Zapažena

Mlada riječka pjevačica Medea oduševljava vokalom: ‘Glazbenu karijeru gradit ću polako’

Ivana Kocijan

Foto: Viviana Lokmer Šulina

Foto: Viviana Lokmer Šulina

Nakon zapaženog dueta s Damirom Kedžom »Ne mogu iz dana u noć«, talentirana srednjoškolka je pjesmom »Moja je ljubav plava« uspješno debitirala na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku i potom osvojila vrijednu nagradu na festivalu Prvi glas Zagorja



RIJEKA Mlada riječka pjevačica Medea Market Sindik polako ali sigurno gradi svoj glazbeni put. Talentirana srednjoškolka nedavno je osvojila vrijedno priznanje na festivalu Prvi glas Zagorja, a zapažen je nastup imala i na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku na kojem je ljetos prvi put nastupila.


Na ovogodišnjem festivalu Prvi glas Zagorja na kojem ste prvi put nastupili, ponijeli ste titulu Prvi glas Zagorja (najbolja narodna izvedba, najbolja pop izvedba i najbolja interpretacija). Koje ste pjesme izveli na tom festivalu i što vam znači ovo priznanje?


– Izvodile su se dvije pjesme, jedna narodna i jedna zabavna koja je morala biti na hrvatskom jeziku. Od narodnih sam izabrala tradicionalnu međimursku »Vuprem oči«, a od zabavnih »Olujna noć« koju u originalu izvodi Bernarda Bruno. Svaki uspjeh i svako priznanje su potvrda da ste uspješni u onom što radite, da ste na pravom putu, ali i obaveza da se treba truditi i nastojati biti još bolji. Kada dobijete priznanje u okruženju u kojem se prvi put pojavljujete, ono ima posebnu težinu i na tome sam jako zahvalna.


Škola prioritet




Ovo ćete ljeto pamtiti i po debitantskom nastupu na Večerima dalmatinske šansone gdje ste se predstavili pjesmom »Moja je ljubav plava«. Kako vam je bilo u Šibeniku? Hoćete li i sljedeće godine nastupiti na tom festivalu?


– Nastup u Šibeniku gdje sam prvi put izvela pjesmu »Moja je ljubav plava« bio je rezultat nastavka suradnje s producentom Duškom Rapotecom Uteom koji potpisuje glazbu i aranžman, a tekst Vjeko Alilović, dok tekst dueta s Damirom Kedžom potpisuje Robert Pilepić, ali i priprema jer smo se htjeli prikazati u najboljem svjetlu, naročito zbog toga što je pjesma bila dosta drugačija od konkurencije. Imati čast i privilegiju dobiti svojih nekoliko minuta na tako velikom događanju, odličan osjećaj izvođenja pjesme pred divnom šibenskom publikom i sjajnim glazbenicima u orkestru, svakako je trebalo najbolje moguće iskoristiti i mislim da smo u tome i uspjeli.


Zato smo osmislili i malo drugačiji nastup pa su uz mene nastupila i dva sjajna dečka, Mateo i Luka, mladi riječki glazbenici. Reakcije publike su bile izvrsne, a pjesma se puno emitira na radijskim postajama, što me posebno veseli. Želim iskoristiti i ovu priliku da još jednom zahvalim direktorima festivala Branku Viljcu i Dušanu Šarcu na ukazanom povjerenju. Nastojat ću trudom i radom zaslužiti povratak na ovaj festival, ali svakako za to treba imati dobru pjesmu i malo sreće jer konkurencija je ogromna.


Nedavno je započela nova školska godina. S obzirom na to da pohađate i gimnaziju i glazbenu školu, hoćete li uspjeti uskladiti školske obaveze s glazbenom karijerom?


– Škola mi je prioritet, sve je stvar dobre organizacije, a na taj ritam sam navikla kad sam s 9 godina uz osnovnu školu krenula i u glazbenu. Uz neophodan trud i rad kad se nešto voli i želi, onda se nađe način i put, tako da vjerujem da ću kao i do sada pronalaziti načina i vremena za oboje, a da ne »kiksam« ni na jednom polju.


Sve u svoje vrijeme


Na glazbenu scenu ušli ste duetom s Damirom Kedžom »Ne mogu iz dana u noć«. Jeste li zadovoljni uspjehom te pjesme?


– Jako sam zadovoljna svojom prvom autorskom pjesmom koja me povezala s profesionalnom ekipom glazbenika i producentom Utom koji mi je pokazao pjesmu koja mi se na prvu svidjela, i koji je vjerovao u mene. Izvesti je u duetu s Kedžom bilo je posebno zadovoljstvo jer je on ne samo izvrstan pjevač, već i dobar čovjek te se nadam da će biti još prilika za suradnjom. Pjesma je izvrsno prihvaćena, dugo je bila pri vrhu top-ljestvica, na ljestvici Cro Top 20 je dva puta zaredom bila na prvom mjestu te na Youtubeu broji gotovo 300.000 pregleda.


Kakvi su vam planovi za dalje? Kad bismo, recimo, mogli očekivati vaš prvi samostalni koncert?


– Najvažnija je škola, obrazovanje mi treba biti na prvom mjestu. Glazbena karijera je odmah tu, važna, i imam je namjeru graditi polako, surađujući s dobrim autorima, upravo onako kako je i počelo. Obožavam pjevati tako da koristim priliku pjevati na brojnim glazbenim događanjima jer jedino u direktnom kontaktu s publikom možete dobiti pravu informaciju o tome koliko vrijedite. Prvi koncert mi je zasigurno velika želja, ali mislim da treba sazreti pravo vrijeme za njega.


Ove dvije pjesme su za sada lijepa i nezaboravna avantura koja se nastavlja, nadam se s još mnogo lijepih pjesama. Sama riječ »karijera« je u ovom trenutku prevelika. Sve dolazi u svoje vrijeme, želim da moj prvi samostalni koncert pamtimo i publika i ja, da bude sve kako treba, da se predstavim dovoljno dobro da bi publika uživala. Sve manje od toga bih smatrala krivim korakom u budućoj glazbenoj karijeri.


Treba biti svoj


U svijetu glazbe ste od najranijih dana. Koje ste korisne savjete dosad primili od starijih kolega glazbenika?


– Savjeti kolega, a kolege su se doista pokazali pristupačni i korektni, znaju biti i poticajni i kritički, ali s dobrim namjerama. Ono što većina kolega napominje svakako je savjet da budem svoja, da danas ima jako puno pjevača i da iskočiti možeš jedino ako si iskren, originalan, ako nisi nečija kopija. Savjetuju mi upornost, konstantno učenje i usavršavanje, pametan odabir pjesama. Sve savjete nastojim upiti i svakog dana biti sve bolja pjevačica, ali i osoba.


Tek vam je 15 godina. Mislite li da ste možda prerano započeli glazbenu karijeru?


– Svjetski trendovi u glazbi (i ne samo u glazbi) nekako brišu dobne granice predodređene za uspjeh, tako da možda i nije prerano. Kao što sam već napomenula, i ne volim ovo do sada nazivati karijerom, za mene je to glazbeni put kojim sam krenula, sa željom da jednog dana mogu to nazvati karijerom. Znam samo da se trebam školovati, puno raditi, truditi se i imati ponešto sreće kako bih, nadam se uskoro, mogla reći da gradim glazbenu karijeru.


Prvenstveno sam zahvalna roditeljima na nevjerojatnoj potpori, bez njih bi sve ovo bilo puno, puno teže pa i nemoguće, prijateljima na razumijevanju i bezuvjetnoj podršci, a zahvaliti moram i medijima koji mi daju potporu i prostora. Sve je to kao neki svjetionik koji mi pokazuje put. I zasad sam njime neizmjerno sretna.