lovrić i bubnjar Rajko Ergić. Osim karakterističnog zvuka orgulja i atraktivnih skladbi, njihov je nastup obilježila srčana svirka s uzbudljivim solima.


Egzotični Chico


Gitarist Elvis Stanić iznenadio je novim pristupom koji ostvaruje s pjevačicom Albom Nacinovich, zaduženom i za elektroniku, klavijaturistom i producentom Ivanom Popeskićem, kontrabasistom i bas gitaristom Damjanom Grbcem i bubnjarom Branimirom Gazdikom. Naime vratio se glazbi koju je slušao u mladosti: jazz-rock i prog rock. No otišao je korak dalje pokazavši da prati kretanja na suvremenoj glazbenoj sceni. Spomenute utjecaje spojio je sa suvremenim korištenjem elektronike, lupova i samplova, stvorivši osebujan amalgam. Ipak, i dalje je to prepoznatljiv Stanić, s karakterističnim zvukom i autorskim pristupom u kojem uvijek ima prostora za slobodu u solima svih članova benda. Osim improvizacija, uzbudljive su bile dionice koje je Stanić svirao unisono s Albinim vokalizama. Glazba je to silnog naboja i intenziteta. Iznenađujuća je bila i izvedba skladbe »Light My Fire« grupe The Doors; potpuno drukčije od Doorsa ili, primjerice, Josea Feliciana, u potpunosti prilagođena novom Stanićevom konceptu. Pred kraj koncerta ipak su podsjetili na neke od njegovih uspješnica.




Slavni američki saksofonist Chico Freeman nastupio je sa svojim triom Exotica, u kojem su mu partneri švicarski glazbenici: kontrabasist Heiri Kaenzig i udaraljkaš Reto Weber. Svi participiraju i kao skladatelji, iako Freemanova je uloga i u tom segmentu presudna. Egzotično, ne samo zbog egzotičnih udaraljki koje virtuozno svira Weber, nego i glazbenog pristupa koji se napaja na prizvuku tradicijske glazbe raznih naroda. Dobar primjer je Freemanova gotovo trideset godina stara skladba »Crossing the Sudan«, nadahnuta iskustvom jahanja deve kroz pustinju, koju je prilagodio za izvedbu s ovim triom. No Freeman se nije odrekao jazzističkog, zapravo afroameričkog feelinga koji je usvajao od rane mladosti, a razvijao svirajući s velikanima jazza kao to su Elvin Jones, McCoy Tyner, Charles Mingus, Dizzy Gillespie, Sam Rivers i Jack DeJohnette. No uvijek je bio otvoren za suradnje sa stilski različitim glazbenicima; svirao je s Memphisom Slimom, Michaelom Jacksonom i sastavom Eurytmics. Zato se nastup s Kaenzigom i Weber doimao kao nešto posve prirodno, a publika je to osjetila i pozdravila.


Nježna Gabi


Najviše publike na festival privukao je nastup Gabi Novak, koja je pjevala uz Trio Matije Dedića. Na početku Gabi se ogradila od svoje pripadnosti jazz stilu, iako je uvijek bila bliska tom miljeu. Kao što je dobro rekla, radi se o pop jazzu. No za publiku je bilo važnije da je mogla uživati u divnoj glazbi. Naravno, radi se o djelima Arsena Dedića, što samo po sebi garantira visoku umjetničku razinu, ali dodana vrijednost su novi aranžmani koje je Matija Dedić napisao upravo za Gabi. Zato su do punog izražaja isplivali njezin prepoznatljiv glas, osoban, nježan pristup, ali i pozitivan, optimističan stav, upravo u skladu s njezinom osobnošću. Takav iskaz svojim su sviranjem primjereno podržali Matija Dedić i članovi njegovog trija: kontrabasist Goran Rukavina i bubnjar Tonči Grabušić, koji su se, pak, razmahali u instrumentalnim transformacijama Arsenovih skladbi »Kuća pored mora« i »Moderato cantabile«. Osim Arsenovih skladbi, među ostalima »Sve što znaš o meni«, »Ni ti ni ja«, »Nada«, »Kuća za ptice«, »Pamtim samo sretne dane« te »U registraturi«, za koju je Arsen Dedić, na nagovor Gabi Novak, naknadno napisao tekst, na programu je bio američki standard »My Funny Valentine«, ali i hrvatski standard, skladba »Intima« Miljenka Prohaske s izvornim tekstom koji je napisao čuveni američki jazz pisac i enciklopedist Leonard Feather. Gabi ih je pjevala nevjerojatnom opuštenošću, sugestivno, proživljeno, razdragano, neizmjerno uživajući u suradnji s Triom. Publiku je osvojila već u prvoj pjesmi i do kraja zadržala njenu naklonost.