U konkurenciji 15. Međunarodnog festivala eksperimentalnog filma i videa – 25 FPS, koji se otvara 26. rujna u zagrebačkom Studentskom centru, natječe se 23 filma odabranih između njih oko dvije tisuće prijavljenih.
Nostalgija kao sredstvo manipulacije
Među temama kojima se bave filmovi istaknula se i tema odnosa prema prošlosti. »Neki autori bave se konceptom nostalgije kao sredstvom manipulacije, pogotovo u kontekstima populističke politike kojoj svjedočimo u različitim zemljama«, dodao je.
Hrvatski autori bave se prošlošću na ovim prostorima, Silvestar Kolbas i Renata Poljak kroz različite načine, performans i instalacije, promatraju naslijeđe koje je ostavio socijalizam u suvremenom kapitalističkom kontekstu.
Kozina je rekao kako se film Renate Poljak »Još jedan odlazak« odvija na Brijunima, stavljajući u odnos naslijeđe socijalizma i bratstva i jedinstva iz vremena kada su bili centar moći, u suvremeni kontekst današnje turističke atrakcije.
Kolbas se također bavi naslijeđem socijalizma, u filmu »Toranj«, konceptualnom djelu koje se oslanja na arhitekturu Cibonina tornja koji je osamdesetih bio vrhunac arhitektonskog modernizma, a donedavno simbol uspjeha hrvatskog gospodarstva jer je tamo bilo središte Agrokora.
»Autor vrlo jednostavnim sredstvima konceptualnog i strukturalnog filma dovodi u odnos naslijeđe koje je socijalistička arhitektura ostavila, s neuspjesima današnje izgradnje društva koje se temelji na ekonomiji čiji je simbol Agrokor«, napomenuo je.
Treći hrvatski film u konkurenciji, »Prazni sati« Mate Ugrina, poetski je dokumentarac koji se bavi temom radništva. Redatelj snima migrantske radnike jednog riječkog brodogradilišta, ne u trenucima rada i borbe za plaće nego dokolice, dok gledaju u svoje mobitele i razgovaraju s ljudima koje su ostavili doma.
»Ovdje se ne radi toliko o političkom filmu , već još jednoj Ugrinovoj filmskoj poemi o ispražnjenim mjestima koja ljudi ostavljaju za sobom«, rekao je Kozina.
Dio filmova tematizira odnos prema filmskoj povijesti, s obzirom da je, kaže Kozina, eksperimentalni film uvijek ulazio u zanimljiv dijalog s filmskom poviješću, bez obzira radilo se o holivudskim filmovima ili avangardi.
Primjer za to je film »Vever (za Barbaru)« Deborah Stratman, bivše članice žirija 25FPS, koja je uzela nedovršene snimke i razgovore s kultnim filmašicama eksperimentalnog filma Maye Deren i Barbare Hammer koje je stavila u međusobni dijalog ili u dijalog s vlastitim radom.
Članovi žirija predstavljaju posebne filmske programe
Osim konkurencije Festival prikazuje posebno kurirane programe članova Velikog žirija u kojemu su ove godine Louis Henderson – britanski autor, dobitnik nagrade žirija kritike na prošlogodišnjem 25 FPS-u, za »Sunčev kamen«, Kim Knowles, škotska kustosica specijalizirana za eksperimentalni, a posebice analogni film, te Shai Heredia – indijska filmska autorica i kustosica, osnivačica međunarodnog festivala eksperimentalnog filma Experimenta u Indiji te dvostruka dobitnica festivalskog Grand prixa zagrebačkog festivala.
Selektorica festivala Marina Kožul rekla je kako je Henderson filmaš i umjetnik kojega zanima kolonijalna povijest Europe i cijeli njegov rad unazad deset godina bavi se arheološkim filmskim istraživanjem britanske povijesti kroz 19. i 20. stoljeće, ali i vlastitom poviješću.
Shai Heredia dolazi s programom indijskih filmova u kojem se dokumentarni film na uzbudljiv način susreće s eksperimentalnim, a zanimljiv je jer smo, kaže Kožul, rijetko izloženi indijskom inovativnom filmskom eksperimentu.
Održat će se i zanimljiv program performansa u programu »Expanded Cinema«, za koje je slobodan ulaz – »Valna duljina« umjetnika Stefana Canape i Antoinea Birota, koji spaja električne signale i analogni film te »Filotaksija« umjetničkog dvojca Daana Johana i Jorisa Strijbosa koji istražuju audio-vizualne mogućnosti sustava povratne informacije.
Zaboravljeni film Dennisa Hoppera radikalniji od »Golih u sedlu«
U okviru ponovno pokrenutog programa, Kino 23, što prikazuje dugometražne filmove koji odgovaraju postavkama festivala, prikazat će se »Posljednji film« iz 1971. koji režirao Dennis Hopper, dvije godine nakon »Golih u sedlu«.
Kozina kaže kako je »Posljednji film« bio još radikalniji, no skoro mu je dokrajčio karijeru jer se, unatoč nagradi kritike u Veneciji, zbog fame koja je pratila snimanje u kontekstu lakih i teških droga te kontrakulturalnih savjetnika, pretvorio u međugeneracijski sukob konzervativnih predstavnika studija i mladih filmaša.
Zbog toga je bio prikazan u vrlo ograničenoj distribuciji u Americi i na gotovo 50 godina nestao iz cirkulacije, a na zagrebačkom festivalu prikazat će se u restauriranoj verziji.
»Film se bavi temom sukoba dviju potpuno različitih kultura, filmske ekipe na setu jedne latinoameričke zemlje i lokalnog stanovništva koji su od ostataka seta razvili kargo kult i okrenuli ga protiv samih redatelja. Hopper u njemu kombinira nekoliko različitih dimenzija stvarnosti koje onda stavlja u dijalektički klinč s često psihodeličnim posljedicama«, rekao je Kozina.
Festival će se održati od 26. do 29. rujna u SC-u, potom 1. i 2. listopada u riječkom Art-kinu Croatia, gdje će se predstaviti i dio proširenofilmskih performansa, a 4. listopada festival će dio konkurencije prikazati u slovenskoj Kinoteci u Ljubljani.