23. Sarajevo Film Festival

Bugarska i gruzijska kinematografija predstavile se filmovima ‘Pravci’ i ‘Taoci’

Hina

Reuters

Reuters

Film »Pravci« čiji režiju potpisuje Stefan Komandarev donosi naizgled banalnu priču u bugarskom društvu suočenom s izazovima tranzicije u postkomunističkom razdobju



SARAJEVO Kinematografije Bugarske i Gruzije su se filmovina »Pravci« odnosno »Taoci« prestavile publici 23. Sarajevo Film Festivala (SFF) u ponedjeljak, u natjecateljskoj konkurenciji za najbolji igrani film.


Film »Pravci« čiji režiju potpisuje Stefan Komandarev donosi naizgled banalnu priču u bugarskom društvu suočenom s izazovima tranzicije u postkomunističkom razdobju.


Film, nastao u bugarsko-njemačko-makedonskoj koprodukciji, sastoji se iz nekoliko na prvi pogled nepovezanih epizoda iz kojih je na suptilan način satkana cjelina priče koja će se svojom univerzalnom dimenzijom dojmiti svakoga, živio on u Bugarskoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini.




Specifičnost »Pravaca« je i to što je riječ o još jednom od ostvarenja nastalih bez naslovnih uloga. Zapravo je desetak likova, od kojih pet u ulogama taksista, neposrednih svedoka ali i aktera različitih ljudskih sudbina. Svi su podjednako važni i čine dio savršenog filmskog mozaika kojega je Komandarev na kraju sklopio.


Sam je redatelj na konferenciji za novinstvo poslije projekcije kazao kako mu je jedan od vodećih motiva u filmu bio vic kojega mu je ispričao taksist: Bugarska je zemlja optimista. Razlog je jednostavan: svi pesimisti i realisti su je napustili a trećina koja je tamo ipak ostala živjeti ne može biti drugo do dio klase optimista.


Otići ili ostati a ako je odluka ostati onda što promijeniti, to je dvojba koja nije samo Bugarska.


»Želio sam naprosto postaviti pitanje kako stvari promijeniti«, kazao je Komandarev.


Gruzijska kinematografija na ovogodišnjem SFF-u ima čak dva od sedam filmova koji se natječu za naslov najboljeg u kategoriji igranog. U ponedjeljak su premijeru imali »Taoci« u režiji Reze Gigineishvilija.


Priča je to o potrazi za slobodom potkraj sovjetske vladavine. Sva potraga treba dobar plan no kako to obično biva, malo koji plan preživi u susretu s realnošću.


Gigineishvili je kazao kako zbivanja iz razdoblja poput onog 80-ih godina još uvijek predstavljaju neku vrstu otvorene rane i u gruzijskom društvu pa su tako i dio njegovih osobnih trauma iz djetinjstva s kojima se u konačnici ipak valja sučeliti.


U Sarajevu je četvrtog dana SFF-a prikazano i ostvarenje Hane Jušić »Ne gledaj mi u pijat«. To je ujedno jedini hrvatski igrani film na 23. SFF-u,a prikazuje se izvan konkurencije u okviru programa »U Fokusu«.